Marketing
Sve umire što se rađa...
Pa naravno!
To je truljenje i gnoj
I neumoljivo raspadanje, raspadanje, raspadanje
Dok se vraćaš iz životinjskog svijeta. U biljni.
Tugovat ću, naravno
Pokojna moja ženice,
Iako tugovanje nikad nije
Produljilo život
Ili izmamilo još jedan dah
Iz tijela koje je dotakla smrt
"Biologov oproštaj sa suprugom" Sherwin Stephens
Evo napokon nakon tjedan dana sam se uspjela dokopati kompjutora i interneta. 
Dugo je prošlo, a u mom životu se ništa nije promjenilo... Misli kao i obično obilježe svaki proživljeni dan... misli o prolaznosti, beznačajnosti...
Danas sam imala priliku doživjeti neopisivo iskustvo... vidjeti porođaj (na praksi)...
Tako maleno krhko biće, koje se bori za život, bori za zrak, tako je snažno, a ni ne sluti da je već svojim prvim udahom i prvim pogledom na svijet počelo umirati... To je tako ironično... i tužno. Ljudi (roditelji) se vesele, jer na svijet donose novi život, novo svijetlo, a nisu ni svijesni koliko su mu samim time patnje nanjeli... jer će ono kao i svi ostali morati patiti, biti povrijeđeno, kako bi preživjelo. Nije pravedno...
Uvijek sam govorila, a i još uvijek stojim iza toga kako nikad neću imati dijete... neznam. Nekak to nije za mene, iako me djeca obožavaju. (Neznam kaj vide u meni... hehe.) Prije bih htjela da me istetoviraju po cijelom tijelu nego da... mi rade to što sam danas vidjela... hehe
Ajd neću vas plašiti, ali da mi je znati što su žene skrivile, da moraju na tako bolan i okrutan način na svijet donjeti novi život?!?
Sve sam to promatrala, kao iz svog nekog svijeta, a u glavi mi se vrtila pjesma.... "Sleeping with death" od Reflexion... u ovom slučaju ironična, ali stvarna i realna... neznam kak sam se je sjetila baš u tom trenutku..?!
Her face so white and pale, she’s sleeping with death
Her eyes like mirrors of pain
Lost her will to try
Rather stays in bed
Counting her last days
The beautiful smile is wiped away
No one answers when she prays
The same thought inside her head:
“ Please let me be or take me away “
Mother cries beside her bed
Where is God when I need His help?
The life of her child is fading away
The time is running out, the end is near
It’s time for her last wish
Hand on her heart her mother swears: “ I’ll do anything “
But she’s already speaking to herself
Now beautiful life is wiped away
No more questions no more prayers
No grief in her eyes just a peaceful gaze
The end of her earthly days
Mother cries beside her bed
There is no god, no one who helps
The flame of her life has faded away
Now she is sleeping with no pain
An innocent mind without a stain
The line of her life has faded away
Je li ovaj život zaista stvaran ili mi samo umišljamo da postojimo... Je li sve ovo samo san? Ako jest... onda je SMRT buđenje... Buđenje, povratak u stvarnost, u realnost....
I opet se vraćam na isto, a to je smrt... koja započinje samim začetkom života. Po takvoj se teoriji onda život i ne bi mogao nazvati životom... al dobro, neka se time bave oni kojima je to posao, a ja ću si samo na taj način ubijat svakodnevnu monotoniju ...
Nešto što me je na kratko uspjelo izvući iz depre ovaj vikend, baš kad sam krenula učit i pisati seminar je bio jedan film..."Kuća na stijeni". "Frendica s velikim F" mi je poslala sms da ga gledam i samo kaj sam bacila pogled, od telke se više nisam odvajala... jednostavno sam zaboravila na sve i .... prepustila se doživljaju koji je bio tako dooobaaarrr... hehe
... samo jedno ime sve objašnjava Hayden Christensen
Evo to bi bio jedan od rijetkih primjeraka muškoga roda za kojeg bih mogla reći da je PREdobar, prezgodan... bez obzira što nema dugu kosu!!!
Zaključite sami.... hehe 
Pozz 
I koji je komentar na sve to?!?! hehe
Post je objavljen 06.12.2006. u 18:43 sati.