Marketing
dvadeset i drugi post
Obili smo groblja. Danas su svi obili groblja pa smo i mi.
inilo mi se, do danas, da sam pravi starosjedioc u svom gradu.
Ali dok smo hodali od mojih bake i dede do njegovih bake i dide, na svim su velebnim, starim, kamenim grobnicama, sagraenim tko zna kada, bila ispisana talijanska ili talijanizirana prezimena...
I onda sam odjednom skuila: moji su baka i deda u nii, njegovi su baka i dida u nii, stopljeni su sa bezbroj drugih, meusobno slini imenima i prezimenima, ukrasima i bojama cvijea, oblikom slova i slika na bijelim ploama kojima se zatvaraju nie..., a u tim velikim zdanjima, pored kojih smo hodali na putu izmeu nae dvije obitelji, leali su zapravo pravi starosjedioci.
I tako smo u tih nekoliko minuta, od prvog niza nia ispod zaobilaznice do posljednjeg niza u smjeru crkve, postali doljaci. Pravi pravcati doljaci.
I jo mi se neto razbistrilo: svi koji su danas onuda hodali su doljaci. Jer na ni jednoj grobnici starosjedioca nije bilo svijea ni cvijea, znai da nema ni potomaka.
Na drugom groblju je sve bilo drugaije. Jer to je novo groblje. Tamo nema starosjedioca. Tamo su svi doljaci.
Ali tamo me strano jako oinulo razmiljanje o tekoj godini koje se pretoilo u neizreeno pitanje: gdje e mene sahraniti?
Do treeg groblja vozili smo se dovoljno dugo da pojedem tuna-sendvi i poaljem dva SMS-a.
Na tom treem groblju imamo stvarne starosjedioce i imamo ak 5 razliitih lokacija na kojima moramo upaliti svijee. Ali to groblje nije u mojem gradu.
Taman u podne, kad smo stigli, zapoela je misa na samom groblju. Najedamput se skupio zbor koji izgleda kao "nek se prikljui tko god voli neto zapjevati". I im su krenuli sa "ooo aaa ooo...", moja se baka ukipila, jer valjda ne moe etati meu grobovima dok traje misa. Ja sam rekla: "Ajmo, daj! Jo dvije svijee...", a ona mi je ispod glasa, ali odreito, rekla: "Mui!"
Super mi je bilo to se sveenik spustio usred groblja, meu cijelu tu masu sa cvijeem i svijeama, ali na vrhu stepenica, pored crkve, stajala su dva velika zvunika tako da su se svi ukipljeni posjetitelji, kad je zapoela misa, pitali gdje li je. uju ga kao da je pred crkvom, ali ne vide ga... Ba je izveo pravu magiju! I to ba na Sve Svete. arolija u selu.
Meni zapravo nisu jasni ti masovni pohodi.
I nevjerojatno mi je da jo uvijek, nakon svih tih stoljea i tisuljea, ne znamo gdje su sada zapravo svi oni koje smo danas obilazili.
Nemogue je da su samo ispod svog tog cvijea... Jo su negdje. Ali gdje?
Post je objavljen 01.11.2006. u 20:11 sati.