Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće,
jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće,
a o malenoj ženi malo se riječi hoće.
Kratki se govor pamti, ako je pun jasnoće.
Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih često bolja je mala žena.
Ljubav me na to tjera da slavim žene male
i evo, odmah ću za njih velike reći hvale,
a one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega a kao vatra se pale.
Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!
Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi,
mali šećer je sladak, od sveg draži i preči,
a mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi.
Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi.
I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije,
tako i mala žena, kad iz nje ljubav vrije,
nijedna slast na svijetu milija od nje nije.
Kao što mala ruža po boji sjajna biva,
ko što u malo zlata počiva vrijednost živa,
ko što u malo balzama veliki miris pliva,
tako u maloj ženi velika ljubav sniva.
Kao što mali rubin mnogo ljepote ima,
i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i čara, ljubav i milina.
Mala je ptica ševa, malen slavuj što lijeta,
ali pjevaju bolje od većeg ptičjeg svijeta.
I žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je čovjeku slađa od šećera i cvijeta.
Mala se žena ni s čim usporediti ne da,
ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra,
ona je sjaj i radost, ljubav slađa od meda;
bolja je kad se kuša nego kada se gleda.
Manja neka vam uvijek bude draža neg veća,
jer nije mudro uzet veliko zlo na pleća.
Od dva zla biraj manje – na to nas mudrac sjeća –
zato u maloj ženi počiva prava sreća.
Španjolska
Juan Ruiz (arcipreste de hita; 1283? – 1351?)
Post je objavljen 06.09.2006. u 13:22 sati.