Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arachidus

Marketing

Kad se Staklena zvona istroše..

Jedne mirne u jednom mirnom stanu u jednom ne tako mirnom krevetu Rastislav i njegova djevojka su ispred upaljenog televizora strastveno vodili ljubav.

«Volim te.», prošaptao je Rastislav u trenutku slabosti nakon što je deset minuta lagano ubadajući u svoju djevojku razmišljao bi li bilo primjereno reći joj to što je znao da želi čuti.
«I ja teb..e...ah..», odgovor je stigao brzom, probijajući svoj put kroz njene uzdahe.


Rastislav je iste sekunde znao da je pogriješio, em što se osjećao kao da je upravo lagao ( a nije volio je svoju djevojku ), em je znao da će ona taj njegov trenutak hormonske slabosti preuveličati, te da će misliti kako je on spreman produbiti emocionalno njihovu vezu ( što nije bio sposoban ). Znao je da je ono što slijedi su svađe..

Par dana prije te mirne večeri..
Rastislav i njegova djevojka su sjedili sami u njenom autu.

«Šta ćemo raditi? Mislim, meni je dovoljno da sam te vidjela, ali di ćemo ići?»
«Ćemo ići u Rock?
U Uljanik?
U Rovinj?
U Skandal?
U N&D?»


Rastislav je naprosto obožavao sve svoje poznanike koji su u nedostatku svojih ideja uvijek od njega tražili da odlučuje gdje će se i šta raditi, ali bi zato sve njegove prijedloge odbili dok on ne bi pogodio ono što su oni htjeli raditi.. Njegova se cura očito htjela ići prašiti u šumarak, a nije da se njemu ni stilo, ali je odlučio u njihovoj vezi postoji više od sexa.. Pa je ponekad i apstinirao da se uvjeri u tu svoju teoriju..

«Ne, ne, ne.. A daj, sjeti se, gdje bi mogli ići?»
«U Arubu?
U šumu?
U Šerpu?
U pizdu materinu?»
«Baš si bezobrazan, mrzim te..»


Upalila je auto i dovukla ih do grada, otišli su na piće u kafić gdje su nekoć visili po cijele dane, oboje su bili mrzovoljni, ona više od njega, i razgovor se pretvorio u prepiranje. Rastislav je pojeo nešto i razveselio se, ona je ostala mrzovoljna.
Svađa se raspirivala i u trenutku kada je pomislio da će mu dati nogu, Rastislav ju je nekako umirio. Poljubili su se. Odvela ga je doma.
Na parkiralištu je Rastislav sreo Arachidusa. Pozdravili su se. Arachidus ga je pozvao na pljugu. Rastislav je pristao. Dok su pušili u dvorištu iza Arachidusove zgrade razgovarali su o tome kako svatko ima svoja «staklena zvona», nekome su to igrice, nekome roditelji, nekome djetinjasto ponašanje. Neki pak svoja nalaze u drogi ili alkoholu, neki u promiskuitetu, neki u društvu, neki u prijateljima.. a neki čak i u pisanju ovih pizdarija koje čitate..
Kad im je THC oduzeo mogućnost normalnog rasuđivanja, Rastislav i Arachidus su se još malo zajebavali, pa se na parkiralištu rastali i uputili svako k svojem domu.
KRAJ ( Onaj konačni «Staklenih zvona», ali ne i priča o Arachidusu, Rastislavu i ostalim degenericima.. jer gdje završava jedna priča, uvijek počinje par novih.. )


Post je objavljen 22.11.2006. u 18:41 sati.