Okrenuo sam ledja
I pratio vjetar
Jedrima svog ivota
Traio sam otok
Negdje u magli
Mirnoga mora
Valovi su udarali polako
Lomei pramac tvrd od soli
A moja ladja je plovila tiho
Kroz plavu dolinu
Ka pravoj slobodi
Ponekad sporo
U tiini bonace
Ponekad divlje
U rukama oluje
Ali jarbol stari
to skriva svoje rane
Nikada nije
Pao u mrak
Samo je savijao
Svoja vrsta ledja
I dizao se sam
Kao da nita nije
Svaku no
Sam pratio trag
Na puini sto lei
Zaljubljena u mjesec
i mirisom mora
daje joj svoje ruke
Luka je tu negdje,
Skrivena na alu
I eka moj znak
Da otvori vrata
Kad stignem i
Ostavim svoj trag u pijesku
Stat u na tren
I osjetiti snagu.
Post je objavljen 17.08.2006. u 00:08 sati.