Otišli su poput Anđela...
K Gospodinu...
Tuga u srcu, suza u oku...
Zašto?
Pitam se.
Zatvorim oči.
Vidim ga, postao je Anđeo...
Jednom...svijeća žalosti se ugasi...
Nije potrebno tugovati.
Nije potrebno dušu izmučiti...
Ovdje je s nama,
svi su oni s nama...
Oni su naši Spasitelji Čuvari...
Radujmo se tom veličanstvenom događaju...
U svojoj tuzi pronađimo nit radosti.
Oni su poput duge...
Nikada je uhvatiti nećemo, ali...
Znamo da je tu negdje...
Ispred nas, tu korak il' dva.
I tako ponosni na život...
Zaspemo obavijeni
Plaštom nebeskim...
Post je objavljen 02.11.2006. u 21:41 sati.