Marketing
Zlatna ptica
- Hoće li na granama niknuti cvijeće? - pitao me.
- Možda i hoće - rekao sam, pomalo i sam vjerujući u to cvjetno oživljavaje sivog drveta.
- Gdje je sunce? - pitao me jednom.
- Iza oblaka.
- Je li uvijek tamo? I kad je oblačno?
- Uvijek.
- Možemo li ga vidjeti kad se popnemo na vrh topole?
- Ne možemo.
- A na munaru?
- Ne možemo. Iznad munare je oblak.
- A kad bi se probila rupa u oblaku?
Zaista, zašto ljudi ne probiju rupu u oblaku, zbog dječaka koji voli sunce?
Kad je padala kiša, sjedio sam s njim u jednoj od soba prostrane kuće, vodio me je i na tavan, i jedna greda me zaista udarila u glavu, pričao mi svoje lijepe priče o velikom - velikom čamcu, kao ova kuća, koji plovi po rijeci-ravnici, o ljubimcu golubu koji u sparnim noćima leprša iznad njegove postelje dook on spava, o baki koja ne vidi, ali zna sve priče na svijetu.
- I o zlatnoj ptici?
- I o zlatnoj ptici.
- Što je to zlatna ptica?
- Zar ne znaš? - čudio se moj mali učitelj. - To je ptica od zlata. Nju je teško naći.
Derviš i smrt - M. Selimović
Je li teško pronaći zlatnu pticu? Što vi mislite? Jeste li ju pronašli ili još uvijek tragate za njom?
U ovom vremenu ljudi traže zlatnu pticu u nekim nebitnim stvarima nadajući se da je traže na pravom mjestu. Ali, varaju se. Nju je teško pronaći jer ju treba tražiti putem koji vodi naše srce, naša ljubav, istina. Da, zašto ljudi ne probiju rupu u oblaku? Boje li se ili...? Zašto se malo ne potrude da probiju tu rupu i da napokon ugledaju tu zlatnu pticu. Ne prepoznaju zlatnu pticu. A znate li vi što je uopće zlatna ptica? Ptica sreće, zlatna ptica. Ljudi je pokušavaju pronaći, ali nažalost ne uspijevaju. A zašto? Zbog toga što ne teže savršenstvu, ne teže ostvarenju svojih snova, nego se zadovolje onim što imaju. Nije mi bitno hoće li netko (tko ne zna prepoznati ljubav i istinu) osuđivati moju zlatnu ptica. Znam, to je moja zlatna ptica koja je osvojila srce mojoj srodnoj duši. Ljudi su previše opterećeni banalnostima i slijepi su. Ja polako stavram svoju rupu u oblaku jer to želim. To mi je san i želim ga ostvariti. Ptica sreće živi u svima nama. Živi u meni, u tebi, u svakom živom biću svih vremena. No, samo joj trebamo dopustiti da raširi svoja krila i poleti visoko prema slobodi i nadi. Zašto se dječak nada da će na granama niknuti cvijeće? Svi živimo u nadi. To jadno, sivo stablo polako umire, nestaje. Dječak, cijeli radoznao, pun istinske težnje za ljepotom nada se da će to cvijeće, koje je on polako stavljao na grane topole, niknuti i oživjeti. U cvijeću se krije neprocjenjiva ljepota. Topola će, možda uz pomoć dječaka, pronaći svoju zlatnu pticu. Imamo li mi u svom životu jednoga Dječaka?
˝To je ptica od zlata. Nju je teško naći.˝ Uistinu, to je ptica od zlata ljubavi, istine, prijateljstva, nevinosti, ljepote. To je zlato svakoga od nas. Neprocjenjivo...
I, zato vas molim da nikada ne prestanete tražiti svoju zlatnu pticu. I, kad ju jednom nađete, javite, ja ću vas čekati...
Post je objavljen 09.12.2006. u 22:51 sati.