Nisam znala zato nas je Nina trebala. Nisam mogla to ni zamisliti! Ovo je preprepreudno da bi se stvarno dogaalo! I jo uvijek sam zbunjena. Nali smo se kod Nine, nadajui se da nam ima rei neku banalnost, ali po izrazu njenog lica vidjeli smo da je ozbiljno. Nick je bio takoer zbunjen, nije imao pojma to se zbiva. Ninina soba bila je za neko udo uredna, a na sredini sobe stajala je kuica za lutke. Ja sam bila iznenaena. Vidjela sam tu kuicu, ali Nina ju gotovo nikada nije dirala, pa mi nije bilo jasno to je to sad odjednom da je to vani. Lagano smo se svi skupljali. Ja sam bila dola prva, sama. Dee i Tony doli su zagrljeni, i zasluili pljesak. Jamie, Chris, Mark, Lucy i Ann su doli zajedno. Jamie je zagrlio Ninu, a Mark sjeo do mene (sjedila sam na podu) i poljubio me, malo iznenada, skoro sam pala. Nina nas je zamolila da sjednemo svi u krug oko kuice. Meni i dalje nije bilo jasno to se zbiva. Sjeli smo se, svi osim Jamieja koji je stajao skupa s Ninom, takoer ne shvaajui o emu se tu radi.
Ja vam ne mogu objasniti... Ne znam rijei... Moda ete njih shvatiti...ja stvarno ne znam drugo. sjela je do kuice i otvorila krov. Iznutra su se vidjela neka svjetla, a mi smo zaueno gledali. Ni dvije sekunde nakon toga, ta svjetla, izgledala su kao krijesnice, izletila su van, samo to su bila velika. Stala su na krov kuice. Svi mi smo vrisnuli. to su ta svjetla bila, nismo jo znali... Ali saznali smo. Kada su zastala vidjeli smo da su to... vile? Ne znam kako bi ih drugaije opisala. Zelena, plava, siva, crvena i neka udna. Zelena je poletjela u zrak i obratila nam se. Koliko god je mala bila, svejedno smo ju sasvim jasno uli.
Hej...ovako...ja sam Tshara, iskra zemlje. Poletjela je prema Nini i Jamieju. ovjek bi oekivao da e se prepasti, ali nisu. Jednako kao ni mi ostali. Uope nam to nije bilo... a ne znam. U glavnom, oko Jamiejevog i Nininog vrata su se stvorile neke ogrlice, i Tshara je nestala.
Cuni, zrak predstavio se sivi. Ovaj puta su na izboru bili Annie i Nick.
Dee je pruila ruku prema plavoj, i ona joj je stala na nju, i nasmijala se piskutavim glasom
Nahlee, voda obletila je oko Tonya i Dee.
Chiato, vatra nestao je u trenutku kada su se stvorile ogrlice oko Chrisa i Luce.
Ona poslijednja stajala je i dalje na rubu kuice.
Hej, malena, doi pozvala sam ju da mi sleti na ruku. Mark me zagrlio i primio za ruku. Iskrica je sletjela na nae ruke.
Ja sam Ytna, iskra spajanja i iste energije tiho je rekla. Napravila krug oko nas. Dok mi se ogrlica starala oko vrata osjetila sam neku toplinu, i kao da sam ula glas u glavi, koji mi je sve objasnio to trebam raditi.
Neko vrijeme smo samo tako sjedili na podu i gledali jedni u druge, kao da ne shvaamo to se dogodilo, iako smo jako dobro znali. Ili bolje reeno, osjeali smo to...
I to sada... primio je Tony svoju ogrlicu i prekinuo neugodnu tiinu. Imala sam osjeaj da znam to trebam napraviti.
Ytna...doi primila sam ogrlicu. Mark me zagrlio i napravio isto. Svi su napravili to i mi, i onda...neto najudnije na svijetu. Osjeala sam se kao da me netko zatvorio u neki balon, samo to je ovaj osjeaj zapravo bio jako ugodan. Imala sam osjeaj kao da me tisuu ruku razvlai, no iako sam strano htjela, nisam mogla otvoriti oi. inilo mi se da to traje cijelu vjenost, iako sam nekako znala da to nije tako. Kada sam konano otvorila oi, prizor...pa, svi smo bili zabezeknuti. Krila? Mi smo ljudi, na koju foru mi imamo krila? To se inilo nemoguim, pa ipak sam ona na svojim leima jako dobro osjeala. Na sebi sam imala odjeu koju nikada prije nisam vidjela... Nisam sliila na sebe ba previe, ali dobro... Znam to jer sam pogledala u Ninino ogledalo. Sve je bilo udno. Ytna je letjela Marku i meni oko glave. Svi smo se pogledali, i tada je Ytna rekla da idemo. Kamo? Nismo znali...nismo ni pitali.
Post je objavljen 07.12.2006. u 16:17 sati.