Razbio je flau o pramac broda i poao na spavanje. Na putu do sobe traio je klju u depu,ali ga nije bilo. Povjerovao je da ga je ostavio u sobi,no nije se sjeao tonog broja. Nasumino je odabrao peta vrata lijevo i uao u mrak.
Kaos kojeg se nije prisjeao sljedee jutro opisivala su mu tijela lijepih ena koje su spavale u njegovom krevetu. Sretan ih je poeo ljubiti,a one su snene uzvraale svaki dodir,poljubac,mirisale su na neki egzotini aj. Bio je zbunjen,ali nije odustajao od ekstaze koju su mu pruale... Brod je mirno plovio, on je sanjao kopno,ali je uivao u milosti nekog arobnjaka...
Sljedee jutro su potonuli,on se spasio,ali mu nitko nije vjerovao da je doivio jedno lijepo iskustvo.
Ljudi ne vjeruju da ivot moe biti lijep kao san.