Marketing
Svakim smo danom sve bliže smrti...
Svaki je dan korak do smrti...
Danas mi je nekako čudan dan.. neznam zašto. Nešto mi je došlo...Otišla sam frizerki i ošišala svoju dugu crnu kosu...
U posljednje vrijeme sam se dosta promijenila.. mislim da na bolje. Neznam.
Tek do nedavno sam to poricala, mislila sam da se ljudi teško mijenjaju, ali sam shvatila da je to neizbježno.
Puno se toga dogodilo u posljednje vrijeme, počevši od prekida sa dugogodišnjom ljubavi, upis na 2.godinu faksa, pronalazak 1. ozbiljnog posla (koji je nažalost trajao samo mjesec dana, zatim tetoviranje (to je moj ostvaren san)... i sad nešto za što sam rekla na neću nikad učiniti - šišanje!!! Dobro, nije baš neka dramatična promjena, al ono, skuži se ipak... fali mi sad!
Al znate kako se kaže: vuk mijenja dlaku, ali čud nikada.. (hehe)
Toliko za sada...
Pjesma bez imena
Toliko je stihova
sada u mojim mislima
i prešutjelih riječi
noćas među nama.
Tvoj je pogled
izgubljen u beskraju.
Blizu si, ali ne osjećam više
tvoj dah na svome ramenu.
Tjera me u propast
svaka minuta ovog nepovratnog vremena.
Gube se u mraku sve riječi
izgovorene noćas među nama
Ne postoji ništa,
ni riječi, ni mi.
Samo ova prazna tišina
u noći bez ljubavi.
Nepoznate sjene plešu u daljini,
poput smrti , bez značenja.
Mi kao dva stranca,
u vrtlogu vremena, bez osjećaja.
Toliko je stihova
bilo noćas u mojim mislima.
Svi su sada bez
ikakvog značenja.
...otkad si otišao...
....sada kad sama...
Post je objavljen 18.11.2006. u 17:14 sati.