Pod skoliozom (gr. skolios=krivo) podrazumijevamo postranično zakrivljenje i deformitet kralješnice.
Kralješnica je koštani sklop koji se sastoji od 29 kralješaka, koji su postavljeni jedan povrh drugoga. Zbog jakih savijanja, trešnje i udaraca svaki je kralješak pokriven i odvojen od sljedećega diskom. Disk je načinjen od spužvaste tvari koja ima fukciju ublažavanja udaraca i savijanja isto tako kao što to čine amortizeri u automobilu. Ligamenti (čvrste veze među kostima) drže kralješke na okupu i omogućavaju vratu i leđima savijanje i okretanje.
Svaki kralješak ima otvor, tako da kada su spojeni, čine čvrsti koštani tunel kroz koji prolazi leđna moždina (medula spinalis). Na taj je način leđna moždina zaštićena od mogućega oštećenja.
Postoje četiri dijela kralješnice. Na vrhu se nalazi vratna kralješnica (cervikalna), koja drži uspravno vrat. Sljedeći je dio leđni (torakalni), a proteže se otprilike do visine struka. Slijedi slabinski dio (lumbalni) koji koincidira s vašim slabinama te zadnji, četvrti, a to je trtični (sakralni) dio koji se proteže do repnog dijela kralješnice.
Sakralni se dio zapravo sastoji iz jednog koštanog dijela s pet pari živaca koji izlaze kroz otvore na kosti.
(više informacija o kralješnici uključujući slike naći ćete ovdje).
Postoje dvije klasifikacije skolioze – prema stupnju i prema tipu. Prema tipu skolioza može biti urođena, juvenilna, adolescentska, odrasla ili neuromuskularna. Prema stupnju razlikujemo blage, srednje i teže skolioze.
Uzrok i učestalost
Među liječnicima ne postoji konsenzus oko nastanka skolioze. Neki govore o genetskoj predodređenosti, ali do danas još nije utvrđen točan mehanizam prenošenja ove bolesti na potomke. Stoga govorimo o idiopatskoj skoliozi. Oko 2-3% populacije razvije skoliozu do do 10°, a jedna u 2500 osoba ima skoliozu veću od 20°. Skolioza se javlja za vrijeme rasta, dakle u dječjoj ili adolescentskoj dobi. Kod djevojčica je progresivna skolioza sedam puta češća nego u dječaka, a vjerojatnost da će djevojčici biti potreban medicinski tretman je 9:1 u usporedbi s dječacima. Skolioze kod fetusa i malih beba mogu biti vrlo opasne, jer mogu prouzročiti malfunkcije unutarnjih organa i smrt.
Simptomi
Bolovi za skoliozu nisu karakteristični u dječjoj i adolescentskoj dobi. Ukoliko se skolioza ne liječi, u odrasloj dobi često dolazi do tegoba i bolova. Najupadljiviji znakovi da netko ima skoliozu su gibus iliti grba na leđima, nepravilan struk i neravnomjerna rebra i kukovi, izbočena lopatica, asimetrične grudi, asimetrična ramena i kukovi.
Dijagnoza
Dijagnoza se da utvrditi tako da se pacijentica/pacijent s rukama opuštenima uz tijelo nagne prema naprijed. Jedna osoba stoji iza pacijentice/pacijenta i promatra eventualne asimetrije na kukovima, rebrima ili lopatici. Kriva kralješnica se dalje utvrđuje rendgenskim snimanjem kralješnice s prednje strane pri kojem pacijentica/pacijent stoji. Na temelju rendgenske slike izračunava se zakrivljenost kralješnice. Standardnu metodu određivanja stupnja zakrivljenosti utemeljio je američki ortoped Cobb. Kod pacijenata koji imaju više krivulja, određuje se stupanj svake od njih. Kod nekih pacijenata rade se i tzv. bending rendgeni, kako bi se utvrdila fleksibilnost kralješnice.
Prognoza
Što su krivulje veće, to u pravilu imaju veću tendenciju pogoršavanja koja sa sobom donosi određena tjelesna ograničenja. Teže skolioze uzrokuju deformitet i skraćivanje trupa, što vodi do smanjenja grudnog koša i trbuha, a posljedica čega mogu biti poteškoće u radu unutarnjih organa (srca, pluća). Stoga se skolioze trebaju medicinski pratiti, te pravodobno liječiti ukoliko dođe do pogoršanja. Ukoliko se sumnja na druge (neidiopatske) uzroke skolioze, treba se obaviti pregled kralješnice magnetskom rezonancijom. Torakalne i dvostruke krivulje imaju veću vjerojatnost za progresiju od jednostrukih lumbalnih ili torakalnolumbalnih krivulja. Pacijentice/pacijenti koji još nisu dosegli skeletalnu zrelost (kod kojih osifikacija nije okončana = do 20. godine) u većoj su opasnosti od pogoršanja skolioze.
Blage skolioze
Do 30 stupnjeva prema Cobbu govorimo o blagim skoliozama. Ako rotacija nije prisutna liječe se samo fizioterapijom, a ukoliko jest, liječi se fizioterapijom i nošenjem ortoze preko noći.
Srednje skolioze
Skolioze između 30 i 50 stupnjeva se liječe fizioterapijom i nošenjem ortoze cijeli dan. Sustavno provedena konzervativna terapija u doba adolescencije može ispraviti kralješnicu i kod progresivnih krivulja spriječiti operaciju. Bitni faktori pritom su kvaliteta tretmana i individualna reakcija na liječenje.
Teže skolioze
Odluka o tome treba li pacijenticu/pacijenta podvrgnuti operaciji ili ne ovisi o starosti pacijentice/pacijenta i o učinkovitosti konzervativne terapije. Općenito se može reći da se skolioze iznad 45-50 stupnjeva liječe operativno. Ukoliko je krivulja veća od 100 stupnjeva prije operacije pacijentica/pacijent stavlja se na halotrakciju šest tjedana.
Skolioza u odraslih
Kod odraslih se skolioza operativno liječi zbog jakih bolova ili tegoba u funkcioniranju pluća ili srca. I kod odraslih skolioza može napredovati svakih par godina za stupanj-dva. Prema wikipediji, studija provedena u Švedskoj pokazuje kako se skolioza u trudnoći posebno kod mladih majki može intenzivno pogoršati (10 stupnjeva sa svakom trudnoćom). Kod žena starijih od 30 godina se za vrijeme trudnoće uz popratnu fizioterapiju uspješno može izbjeći daljnje napredovanje krivulje.
Operacija
Cilj operativnog zahvata je ispraviti i ukrutiti kralješnicu, kako se ne bi dalje iskrivljavala. To podrazumijeva implantaciju metalnih šipaka, vijaka, opruga i šarafa uz kralješnicu. Ovisno o mjestu i složenosti zakrivljenja, kirurginja/kirurg operaciju može obaviti prednjim i stražnjim pristupom kralješnici.
Kod prednjeg pristupa kirurginja/kirurg prilazi kralješnici s prednje strane i to tako da operira dok pacijentica/pacijent leži na boku. Odstranjuje se jedno ili dva rebra, koji se kasnije za vrijeme operacije koriste kako bi se zatvorio međuprostor između kralješaka. Nakon što otvori prsni koš odnosno trbušnu šupljinu kirurginja/kirurg ima pristup kralješcima i diskovima. Zatim vadi diskove koji se nalaže između kralješaka, a u kralješke postavlja šarafe. Šarafi se na drugom kraju umeću u šipku i nakon korekcije se pričvršćuju. Na mjesto izvađenih diskova umeće se pripremljena smrvljena kost izvađenog rebra. Ponekad se radi bolje stabilnosti uz kralješnicu pričvršćuju dvije šipke. Operacija prednjim pristupom ima tu prednost da kozmetički i funkcionalno daje ljepši i učinkovitiji rezultat, ali je kompliciranija, jer se moraju otvoriti prsni koš i/ili trbušna šupljina. S druge strane, operacija stražnjim pristupom omogućuje korekciju onih dijelova kralješnice do kojih se ne može doći prednjim pristupom (npr. početak torakalne kralješnice). Pored toga, stražnjim se pristupom može obuhvatiti više kralješaka (važno kod višestrukih skolioza).
Kod operacije stražnjim pristupom rez se radi duž leđa. Kirurginja/kirurg miče na stranu leđne mišiće kako bi dobila/dobio pogled na kralješnicu. Zatim pomoću šarafa pričvršćuje šipke sa svake strane kralješnice i stabilizira ih kukama. Radi bolje stabilizacije mogu se postaviti poprečne poveznice. Neposredno nakon operacije područje obuhvaćeno šipkama nije vrlo pokretno. Nedostatak ovog pristupa je taj što se kralješnica velikim dijelom ukrućuje, što umanjuje sveukupnu pokretljivost. Nakon operacije skolioze žene mogu normalno rađati. Što niže u lumbalnom dijelu se šipka postavi, to je vjerojatnije da će pacijentica/pacijent kasnije imati bolove u donjem dijelu kičme.
Kao rizik operacije idiopatske skolioze navodi se brojka od 5%. Moguće komplikacije su: upale, poteškoće u disanju zbog naknadnih krvarenja i živčane smetnje.