Osoba u depresiji je osoba u rasulu. Osjeća se utučeno, jadno, ništavno, bespomoćno. Potištena je, sumorna, bezvoljna, razdražljiva, obeshrabrena, preplašena, preplavljenja očajanjem i beznađem. Gubi interese i želje kao i uvjerenje da se išta može postići. Muče je mračne misli, opsjedaju crne slutnje i proganja osjećaj krivice.
Depresija ne pada s neba. Ona se ne sručuje na čovjeka tek tako, niotkud iako se to ponekad može učiniti. Osoba zahvaćena depresijom teži da potisne prave uzroke onoga što ju je snašlo, a okolina u kojoj živi ih lako previđa, rijetko se o njima pita a još rijeđe ih ozbiljno istražuje.
Osoba u depresiji je doživjela težak poraz koji je naprosto uništio obrambeni sustav, uz čiju pomoć se obično uspijeva nositi sa životom.
Težak poraz nije isto što i nesreća, kakav promašaj ili neuspjeh. Nesreća nas može shrvati tugom, ispuniti žalošću. Promašaj ili neuspjeh mogu poremetiti ili osujetiti neke naše planove i namjere. Ali nas samo ono što doživljavamo kao težak poraz može uzdrmati do temelja. Samo je to onaj neizdrživi udarac koji nas slama.
Ono što se prima kao udarac koji se ne da podneti razlikuje se od osobe do osobe. To ne zavisi od težine nekog događaja ili okolnosti već od odnosa koji osoba ima prema onome što joj se događa i što je okružuje.
Ljudi su skloni da pomisle kako osoba u depresiji jednostavno pretjerano reagira na udarce koje život nanosi svakom. Ali ne radi se o tome. Osoba u depresiji ne reagira pretjerano. Za nju stvari koje joj se dešavaju imaju sasvim drugačije značenje nego za druge. Ona ih vidi u potpuno drugom svjetlu.
Naime, mnogi ljudi grade osobni obrambeni sustav, stvarajući poimanje o sebi kao o nadasve značajnoj, nadmoćnoj, savršenoj, svemogućoj i nepovredivoj osobi. To poimanje ne mora biti uvijek svjesno i najčešće to i nije, bar ne u punoj mjeri, ali bez obzira na to ima odlućujući značaj u životu tih ljudi. Udarac koji ih slama je udarac koji uništava poimanje o nadmoćnom biću kakvo su vjerovali da jesu, što im je pružalo iluziju da su zaštićeni. Sve loše što im se dogodi nije za njih loše samo po sebi, već po tome što je prijetnja nerealnom poimanju koji su izgradili o sebi.
Ima, međutim, i ljudi koji mogu upasti u depresiju prividno, potpuno bezrazložno. Oni mogu postati potišteni, utučeni, preplašeni, bezvoljni, iako im izvana gledano ide potpuno dobro, ponekad i poslije uspjeha koji su postigli. To su osobe koje vjeru u vlastitu nadmoć ne grade na vanjskom uspjehu, već na nečem drugom. Recimo, na samopožrtvovanju, svetačkoj nesebičnosti, spremnosti na odricanje, mučeništvu, uzvišenom prijeziru prema ambiciji, isticanju, materijalnim dobrima i tome sličnom. Kod takvih osoba zapravo uspjeh i blagostanje mogu predstavljati napad na obrambeni mehanizam, jer mogu uništiti uvjerenje o vlastitoj moralnoj nadmoći.
Depresija je slom, ali ne naše stvarne već naše imaginarne osobe i utoliko se taj slom teže podnosi. Što smo od sebe udaljeniji, to ćemo biti skloniji depresiji.
Za borbu sa depresijom najvažnije je da razumijemo sebe i sebe prihvatimo onakvim kakvi jesmo...
pjesmica...
Što će...
Što će male pjesme
u velikoj sjeni
i što će sjena
pjesmama malim?
Nije pjesma ruža
da joj hlada dajem
i ne želi vodu piti
ljubav svoju ljubiti
Tebi treba sjena
ti si pjesma moja
hlad, voda, ruža
što mi ruke pruža
I moje ruke tu su
i drže tvoje čvrsto
i naša tu je sjena
i kaplja vode ispijena...
Što će male pjesme
u velikoj sjeni
i što će sjena
pjesmama malim?
-Josip-
Post je objavljen 26.08.2006. u 12:41 sati.