Obavijena snom, izlazim na ulicu.
Još sanjarim.
Gledam.
Nikoga nema...
Samo namrgođeni oblaci i ja.
Ja, kao trenutak u ovom jutru...
Hladni zrak miluje moje
još tople obraziće.
Uživam u tom zanosu.
Hodam koraka neshvatljivog...
Ja, poput uplašene srne...
Uplašim se.
Ugledah kako nekom
život je u opasnosti.
Svjetla hitne jure.
˝Bože, pomozi!˝
Ja, kao trenutak u ovom jutru...
Krenula sam dalje,
a moje misli lutaju
vansvemirskim prostorima.
Ovo jutro miriše mi
na vruća, topla peciva.
Opustih se u tom...
Ja, kao trenutak u ovom jutru...
Dođoh ispred škole.
Zarobe me sjećanja.
Kad je to billo...
Prošle školske godine.
Da mi se vratiti.
Još jednom proživjeti...
Ja, poput uplašene srne...
Prekoračih vrata.
Prestanu sva moja
maštanja, sjete i sjećanja.
Počinje novi dan...
˝Dobro jutro!˝
Ja, poput uplašene srne...
Ogledah se oko sebe
i uvidjeh da sam opet,
tu, u prostoru gdje
vrijeme sporo prolazi...
Ali, proći će jednom,
i sve će otići u zaborav.
Ja, kao trenutak u ovom jutru...
Post je objavljen 09.11.2006. u 21:23 sati.