Marketing
EUrupa (esej)
to je EU zapravo i ima li smisla uope da jedna Hrvatska eli postati dio te regionalne organizacije europskih drava? Priaju kako lanice ostvaruju zajednike ciljeve kao to su uravnoteen gospodarski i drutveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zatita prava i interesa graana, ali pitanje je treba li to nama uope i moemo li podnijeti takav teret na svojim leima.
Hrvatska je mala zemlja i sa svojih 4.437.460 stanovnika nije neka sila, ali ipak svaki taj stanovnik ima svoju glavu kojom moe razmiljati. No, elimo li mi doista razmiljati ili stvari jednostavno uzimamo zdravo za gotovo? Zato ih gutamo onakvima kakvima nam ih serviraju?
Nije nita novo da veina ide linijom manjeg otpora i putem lijepih pria koje su veoma esto samo pusta obeanja, ali tako to ide oduvijek i zauvijek. Imamo lijepu zemlju na kojoj nam mnogi zavide, ali to oito ne znamo cijeniti.
Imamo more, planine, ravnice, polja... Imamo sve, a ne znamo iskoristit pa putamo strance da nas oni ue mislit. Sa predivnom obalom koju iz godine u godinu posjeuje sve vie turista, mi se i dalje ponaamo kao da imamo povez na oima. Pitanje je kada e taj povez pasti i kada emo napokon progledati, trgnuti se iz sna u kojem trenutno ivimo.
Prodajemo nae bogatstvo i nismo ni svjesni to radimo sami sebi. Stranci postaju domaini, a mi postajemo stranci u vlastitoj zemlji. Ne moemo na kraj sami sa sobom, a htjeli bi u neku organizaciju.
Kau da, svaka europska drava koja potuje naela slobode, demokracije, potovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava moe zatraiti lanstvo u Uniji. Tamo bismo bili izgubljeni i s nama bi radili to bi god htjeli. Cijelo se vrijeme bunimo i mislimo da je zadnja slamka za koju se moemo uloviti EU. Osjeamo se tako jer i sami znamo da drutvo na izdvojenog pojedinaca ne gleda s osmijehom, ve podsmijehom, a onda se on prilagodi kako bi ga drugi prihvatili. Masa dominira. A to se dogaa nakon toga? Koriste ga dok mogu i dok ga u potpunosti ne iskoriste, a onda ga puste da opet ide svojim putem. Tako e Hrvatska zavriti u Europi. Nemamo karakter i nismo dovoljno jaki da nametnemo svoje uvjete nego emo napraviti sve to treba samo da budemo dio toga jer ne elimo biti izolirani.
Utopit emo se u cijenama jer nas plae nee vie moi odravati na povrini, ali onda e ve biti kasno. Postat emo robovi velikih manipulatora i tada e nam se moda pokrenuti mehanizam misli u glavama. Trebali bi vie razmiljati sad kad je vrijeme, a ne da se orijentiramo samo na ono to ujemo od drugih. Neke bi nam stvari u tom sluaju bile puno jasnije. Ne moemo znati to nas eka dok to ne iskusimo na svojoj koi, ali vjerujem da to ni ne elimo iskusiti.
Zasigurno postoje pozitivne strane cijele ove prie i nije sve toliko crno kako izgleda, no to i je problem kod nas ljudi. U mraku vidimo samo ono to svijetli, vidimo samo ono to elimo vidjeti i prema tome idemo, dok o drugim stvarima ni ne razmiljamo jer nam se ne ine vanima. Kad doemo do cilja koji smo si zadali, a ta svijetla se ugase neemo vie vidjeti i neemo znati kojim putem krenut dalje. Tada e se upaliti nova svijetla koja e voditi u onom smjeru kako netko drugi bude htio, a mi emo to naivno pratiti jer o drugoj varijanti neemo ni htjeti razmiljati.
No to je na mentalitet i protiv toga ne moemo. Sami smo krivi za sve svoje postupke, a svatko gleda da njemu bude najbolje. Pojedinac ne moe nita primijeniti, a grupe koja bi mijenjala nema i jedino to nam preostaje je nada u bolje sutra i da se neemo dati izigrati...
...evo, morao sam ovo napravit za skolu, a da ne budete zakinuti za to savrsenstvo dijelim i tu s vama :))))
Post je objavljen 15.10.2006. u 14:31 sati.