Marketing
THE END
Trazi me..hoda ovim mekim tlom koji guta njene korake..osjetim je..osjetim njene misli,njen bozanski miris,patnju njenog srca..
Vec satima hodam a ni sam ne znam gdje..ona me vuce,doziva me svojim mislima..sunce zalazi..dolazim na vrh litice. Kleknuo sam,podigao pogled i duboko udahnuo. Ispred mene se nalaza prekrasna suma,suma koju krasi misris moje bozice..Vidim je u daljini s nekim strancem.
Sustigao sam ih. Nalaze se jos kilometar ispred mene. Vidim ih,vidim njeno zenstveno tijelo,njen elegantni hod,njenu prekrasnu plavu kosu. Prilazim im. Okrecu se. Nasi pogledi su se susreli. Pogledi mene i stranca. Nabio sam ga ramenom. Zakucao ga u obliznje stablo i krenu na njega,primio za grkljan i bijesno podiga svoju saku. No ona je skoknula i zaustavila moju ruku koja je krenula u njegovo nevino lice,njegovu vilicu..sav bijesan i zapuhan nisam znao sto radim..njen dodir me smirio,njen pogled unio mir u moju dusu a rijec natijerala da placem,da mi srce place ostrim,tupim,gorkim suzama..to je bila ona. Mislio sam da je vise nikad necu vidjeti. Polaganao sam pustao grkljan stranca koji se zvao Alatair i priblizavao svoju ruku njenom licu. Gledao sam je u te oci,te bisere kakve nema ni u jednom moru. Prolazio sam joj rukom kroz zlatnu,meku,mirisnu kosu,milovao sam joj lice,taj nosic koji mi se oduvijek svidao. Gledao sam je i divio se ljepoti koja se nalazi ispred mene i koja me ljubi..Ljubio sam je usnam,strastveno zeljena njenog srca,njenih usana..Vec je imala trbusic i u njemu se nalazio pold nase ljubavi.
Stranac s poda se polagano podignuo a ja sam mu se ispricao. Popricali smo i zamoli sam ga da li nas kako moze vratiti. On je to ucinio. Podiga je ruke k nebu i izgovarao rijeci starog jezika s kojim je otvorio portal. On je odlucio ostati. Mi smo krenuli..
Dosli smo! Nalazimo se u sumi,kraj pecine. Krenuli smo do nase kolibe. Bio sam sretan i ponosan u isto vrijeme. Imao sam Nju,moju bozicu,Sheenu kraj sebe i plod nase ljubavi na koji sam ponosan..Nase dijete kako preljepo zvuci! No po glavi su mi se motale recenice starnca. Recenice prijevare,vlastite vojske,vlastitog vode,Lucifera..
Dosli smo! Ona sva umorna od silnog pjesacenja samo je legnula. Napravio sam joj topli obrok i gledao je kako uziva u hrani..vise sam ja uzivao gledajuci nju kako jede nego ona. Svaki zalogaj,pokret rukom,njene usne,kosa koja joj je pala preko oci,oci,pogled..Nahranila je svoje tijelo i tijelo naseg dijeteta. Legnuli smo u tisini,spokoju. Ona je sad bila poput kapi vode na mom dlanu..bila mi je sve. Iz dana u dan sam se brinu za nju. Jedino sto je morala radit je uzivat..bio sam njen u potpunosti,samo njen. I to sam namjeravo i ostati.
Prolaze dani,mijeseci blizi se dan rodenja naseg ratnika. Jutro! Bas kao i svako do sad. Ustajem i odlazim na rijeku po vodu da naparavim dorucak svojoj bozici. Klecim,zijevam i punim kantu vodom. Stavljam je kraj noge i gledam rijeku, gledam svoje pospano lice. Cujem korake,tihe,pretihe. Ostajem u cucnju i stavljam ruku na korice maca. Cekam. Krece se brzo i tiho. Koraci mi se priblizavaju. Naglo ustajem i skacem. Preskocio sam njegov udarac i njega. Zamahnuo je u prazno i prolio moju kantu vode,kantu za moju bozicu. Naso sam se iza njega. Slomio mu koljena i klecao je ispred mene. Primio sam ga za glavu i prislonio svoju ostricu na njegov grkljan. Propijevao je. Iste rijeci koje je izusto stranac. Nisam mogo vijerovati da je starac u pravu. Moj voa me se zeli rijesiti. Zagledao sam se u dubinu,dubinu svoje duse i hladnokrvno mu prerezo grkljan. Njegov les je pao i zaprljao rijeku svojom necistom,izdajnickom,jeftinom krvlju. Dosao sam kod svoje voljene. Uzeo svoj mac. Pogledao je,rastvorio svoja krila i otiso. Suza joj je potekla niz obraz.
Uspeo sam se na najvisu planinu u cijelom carstu,Njegovom carstvu..dosao sam u njegov dom, na njegova vrata..Zazivao sam njegovo ime..izvadio svoju ostricu i bio spreman umrijeti da bi ona zivjela,da joj ne bi ugrozio zivot..volio sam je i napravio bi sve za nju.
Dosao je. Nalazio se na ogromnim baroknim stepenicam..gledao sam ga u te zle oci..spustao se hladno i vuko za sobom svoju ostricu..zvuk metala koji para kamen i koji zaziva smrt..stisnuo sam cvrsto mac,i u sebi reko VOLIM TE..NEMOJ ME ZABORAVITI..BITI CU UVIJEK STOBOM..UVIJEK.. i krnuo brzim korakom na njega. Nase ostrice su se ukrstile. Gledao me svojim velikim ocima. Imao sam osijecaj da me zele pojesti..uveo sam te u legiju,dao ti novi zivot i tako mi vracas.-rekao je. U meni se mrznja nakupljala,gnjev rasto a bijes rasplamsao poput plamena ognja..krenuo sam na njega agresivno no on je bio prebrz,presnalazljiv..uspio sam ga zakacit svojom desnom nogom,kleknuo je. Zamahnuo sam no nisam pogodio. Naso mi se s lijeva. Opet sam zamahnuo i ogrebo njegovo desno rame. Pogledao me,okusio svoju krv i reko-moja krv dugo nije bila prolivena..i krenuo na mene. Samo sam se branio. Gurao me iza,korak po korak. Nisam nista mogo. Poletio sam i on je. Borba se nastavila u zraku. Cuo se zvuk metala,iskre su padale na tlo a njegovo rame je krvarilo. Izbio mi je mac iz ruke te sam skoknuo na njega i zabio ga o strop i proso s njim kroz strop. Gledao je moj bijes. Nabo sam ga s rogovim koje mi je on darova a kasnije i odsijekao..odvojio me od sebe. Borili smo se pod tmurnim nebom. Kruzio sam oko njega i pazio da me ne zasjece ali nisam uspio. Rasparao mi je krilo. I zakucao me u rupu kroz koju smo izasli van. Pao sam na stepenice. Podigao sam glavu,vidio njegovo stopalo na mojim prsima i svoju ostricu pola metra dalje od mene. Idioti nista nemogu napraviti sto im se kaze.. gledao me i smijesio mi se..nesto je mrmljao no ja ga nisam cuo bio sam s njom u mislima..mislio sam na nase trenutke,trenutke kad sam je upoznao,kad smo vodili ljubav,kad sam je grlio,ljubio,mazio..mislio sam na njene oci,na nase dijete. Necu biti s njima,biti ce joj tesko no znam da ga ostavljam u dobrim rukama..SheeNa PaMti Me..podigao je svoju ostricu i zabio je meni u prsa..krv mi je na usta potekla,gledao sam ostricu u svojim prsima i mislio na nju i dijete..sretno..
Post je objavljen 22.11.2006. u 23:18 sati.