Kako sve ima svoj početak i kraj došlo je vrijeme da privedem kraju svoje pisanje o Nikoli Tesli. Fasciniran njegovim životom i djelom teška srca završavam pisanje o takvom velikanu. Nekada davno sam pročitao riječi koje slijede, a učinile su mi se prikladnim za kraj mojih napisa:
"Rodit će se dijete sa sedam mozgova. Imat će kosu od srebrnih munja i nosit će je na razdjeljak.
Imat će ruke dugačke do Mjeseca, a kada poraste produžit će mu se do drugih galaksija i do kraja svemira, da bi s drveta koje tamo raste ubrao jabuku gilo-gilo koju će pojesti da bi se u svakome od nas razbudila moć sveopćeg saznanja.
Čut će grmljavinu na Orionu i činit će mu se da tamošnji bog-kovač kuje na nakovnju novu zvijezdu bez vremena i svu od zlata.
Hranit će se medom nebeskih pčela-gromica i žumanjcima sunčevih protuberanci. Hodat će zemljom sa znakom tajanstvenog gosta s daleke zvijezde. Nosit će čudotvorni štap s drškom od trešnjeve duše. Njime će sijati sjeme bratstva među ljudima i kentaurima, i ona će nicati, nicati, nicati, dok ne prekrije sve gdje se išta živo miče.
Imat će um od onostrane moći s dvjesto spoznavajućih durbina uprtih u tajne svijeta.
Osvijetlit će Zemlju nepoznatom svjetlošću i bit će vječiti dan. I ljudski rod učinit će divovima. Pomoću njegovih sprava ljudi će otići na drugu planetu i tamo konačno naći sreću i spokoj.
A bit će dobar kao sirotinjski kruh i jednostavan, sasvim jednostavan, a istovremeno tako složen da ga nikakav bog ne bi mogao svesti na manje od milion vijaka, poluga, strujnih krugova, generatora, motora, hidrocentrala, turbina, letjelica, loptastih munja… Želim reći njegova jednostavnost ticat će se samo njegovog odnosa prema ljudima, a sve drugo bit će strava i nenadmašna genijalnost, potpuno nerazumljiva nama nedoraslima s jednim mozgom.
Imat će izgled čovjeka koji je uvijek sam sa sobom.
Nazvat će ga GOSPODAREM MUNJA".
Post je objavljen 13.11.2006. u 19:15 sati.