Vodeni zumbul

(Eichhornia crassipes)


Meni je drag ne samo zbog prelijepoga cvijeta već i zbog mesnatih zelenih "balončića" koji ga drže na površini.

Zemlja podrijetla: Južna Amerika.
Odgovara mu tropska i suptropska klima gdje uspijeva cijele godine.
Razmnožava se sjemenjem i izdancima koje pušta "majka biljka".
U povoljnim klimatskim uvjetima izuzetno se brzo razmnožava i pokriva vodenu površinu svoga staništa.

U mene uspijeva (premda ne odveć bujno) u jezercima i malim vodenim vrtovima - posudama.



U Šantićevoj Emini, pjesmi koju je voljela moja mama, pominju se zumbuli,
dakako ne oni - vodeni.

EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!


Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...

Aleksa Šantić, 1903

I dok "kopneni" zumbul opojno miriše, vodeni nema mirisa.

Post je objavljen 22.08.2006. u 11:01 sati.