Marketing
Dancing with the dead
Gledala sam ju kako plee. U odnosu na druge ona je bila savrena. Bila je prima balerina jednostavnih i sloenih linija kretnji. Nije imala tremu. Da se razumijemo, smatram da imati tremu znai bojati se sebe ne glazbe sebe. Ona to nije mogla. Zato? Poznavala se. Prola je sa samom sobom sve uspone i padove koje je trebalo proi. Pala je pred ocjenjivakim sudom na svojoj prvoj audiciji. Ne jednom tri puta. Pala je na svom prvom nastupu pri veoma sveanoj prilici. Padala je na probama, vjebama, pa ak i pri plesanju u kunom ogrtau pred ogledalom u poluzamraenoj sobi. I svaki se put dizala s osmijehom na licu. Katkad joj je bilo neugodno. Ne znam je li to bio ponos ili stah ili samo upornost, no to god bilo, tjeralo ju je da se uvijek nanovo osovi na noge.
Te veeri nosila je crni triko koji se pri laganom osvijetljenju presijavao u lagano ljubianste nijanse i koji je lijepo odraavao njene fine obline i vrste miie. Voljela ga je. Baka joj ga je poklonila jo kad je bila dijete i jedva je ekala dan da joj savreno odgovara. Na noge je obula svoje iznoene, ali vrste stisnute crne plesne papuice i bila je spremna za akciju. Sjeam se kad je stajala iza zastora. Dodirivala je crveni barun vrcima usana i prstima polako kliui po naboru. inilo se kao da eli osjetiti vibracije s druge strane. Ako ste se zagledali u nju mogli ste primijetiti kako usporeno die. Bilo ju je milina gledati. Imala je kutravu, sjajnu, tamnu kosu i krupne zaobljene oi anela. Oko zapea nosaila je svoju sretnu narukvicu od bijelog zlata. Upravo kad zaboravih zvuk oko sebe, ne bih li namjerno utonula samu u sliku, odsjaj svijetala pozornice planuo je na njenim bedrima koja su, osim ruku, jedina bila gola. U oima joj se moglo nazrijeti da je sretna to su joj reflektori upereni u oi, pa nije bilo teorije da vidi publiku.
Poetnim poloajem bila je priljubljena uz parket sa rairenim prstima i vrsto sklopljenim nogama u gr. Na tren se inilo kao da je mrtva. Valjda je to i htjela postii. Glazba koja je uslijedila, jakim je udarnim ritmom bubnjeva davala dojam da ju budi iz sna. Oivljavala ju je. Ali ne samo u koreografiji. Neznam hoete li shvatiti no svaki put kad je glazba zasvirala ona je ivjela u nekom novom smislu ivota. Svakom notom ona je dostizala svoje vrhuncem gradirajui jainu pokreta sa snagom glazbenih nota. U glazbi je njeno tijelo postajalo instrument. Znala je plesati. Uistinu je znala plesati. Divljala je na pozornici takvom izraajnou i finoom pogaajui svki zvuk, svaku notu i igrajui se sa gledateljevim pogledom. Izvlaila je uitak iz toga ostavljajui tiinu u prostoriji iz koje je izila...pleui, kao to je i ula. Morali ste se diviti osobi koja je i sama bila dio glazbe, njena nit koja se izvijala na nain na koji je melodija titrala. I iz svakog je plesa izila kao pobjednik, a pljesak je trajao dugo, dugo nakon to bi otila s pozornice.
i da ne zaboravim
danas, mada je prola pono, se moram podsjetiti da je pasalo tono 2 godine od D-D-eve smrti. Skrola li stranicu dolje tamo je njegova slika....nemojmo ga zabiti
softy
Post je objavljen 09.12.2006. u 02:34 sati.