Marketing
Povratak
Tonem. Tonem u vijeni spokoj. Gubim nadu,nadu za povratak. Ne mogu se vie nosti s teinom ivota,teinom tame,zla koje je posijano u mene. Mojoj borbi dolazi kraj. Preputam se smrti. Ona e mi pokazati put k niemu. Put nepostojanja, vijenog unitenja.
ekam smrt proboden,krvav,objeen na okovima. Podiem pogled k rupi na kupuli. Poelo je nebo plakati. Lije suze koje mi svojim mekim dodirima iste krvavo lice. Kap po kap,suza za suzom klizi niz moje runo lice. Nebo,tako tmurno,ljuto,crno buntovniki progovara svojim gromoglasnim,hrapavim,tunim glasom. Zemlja se trese a niz cijelu palau uju se krici mrtvih sluga. Dolazi Ona,moja boica. Svojim izmorenim oima gledam nebo,gledam ga kako plae,kako tuguje,kako vie. Iz utrobe mi krvi kaplje poput stare naputene slavine.
Nebo se rastvara. Otvara se prolaz. Vojnici,mnotvo vojnika koji ulaze u grad. Leevi..Abazaid,Abazaid,Abazaid. uje se vika vojnika,sve glasnije i glasnije. Stara naputena slavina se zatvara. Prolaz me vue,okovi pucaju, a korak mojeg anela mi se pribliava. Prolaze me trnci! Jo malo pa ulazim u prolaz a nje nema.Hocu li je vidjeti,okusiti njene boanske usne? Hocu li je milovati,osjetiti njem miris,cuti njem glas? Dugo je nije bilo pokraj mene,tek sad znam sto je ona za mene i sto sam je bez nje.
U prolazu sam. U prolazu za Zemlju. Dozvali su me. Tama,bljesak,mrtve slike,sekunda vremena. Izio sam na boinicu iz tita. Dozvao me je vra,crnom magijom. Urlam poput ranjena vuka. irim svoja enormna krila a iz oiju mi se vidi plamen gnjeva i smrti. Ispred mene se nalazi gomila preplaenih vojnika. On..taj vitez na konju. Vitez u svijetlom oklopu,hladna pogleda i tamne due. Nije se uplaio,ostao je hladan,brutalan ba onakav kakav je bio i prije mog dolaska. Promatrao me svojim oima,svijetlo plavim oima ispunjenim tamom i krvavim bijesom. Taj pogled,te oi,to lice,ta krv mi je bila poznata. Osjecao sam to ja i on. Povezanost,veza..sve se to odvijalo u nekoliko sekundi dok On nije podignuo svoju ogromnu otricu,zamahnuo i naredio napad. Iako uplaeni,vojnici su ga posluali. Veoma ranjiv u aneoskom obliku odluio sam se uzdignuti visoko k nebu. Uzdignuo sam se visoko na nebo,napravio ogromnu sjenu i krenuo na Njega. Uo sam u njega,kroz njegove oi. Postali smo jedno. U njemu nisam bio samo ja! I on je bio tamo,njegova dua. Dua slina mojoj. S njim,u njemu sam se osijecao mono. Bio je poput gorostasa koji nosi svijetli ogrta s kapuljaom a iznutra je bio tako taman,edan,edan krvi,smrti,leeva..Vra pokuavajui mi nareivat zavrio je na tlu bez glave jer meni nitko ne nareduje. Iz daljine sam uo kako izgovara stare rijei starog jezika. Pokuavao me je kontrolirati pa mu je moj tit rasparao vrat i zakucao se u oblinju kruku. Izvadio sam maetu i jedinstvenim glasom naredio vojsci da pokolju sve!!!ali sve..Poelo je!
Okruen svojom,Njegovom vojskom osjeao sam se kao da pripadam ovamo kao da sam dio ovog tijela,tijela kojemu nisam znao ni ime. Jedinstveni,Jedindtveni mu bijae ime,ime kojeg su svi vojnici s strahopotovanjem zazivali,zazivali nakon pobjede,pobjede i pokolja o kojemu u sad pisati.
Krenuo sam prvi na malu grupu vojnika a onda svi zamnom. Svojim ivotinjskim korakom sam poskoknuo na glavu prvog vojnika kojem sam akom priljubio kraljenicu za tlo. Naao sam se izmeu trojice uplaenih vojnika. Agresivno sam krenuo na jednog. Branio se titom. Branio je svoje tijelo koje sam probio svojom otricom. Snagom ovog tijela i andeoskom duom bio sam nezustavljiv,rastvorio sam mu tit,moja otrica je prola kroz njegovu ruku i prepone. Rasparao sam ga na dva dijela a otrica je klizla kroz njegovo tijelo kao sto no prolazi mekim,svijeim kruhom. Otrica je kliznula niz njegovo tijelo a krv iknula po mom sad vie ne svijetlim oklopu vec krvavom. Iz okreta sam iducem glavu skinuo s ramena. Ostao je jos jedan koji je pojeo mac. Doslovce pojeo! Dok je bijeao zakucao sam mu ga u zatiljak i proao mu je tono kroz usta van. Okrenuo sam se oko sebe i bio sam okruzen smru. Vojnici su ginuli,ubijali se.
Uli smo u grad. Grad koji ce dobit ime grad leeva. Zbog nas e dobiti takvo ime,zbog naeg ina,nae brutalnosti,nae ei.
U gradu sam dao naredbu da se sve pokolje. U poetku su me udno gledali i onda krenuli. Uao sam u kuu. Razvalio vrata. Nesto me je zveknulo po kacigi. Komad drveta. Okrenuo sam se i u gledao staria s tapom. To me razljutilo. Primio sam ga za vrat,podigno od tla,priljubio za zid i gledao u te stare,umorne oi. Oi u kojima se gasio ivot a ja sam ga doao zagasiti. Objesio sam ga,bolje reeno zakucao s glavom na komad metala gdje je ostao visiti. Krv mu se je prolijevala niz usnu,bas poput slavine prvo je curilo u mlazu a onda sve manje i manje,kap po kap dok nije prestalo curiti. Sve je to gledala njegova ena koja se nalazila blizu ormara. Molila me je za milost,milost koje nisam imao a nisam je ni davao. Izvadio sam otricu,zabio joj u utrobu. Prola je kroz nju i kroz ormar. Ostavio sam je da visi na otrici. Ugledao sam bocu skupog vina i malo okrijepio svoje suhe usne. Zauo sam jecaj,djetetov jecaj. Dolazio je iz ormara na kojem je visjela djetetova majka. Njena krv se slijevala niz otricu. Ostavio sam bocu vina,prislonio stopalo ma majin le i izvuko ga van. Otvorio sam ormar i ugledao upalkanu djevojicu. Primio sam je za reme,pogledao u to mlado,nevino lice i rekao da ce sve biti uredu,da ne plae. Ali ona je nastavila plakati pa sam je uutkao. Svojom metalnom rukavicom sam joj proao kroz prsni ko i zvadio pulunu maramicu da mi vie ne jeca. Gledao sam je u oi. Tako mlada,tako nevina a ve nema plunu marimcu. Cijeli sam bio zasut krvlju. Njen le sam odloio na tlo,gaznuo joj na lice,popio jos dva guta kvalitetnog vina i izio van. Vani na ulici uli su se krici civila,civila koje smo ubijli. Potrao sam za dvojicom mladia. Trao sam za njima dok nismo doli u slijepu ulici. Tamo sam ih uhvatio. Gledali su me a ja sam im se hladno smijekao. Odloio sam svoju oticu na tlo i krenuo akama na njih. Brzim korakom sam uao prvom u koljeno,kleknuo je i laktom sam mu odvalio glavu od tijela. Glava mu je visjela na komadicu krvave koe i to me je razljutilo jer mu nisam uspio u potpunosti odvaliti glavu te sam odluio da to moram napraviti na sljedeem. Gledao me je sav u strahu ali bio je spreman na borbu. Moj oklop je bio natopljen krvlju i traio je jo krvi. Mladi je krenuo na mene ali nije imao iskustva. Nasrnuo je na mene. Nasrnuo sam i ja na njega,odskoknuo od zida,naao mu se iza lea,primo sam ga za kosu i rame,skinuo si kacigu i ogriznuo mu vratnu ilu s komadom miia. Vidio sam mu vratne kraljke ali ne ba dobro jer mi je lice bilo zasuto krvlju. Poloio sam ga i pustio da se ugui u vlastitoj krvi. Podigao sam svoju otricu,pogledao oko sebe i vidio da mladici nisu slucajno dosli ovamo. Bilo je tamo skloniste. Podigao sam poklopac i ugledao stepenice. Uzeo sam baklju i uputio se niz stepenice. Ugledao sam skupinu civila,starih,mladih,djece. Zaletio sam se na njih. Izvadio ostricu i obezglavi jednu zenu,zenu koja je dojila dijete. Baklju sam zabio u lice mladicu koji je pokusao skociti na moja leda. Lice mu je gorijelo,a bol na njegovom licu se nije vidjela jer mu je lice gorijelo. Tada su krenuli na mene svi muskarci,sve dobi. Parao sam im tijela,odrubljivao noge,ruke,glave lomio im koljena,vilice. Bilo je svega a najvise leeva. Sijeda kosa,miran pogled,staro tijelo. Bio je to mudri starac koji je krenuo posljednji na mene. Nije krenuo na mene vec me je taktiki htio nadmudriti. Zaletio se na stijene,htio ih je odroniti na mene ali sam to uvidio i skoknu pokraj njega,rasparao mu utrobu i pao,kleknuo s otricom zabijenom u tlu. Dok je padao utroba mu se prosula po tlu. Ostale su jos zene. Pogledao sam ih i pustio ih. Pustio ih da goru. Spalio sam im skloniste. Dok sam se uspinjao uz stepenice cuo sam njihove krikove. Krikove zena i djece. Izio sam van i zatvorio poklopac za sobom. Tamo me je cekao uplakani otac mladica. Bio je poprilcan gorostas. Zapusten,mornar vidilo se na njemu. Kad me je ugledao krenu je na mene svojom macetom. Nasi macevi su se ukrstili. Snazan je. Izmaknuo sam se a on je pao na tlo. Zamahnuo sam otricom i zabio je u tlo a on se odkotljao i zbijego moj udarc. Brzo se pridignuo i opet nasrlio na mene pun bijesa i jada. Mlatarao je svojim maem,branio sam se i napadao ali bio je dobar borac. Jedna geka ga je kotala koljena. Zamahnuo je,izmaknuo sam se,ma mu se zabio u tlo,zamahnuo sam to sam jae mogo i rasparao mu noge u koljenima. Pao je,bez nogu. Traio me je da ga ubijem da ne pati i to sam uradio ali na svoj nacin. Rukama sam mu izvadio srce,hrabro i casno srce. Stavio sam si ga oko pasa kao trofej,podsjetnik na ovu noc. Usao sam u kucu gdje mi je jedna zena ponudila vina za svoj zivot. Naravno uzeo sam vino ali i njen ivot i to zubima. Grkljan sam joj icupao zubima i otisao u umu s grupicom najodanijih vojnika piti. Opili smo se kao svinje,zaspali..
Budim se ali ne u istoj sumi i ne u tijelu Jedinstvenog. Budim se u svom tijelu u pilji. Nista mi nije bilo jasno. On,ja ta noc,ti inovi. Ali ona. Nisam znao sto se dogada s njom,mojom bozicom. Gdje je? Sto je? Kako je?
Post je objavljen 29.09.2006. u 00:44 sati.