Evo je, pobijedili su oni za cijelu, i to sa 8 naspram 6.. no da bi vam olakšao podijeljena je u šest epizoda, pa čitajte kako vas volja, epizodu po epizodu il sve odjednom..upozorenje: peta epizoda je malo nasilna, pa ju preskočite ko imate slabiji želudac..
Dio prvi..
«O pičku materinu što mi glava bubnja..», mrmljao je Solus polako otvarajući prvo svoje lijevo, a zatim i svoje desno smeđe-zeleno oko. Svi mišići u njegovom tijelu urlali su od premorenosti, a pogotovo oni najbliži kičmi. Solus je dva puta kvrcnuo vratom i pošteno izkrckao sve prste, a zatim se ogledao okolo: nalazio se na spuštenom vozačkom sjedalu renault meganea boje trule višnje, kraj njega je sjedio neki mali guzoglavac, a na stražnjem sjedištu je hrkao neki tamnoputi klinac, prilično visok za svoju dob, oboje ošišani mašinicom na nulericu u nekim krpama koje bi kao trebale biti hip-hop moda.
«Pičku kozinu, nadam se da nisam opet u jednom od onih uvrnutih snova onog debila», mrmljao je u sebi Solus sasvim bolno svjestan da se nalazi u još jednom Arachidusovom snu.
«Joj, zašto me (zapravo se, jer su Arachidus i Solus vanjštinom jednaki, no karakter im je malo drukčiji, ipak Arachidus živi u stvarnom svijetu, a Solus je tek dio njegove psihe koji se budi kad ovaj zaspe. op.a.) taj tip uporno sanja, pun mi je kurac, uvijek neke pizdarije u njegovim snovima, draže mi je kad me sanja neka njegova frendica, onda bar vidim nešto pičke..», glasno je pizdio Solus.
«P..p..pičke..zzzz..hrk..», zazujao je guzoglavac u polusnu..
«Ma super. Sad mi je i svog poluretardiranog brata ubacio u SAN. Jebeno krasno. A ovaj iza mora da mu je onaj susjed/peder.. ps mtr, zarobljen u snu onog luđaka sa retardantom i pederom..», Solus je vodio svoj unutarnji monolog istodobno razmišljajući dal da zgiba dok ovi spavaju ili da ostane u društvu, odgovor mu sine brže od pitanja: «A ma, ako su ovdje valjda igraju neku ulogu u vrajžem snu.»
«Ajd pičke, tko rano rani podočnjake grabi, budite se pederčine jedne!!», vrištao je Solus iz sveg glasa na Renkya (retardiranog) i Kika (pešastog).. Nakon što su dobro strljali krmelje s očiju, oboje se zagledaše u Solusa. Mora se priznati da je izgledao malčice čudno u pokrpanim, ispranim sivim trapericama i bijeloj lanenoj košulji iz 19. stoljeća. Na nogama je nosio zelene Vansice, a na rukama je imao divne kožne rukavice od smeđe grube kože sa otvorenim prstima. Iako je Renky u njemu prepoznao lik svog brata, Solus je ipak bio nešto malo kurpulentniji i divlji ali na uredniji način (imao je dve kile mišića više, i par centimetara manje od Arachidusa, malo dužu kosu uredno počešljanu i bio je svježe neobrijan, dok je Renkyev brat bio sav raščupan i obrastao. Bar u zadnje vrijeme).
Dio drugi..
«Dal netko od vas papaka zna gdje smo?», upitao je Solus postajući svijesan eksterijera.
«Mislim da smo u nekoj luci», prvi je odgovorio Kiko.
«Ma bravo, baš si genije, kao to nisam sam skužio po svim ovim jahtama usidrenim iza nas. Mene zanima u kojoj luci??», pojasnio je pitanje Solus nimalo ugodnim glasom izvodeći grimase ruganja.
«Ovo je nešto kao marina u Pješčanoj Uvali, čak se vidi i bunarina s druge strane, ali je izlaz iz nje drukčiji, jer je tamo neki grad, ali nije Pješčana..», zbunjeno je govorio Renky pokazujući u smjeru rampe.
Solus je predložio da se malo provozaju po tom gradu da vide šta ima, a Kiko i Renky su se složili. Solus je upalio karampanu , ubacio u prvu i krenuo divljački šlajfajući gume po glatkom asfaltu. Nakon što se oporavio od sprint-startnog trzaja, Renky je počeo kopati po odjeljku za rukavice..
«O-o, ovo nije naš auto, tu su dokumenti nekog starkelje i jedna pljuca poput one šta je nose panduri», oglasio se Renky sa suvozačkog mjesta, pa je stao prčkati po pištolju..
«Ne diraj to, možda nam zatreba, a čisto sumnjam da se ti time znaš koristiti», opalio mu je čušku Solus i ugurao pljucu natrag u odjeljak. «Kako se zove starkelja?», upitao je Renkya..
«Ne znam, ovo ko da je bilo u morskoj vodi, ne vidi se po kurca šta piše, sve je mutno i izblijedjelo..», važno mu je odgovorio Renky koji je dobio feeling da sudjeluje u nekom krimiću.
Solus je pogledao dokumente, prepoznao starkelju na slici i digao obrvu. Renky je skužio da ga je Solus prepoznao, no nije se usudio pitati tko je taj tip. Znatiželja je prevladala pa je odlučio bar nešto upitati: «K-kamo idemo??»
«K tom tipu, vratit auto, poznam ga, a poznat mi je i ovaj deformirani grad, to je neki glupi spoj svih mjesta koje je tvoj brat posjećivao u zadnje vrijeme, oh bogovi, tom idiotu baš ne fali mašte», hladno je odgovorio Solus krivudajući čudno položenim ulicama između šarenih kuća, pritom si češkajući bradu. Renkyu nije bilo niš jasno, njega Arachidus nije Sanjao ni upola često kao Solusa (ili sebe op.a.), pa nije još postao svjestan da je on zapravo projekcija stvarnog Renkya u Arachidusovoj glavi. Renky je bio malo pametniji i hrabriji od svog originala.
Ostatak puta proveli su u šutnji, Renky i Kiko su zurili kroz prozor i promatrali kako se izmjenjuju vrlo različiti ljudi i ulice. Neke su i poznavali, par je bilo pulskih, pa jedna homerska, jedna koja je sličila na onu glavnu ulicu kraj mora u Opatiji, pa su prošli kraj Arene, trenutak zatim vozili su se po Premanturi, po Humu...Cijeli kaos mjesta i lica zujao im je pred očima, čak im se učinilo i da se vrijeme i godišnja doba mijenjaju. No činilo im se da Solus zna gdje ide, pa se nisu previše bunili.
U to je vrijeme Solus razmišljao o čemu se radi ovaj SAN. Jel je to neka pornjava, hoće li morati ubiti koga, boriti se za život ili bježati. Znao je da nije neka dosadnjava jer ga Archy inače nebi sanjao. Na svu sreću Arachidus je uvijek sanjao svoj nož, pa ga je Solus uvijek imao kraj sebe, zataknutog za kaiš, no obleka i oprema su se mijenjale od sna do sna, kao i mjesto te vrijeme radnje.
Dio treći..
«Stigli smo.», obavijestio je Solus svoje suputnike dok je ulazio u prilaz jedne poveće bijele kuće sa crvenim krovom, prepune velikih, bistrih kliznih prozora, omeđene velikim travnatim dvorištem. Solus se parkirao i izišli su. Osjećaj je bio sasvim čudan, sve je vrvilo ljudima na ulici, ali su se osjećali kao da su potpuno sami.
«Ovo je kao u nekom filmu, mi smo glumci, a oni debili na ulici su statisti.», pojašnjavao je Solus klincima situaciju nakon što je primijetio velike upitnike iscrtane na njihovim facama. Došli su do ulaznih vrata..pozvonili..nije bilo odgovora..probali bravu..bila je zaključana..
«Zar mi taj idiot baš ne želi niš olakšati..», ljutio se Solus na Archya, pa je izvadio nož iz korica i stao obijati bravu vještinom velemajstora (ipak je to san op.a.)..
«šta se ne bojiš alarma ili pandura?», ustrtareno ga je upitao Kiko kojem je ovo bilo prvo pojavljivanje u Archyevom snu..
«Ma jok, koliko sam shvatio ako se nešto treba dogoditi, dogoditi će se.», odgovorio mu je Renky.
«Lijepo rečeno, imamo donekle slobodnu volju, ali neke stvari ne možemo..hmm..npr. da odlučimo dignut ovu kuću u zrak, možda bi uspjeli a možda i ne, ovisi koliko je ona važna za SAN, a čini mi se da je vrlo važna», Solus im je govorio iz iskustva, on je poznavao pravila igre i na neki perverzni način uživao u njima. Znao je da ni on ni «snivatelj» nemaju pojma o onom šta će se slijedeće dogoditi, a niti kontrolu nad tim.
Nakon što je provalio, Solus im reče: «Čini se da nema nikoga, slobodno se osjećajte kao kod kuće». Rečeno-učinjeno, Kiko se razvalio na kauč u dnevnom i upalio telku. Renky je potražio kuhinju, a kad ju je našao zavirio je u frižider, pa stao iz njega vaditi neku salamu, teglu kiselih krastavaca i six-pack heinikena. Solus je stajao kraj kuhinjskog prozora, naslonjen na zid. Zapalio je cigaretu i stao zamišljeno promatrati Renkya koji je po kuhinji tražio kruh.
«Nećeš ga naći, odi u ogromni Konzum na kraju ulice, ako nemaš para pitaj Kika ili uzmi pljucu iz auta. S tim u ruci će ti u trgovini dati sve šta želiš..hahaha..», počeo se smijati Solus, pa nastavio: «Ne brini, da ima murje u ovom snu već bi dopalili do sad, probaj i upucati nekoga, ako nikad nisi..».
«Zašto?», upitao ga je Renky.
«Pa jer je zabavno, ovdje možeš raditi šta želiš, dok god slijediš radnju.», odgovorio mu je nasmiješeno Solus pa počeo praviti kolutiće od dima.
Renkyu nije bilo svejedno, nikako da shvati kako Solus može biti tako siguran u sebe, doduše shvatio je da ovo nije stvarnost, ali ipak.. Sve je bilo na neki način tako stvarno, čak bi ga i zaboljelo kad bi se uštipnuo. S određenom dozom skepticizma Renky je napustio kuhinju ostavljajući Solusa da puši u miru svojih misli.
Dio četvrti..
Odjednom se začuo ženski vrisak iz dnevnog boravka.
«Ma koj kurac?!», zapitao se Solus kojeg je vrisak naglo trgnuo iz razmišljanja tipa «šta sad?? Koj je kurac ovaj SAN bez akcije». Brzo je potrčao u dnevni i našao Kika, crvenog u licu i suznih očiju, kako se brani od šamara zgodne ribe kratke vatreno crvene kose. Solus se malo naslađivao neobičnom tučnjavom prilikom koje je dnevni u tren oka pretvoren u bojno polje. Zrakom su letili svi predmeti do kojih se riba u tamnoplavoj trenirci sa crvenim crtama mogla dočepati, od časopisa do stolne svjetljike, a koji su više ili manje uspješno pogađali Kika, koji se skrivao iza masivnog trosjeda. Solus se prikrao ribi iza leđa i obgrlio je svojim dugim rukama sprječavajući njene pokrete. No činilo se da je to djevojku još više razljutilo, pa se počela koprcati ko divlja životinja, a mlatarajući svojim tankim nogama uspjela je šutnuti Solusa petom u jaja. Solus ju je odmah pustio, pa se srušio na pod držeći se za svoj ponos i proklinjući sve svece dok su mu zvjezdice plesale svoj ples boli pred očima. Nakon što su ga nestašne zvjezdice napustile, Solus je s grimasom boli na licu prepoznao ribu i rekao: «Ah, Aspera, to si ti..». Solus se stao lagano ustajati, a grimasa boli na njegovom licu se polako pretvarala u grimasu blagog gađenja..
«Opet ti..hmm..sjećaš li me se? Par puta smo se..hmm..intimno družili u tvojim snovima..», govorio joj je Solus a izraz blagog gađenja se pogoršavao, odajući njegovo sve veće gnušanje njenom pojavom, sad je znao o čemu se radi ovaj san, iako mu još nije bilo jasno šta Kiko i Renky rade tu..bljak..taj bolesni, bolesni Archy mu je skuhao lijepu kašu.. Ni Aspera nije bila baš presretna što ga vidi, njegova pojava joj je otvarala stare rane, ali se skulirala i s umjetno strogim zapovjednim tonom počela bombardiranje pitanjima: «Šta ti radiš u mojoj kući? Tko je ovaj klinjo? Kako ste ušli? Što hoćete od mene?».
«Smiri malo, ne dugujem ti nikakvo objašnjenje, tu smo jer je tako zapisano..», izrekao je Solus nevjerovatno smirenim glasom (za nekoga koga su upravo svom snagom opalili u jaja). Kikova glava je izvirila iza trosjeda i počela osluškivati razgovor između dvoje starih ljubavnika, on nije znao za njihove krvavo erotske igre u prošlosti, niti išta o tome kolika je razina bolesnih iskra frcala među njima, malo su se mrzili, malo voljeli, uglavnom su se mrzili...
«Ma di je zapisano? Rekla sam ti zadnji put da te više ne želim vidjeti, ne nakon onog šta si mi napravio..Slomio si mi srce, znaš?!», stala je energično vrištati istovremeno visokim i dubokim glasom na Solusa.
«Pa u nebu i zvijezdama..hehe..», podrugljivo se nasmiješio Solus te nastavio: «Šta hoćeš, lijepo smo se proveli. Uostalom, nisam ja kriv šta se situacija tako završila..».
Napetost se doslovce mogla rezati u zraku nakon njegovih riječi, ona ga je gledala nekim bijesno-tužnim izrazom. Solus je mogao čuti kako joj se suze akumuliraju u očima, te je mogao osjetiti škrgutanje njenih zuba na koži..
«Šta kažeš da obnovimo stare uspomene i lijepo se odemo prasnuti u tvoju sobu??», izlanuo je Solus samo da bi razbio napetost. Pritom je složio svoju najnedužniju facu i zavodljivo joj namignuo. Ona ga je samo nastavila gledati, Solus se trudio shvatiti šta joj se mota po glavi..nije mu baš išlo..
Iznenada se okrenula prema Kiku i upitala dominantnim glasom:«Ti! Klinjo, kako ti je ime?».
«......................k-k-kik-o-o...kiko...........», odgovorio joj je tihim pokornim glasićem.
«Dođi Kiko, idemo se jebati u moju sobu», naredila mu je, a on ju je s nekim prikrivenim smiješkom na ustima pokorno poslušao i krenuo za njom prema stepenicama koje su vodile na gornji kat. Dok je prolazio pokraj zabezeknutog Solusa, tiho mu je šapnuo: «Sorry..»
Solus je ostao skamenjen, mislio je da je to san u kojem on dobije nešto pice, a ne onaj odvratni mali pederčić.. Neki čudni Osjećaj mu je isprva preplavio tijelo, zatim ga je zamijenio onaj njemu vrlo poznati, BIJES. Izvukao je nož iz korica i odlučio se pridružiti Renkyu usput iskaljujući svoj bijes na prolaznicima koje će sresti po ulici..Proklinjao je i Archya i kletu sudbu i sebe i snove te izletio kroz vrata na ulicu.
Dio peti..
Renky je još bio u Konzumu, uživao je u osjećaju da drži ljude u strahu, doslovce je mogao namirisati kakicu u gaćama stare blagajnice.. U lijevoj je ruci držao lijepi dendvič od lovačkog kruha i ošokola (vratine), te je tu i tamo odgrizao koj komad s njega dok je s pljucom u desnoj ruci držao na nišanu sve osobe koje su se nesretnim slučajem zatekle u Konzumu onoga časa kada je Renky shvatio koliku nasladu pruža tuđi strah.. Solus je samo uletio u trgovinu bacajući stvari sa police, u očima krvavim od srdžbe nazirala mu se samo jedna misao, potpuno sadističko mučenje. Zgrabio je bocu domestosa i pronašao Renkya i njegove uplakane taoce.
«Jesi ucmekao koga?», upitao je tako škrgučući zubima da se Renky sav naježio.
«N-n-nisam.», pomalo uplašeno odgovorio mu je Renky.
«Dopusti onda meni...hmm...Tko to tako smrdi tamo?», upitao je Solus pogleda prikovanog za stariju blagajnicu. Nakon što se nitko nije javio, Solus je krenuo prema njoj, zgrabio ju za kosu i rekao: «Netko treba oprati svoja govna, zar ne?! Evo ti malo domestosa..», te joj je nasilu otvorio usta puna glanc novih umjetnih zuba i ulio joj domestos u grlo. Blagajnica se grčila od bolova u želucu, njeno lice je promijenilo par nevjerojatno kričavih nijansi zelene i ljubičaste, a zatim se naglo smirila i probijedila, nakon što joj je Solus istresao cijelu litru sredstva za čišćenje u grlo. Zadnja misao joj je bila: «Nadam se da nisam doma ostavila otvoren plin?».
«Mi..mislim d-d-da je došla inter-ve-ventna.», promucao je Renky Solusu nakon što je u dućanskom ogledalu ugledao 7 nabildanih specijalaca kako ulaze u trgovinu pod punom zaštitnom opremom, ruka kojom je držao pljucu mu se počela snažno tresti.
«Tim bolje, oni vole da muče klince i tuku slabije pa ćemo onda mi malo njih mučiti, majku im jebem!», uzviknuo je Solus tako glasno da su ga i specijalci mogli čuti.
«Daj mi taj pištolj, slabo će mi pomoči moj nož protiv njihove opreme.», Dobacio je Solus Renkyu našto mu je ovaj uplašeno odgovorio: «Ali njih je sedam, a nas je dvoje..».
Solus ga je ispravio: «Jedan nas je, samo ja, ti zgiljaj u kuću i čekaj me u dnevnom čim čuješ pucnjeve.. Si čuo?!», Renky je klimnuo u znak potvrde. Iako mu ni samom nije bilo jasno zašto. Solus je bio toliko bijesan na to što se ona sad jebe s onim pederom, da je htio svu krvavu zabavu za sebe, zapravo je htio ubiti nju, ali takva mu je akcija bila nezamisliva, pa se odlučio «primiriti i zadovoljiti» na jadnim statistima. Čuo je kako se teške čizme sve više približavaju osiguravajući hodnike između polica u dućanu, pa je krenuo prema njima.
Prvo je naletio na dvojicu majmunolikih tipova obrijanih glava, koji su prije posla u policiji vjerojatno tukli klince kao bakini u nekom cajkaroškom disku. Solus je uperio pištolj u onog bliže, pa opalio tri metka, a zatim ispraznio šaržer u onog drugog, koji nikako nije htio pasti dok su mu 9 milimetarski meci bušili crvene rupe u mesu. Pucnjava je privukla ostalu petoricu, prvo je naišao dvometarski plavokosi grubijan, kojega je Solus počeo gađati bocama žestice koje su se nalazile nadohvat ruke uredno složene na polici. Staklo, alkohol i nešto krvi su prsnuli po svuda, Solusu se posrećilo pa je gada spizdio u tikvu, a alkohol i krhotine stakla iz rasprsnute boce oslijepili su plavušana, dajući Solusu priliku da zgilja prije no što ostatak priđe.. Zadihani se Solus sakrio ispod jedne police, osluškujući kako specijalci pomažu svom oslijepljenom kolegi. Nastojao je smiriti ritam disanja dok je ogledavao kad će mu se približiti koja teška čizma lokalnog legalnog grubijana. Napokon je ugledao tri para čizma kako polagano stupaju pred njim, čvrsto je stegnuo dršku noža te ga slijedeći tren zabio u list zadnje desne čizme koja je prošla, pokušao se što prije iskobeljiti van polica, no specijalci su bili brži – prvo je osjetio žestoku bol na rebrima, a zatim tup udarac po glavi, pao je i specijalci su ga počeli cipelariti svojim čizmama. Kiša teških udaraca tutnjila je njegovim tijelom, i on se odjednom uplašio, osjetio je kako mu mrak klizi na oči, a znao je da ako umre – SAN je gotov. Već je i prije umirao, ali on je htio nastaviti ovaj san i osvetiti se pešku i kurvi koji su se divlje prašili na gornjem katu njene kuće. Solus više nije osjećao bol, mrak mu je sve više zamagljivao svijest, no onda je čuo pucanj, pa još jedan, pa još jedan, pa još tri, cipelarenje je prestalo, a specijalci su popadali oko njega. Nakon što mu se svijest povratila, ugledao je Renkya kako drži pljucu sav ukočen, a smrdljiva žuta fleka širila mu se po hlačama.. «Gad mali, prvo mi je spasio život, a onda se upišao u gaće..hahaha..», stao se smijati Solus dok su mu se snage lagano vračale. Nije imao vremena za gubljenje, izvukao je svoj nož iz lista mrtvog specijalca, pa se zaletio da pronađe plavušana i njegovog kolegu čika Spasojeta. Našao ih je u istom hodniku sa žesticama, čika Spasoje se snašao i povukao svoju pljucu te ispalio par hitaca prema Solusu koji je onako sav krvav trčao kao divlja zvijer prema njemu sa nožem u desnoj ruci. Meci su samo okrznuli Solusa, jedan mu je čak odnio zanemariv dio mesa sa lijevog ramena, no ništa ga nije moglo zaustaviti kad je u dugačkom hodniku skočio na Spasoja, te mu šakom slomio nos i zario nož u lijevu slijepoočnicu. Čiku je u smrt poslala bujica krvi koja mu je preplavila lubanju, šikljajući iz rane po Solusovoj ruci. Solus se trudio izvuči nož iz tikvana da zakolje i plavušana, ali nije išlo, pa je zgrabio dio smrskane boce i istovremeno režući svoj dlan prerezao grkljan oslijepljenom plavušanu koji je prestravljeno slušao kakofoniju smrti svojih kolega, dok mu i vlastita nije pokucala na vrata. Solus se ustao, stao na glavu čika Spasoja i napokon izvukao nož iz nje, polizao krv s njega, zadovoljno se nasmiješio i otišao po Renkya.
Dio šesti..«Šta još nisu gotovi, koj kurac rade tako dugo??», pomalo iznervirano je upitao Renky koji se u među vremenu smirio, oprao i presvukao u neke hlače koje je našao u kupatilu, bile su mu malo preširoke, ali bolje išta nego ništa..pa je nadodao: «Si apsolutno siguran da nas murja neće tražiti ovdje??».
«No frks, zadnje mjesto gdje bi im palo napamet da se nalazimo jest kuća glavnog detektiva u policijskoj upravi..», smireno je odgovorio Solus na Renkyevo zadnje pitanje.
«A gdje je ta kuća??», upitao ga je Renky..
«Nalaziš se u njoj trubilo..onaj starkelja je glavni detektiv i otac one kurve gore..sreo sam ga već..ali mislim da je sada na godišnjem odmoru sa ženom i sinom na Bahamima.. jedino ne kužim zašto je ona tu.. a ma, takav je SAN..», odgovorio mu je Solus, pa se nasmiješio..izgledao je groteskno..onako smireno pušeći cigaretu sa velikim smrznutim odreskom pritisnutim na zatiljak, sav prekriven mješavinom svoje i tuđe krvi, nije mu se dalo ić oprati, cijelo mu je tijelo bolno pulsiralo, a jedino što je napravio je da si je previo ranu na ramenu i posjekotine na šaci kuhinjskim krpama.
Kiko je sišao i zbunjeno pogledao dvojac..
«Gdje je??», upitao ga je Solus.
«U kupatilu..druga vrata desno..», odgovorio mu je Kiko pitajući se odkud Renkyu ove smiješne hlače.
«Znam di je kupatilo..jesi se zabavio pederčino?!», upitao ga je Solus dok mu je lice upoznavao sa bijelim zidom dnevnog boravka, to se zidu nije previše svidjelo jer je Kikovo lice umrljalo njegovu svježu boju ružnim crvenim mrljama.
Solus je pustio Kika da se u polusvijesnom stanju strovali na pod i okrenuo se Renkyu: «Dovrši posao..pobrini se da pati», pa se hitro uputio na gornji kat, u kupatilo dok je Renky ostatak Kikovog tijela pobliže upoznavao sa svojim košarkaškim conversicama, to se ni njima nije svidjelo jer su i one bile bijele..Kiko je baš antipatičan tip..
Solus je dopalio u kupatilo gdje ga je zaslijepila Aspera koja se tek dovršila tuširati. Nikad mu nije izgledala ljepša. Poveće grudi su joj se njihale dok su se kapljice vode sa njene mokre crvene kose cijedile po leđima do uskog struka, pa do njene snježno bijele guzice sa hiperpigmentacijom na trtici. Solus joj ga je poželio uvaliti, no uspio se smiriti prije no što mu je krv iz glave odlutala u jednu drugu, manju glavu. Ona se brzo pokrila šugamanom (peškirom, ručnikom) da sakri svoje zamamne atribute..
«Ma smo sramežljivi, ko da sve već nisam vidio..», komentirao je Solus..
«Šta radiš tu??», upitala ga je.
«Došao sam se oprati, šta ne vidiš da sam sav krvav?!», odgovorio joj je Solus gledajući je ravno u njene sivo-zelene oči pogledom koji je otkrivao njegove podsvijesne želje naspram nje. Asperu je taj pogled malo pokolebao, no onda se sjetila da ga mrzi pa mu je samo kratko i prilično hladno odbrusila: «Nadam se da je sve to tvoja krv..». Bijes se ponovno probudio i Solus ju je htio puknuti po njenoj lajavoj njušci, no neka viša sila je njegovu agresiju pretvorila u paroksizmalnu tahikardiju, on se više nije mogao suzdržati, zakoračio je u kadu, snažno je obuhvatio oko struka i strastveno poljubio krvatrenim poljupcem ljubavnika i ubojice. Ista je sila preuzela nadzor i nad njom, pa mu je ona uzvratila poljubac s jednakom količinom strasti, strasti jedne lažljivice, strasti jedne kurve, strasti Solusovog prokletstva, njegove opsesije.. Poljubac je bio dug i mekan, Solus je odmaknuo glavu i rekao: «Nisi ga jebala..».
«Kako znaš?», upitala je zaljubljeno ga gledajući u oči.
«Znam. Ne smrdiš na ševu i nemaš Jack Nicholson smiješak na licu», odgovorio joj je pa je počeo ljubiti po vratu..
Aspera se naježila od slinave mekoće poljubaca po njenom osjetljivom vratu, pa odgovorila: «U pravu si, odvukla sam ga u sobu samo da te naljutim.. gledali smo filmove, mislim da mu se diže samo na muške..»
« I ja to mislim..», nabrzaka je dobacio Solus pa je nastavio ljubiti po vratu..
Odjednom se iz daljine slabašno začulo...tanana-na...tanana-na...
«O ne..», Solus je načulio uši..
«Šta je?», upitala ga je.
«Ovaj papan se probudi uvijek kad je najljep..........še....................tana...na-na...........tanana-na...........»
TANANA-NA,TANANA-NA!!......... «zijev, prokletstvo, glupa budilica zvoni uvijek kad je najljepše..», razočarano je ustanovio Arachidus, opalio snooze na budilici i okrenuo se na drugu stranu..nakon deset minuta polusna, budilica je opet zazvonila i najavila početak još jednog dana u stvarnom životu Arachidusa Cadavera..
KRAJ
nadam se da vam se svidjela?!
Post je objavljen 15.09.2006. u 19:05 sati.