Ne volim posjete staračkom domu...
Ne volim biti okružena starcima...ne zbog starosti same...
Ne mogu podnijeti razočaranje i tugu koje im se zrcali u očima.
Nisu to svi umirovljenici...ima starijih ljudi koji su življi i puniji snova od nekih tinejđera.
Dio starih ljudi je prekrasan.
Ali baš u domovima...kao da sam okružena nekim sveprisutnim beznađem koje me guši.
I uvijek izađem kao da sam ronila jako dugo i trebam svježi zrak.
A opet, u tramvaju, ti isti starčeki dobivaju supermoći i biju se sa bezobraznom mladeži za stolac do zadnjeg daha svog štapa/hodalice/kesa sa povrćem s Dolca.
Teško mi je zamisliti starost, a voljela bih da sam je sposobna zamisliti kao nešto drugo osim preživljavanja uz ponižavajuću mirovinu do smrti.
Post je objavljen 27.10.2006. u 14:11 sati.