Marketing
Misli o smrti...
Smrt... tako je mistična, zagonetna i sama pomisao na nju. Što se krije iza te riječi?
Jeste li se ikad pitali kako je to.. umrijeti? Da li boli? Ima li ičeg nakon nje? Hoćete li se sjećati sebe? Hoće li vas itko pamtiti?
Meni se takve misli svakodnevno upetu u svakodnevicu... kad postanu preintenzivne, prenesem ih na papir i oslobodim ih se na neko vrijeme.
To je i jedan od razloga zašto sam počela pisati ovaj blog..
S M R T
Sama sam
nocas.
Nocas kad je
sve zaspalo
u smrt.
Sama sam
u tuzi i tami.
Vrijeme tece,
dolazi smrt.
Svojim
teškim
koracima
gasi redom
zivote
svojih zrtava.
Vodi ih
sa sobom
u nepovrat.
Osjecam ju.
Polako raste
u meni.
Pocinje zivjeti
kad ja
umirem.
Zeli me povesti
sa sobom.
Zeli me zagrliti
svojim hladnim rukama.
Zeli me povesti
u još vecu tamu,
u beskraj
veci od mojih
misli o smrti .
Sama je,
kao i ja.
Osjecam
neku povezanost
s njom.
Slicne smo...-
same,tuzne,
hladne,mracne...
Mi smo jedno...
Vodi me
kroz hodnike
mojih pustih nadanja,
sve do plamenova
njene boli.
Nema ljubavi...
Umrem li
što prije,
prije cu carevati
s njom,
u njenim odajama,
u baskraju
napuštenih mrtvih duša
kao što je moja.
U pandemoniumu.
Padam
u njezine ruke,
hladnije od leda.
Padam
bez snage
i glasa
u beskraj
sama sa
svojom smrti.
Post je objavljen 18.11.2006. u 00:08 sati.