Marketing
POLARNI MEDVJEDI
Sjeverni, bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus), životinja koja svojom veličinom izaziva strahopoštovanje, zajedno sa mrkim medvjedom i američkim crnim medvjedom (često nazvanim grizli) treća je najveća kopnena zvijer na svijetu. Žućkastobijelom bojom krzna odlično je prilagođen svojoj okolini.
OSNOVNE ZNAČAJKE
*Veličina: Plarni medvjedi su najveći kopneni mesožderi. Mužjaci mogu biti i trostruko veći od ženke. Njihova težina se kreće od 350 do preko 650 kg, a dužina od 2,5 do 3 metra. Ženke imaju od 150 do 250 kga duge su između 2 i ,5 metara, s tim da trudne ženke mogu da budu teške i 500 kg. Najveći izmjereni polarni medvjed bio je tećak 1.002 kg i dug 3,7 metara.
*Oblik tijela: U poređenju sa drugim medvjedima, polarni medvjedi imaju izduženo tijelo i tanji vrat
*Boja krzna: Boja može da varira od čisto bijele preko žućkaste do svijetlo smeđe u zavisnosti od sezone i ugla svjetlosti.
*Udovi: Zadnji udovi su nešto duži od prednjih, pa zato veća, mišićna masa straga stoji na višoj raini od ramena. Udovi su veliki a šape imaju pet prstiju. Šape su poprilično velike u poređenju sa veličinom tijela, što pomaže polarnim medvjedima da se lakše kreću po snijegu.. Prednje šape su okrugle dok su zadnje izdužene. Na svakom prstu se nalazi uska, zaobljena, nesalomljiva kandža, pomoću koje zgrabe plen, a služi im i kao ispomoć pri trčanju i penjanju. Stopalo je crno i sadrži kožne izraštaje koji sprečavaju proklizavanje.
*Glava: Glava polarnih medvjeda je ovalna i mala u poređenju sa tijelom. Njuška je izdužena a nozdrve su široke i crne. Imaju 42 zuba kojima hvataju hranu, a koriste ih i u borbi. Zubima se služe kako bi otkidali komade mesa, skidali kožu ili nosili plen. Oni radije gutaju neprožvakanu hranu. Oči su im tamno smeđe, poprilično blizu jedno drugom, i usmjerene prema naprijed, kao kod grabljivica.Uši su male i okrugle i ostaju zatvorene pod vodom.
*Rep: Veoma je malen. Od 7 do 12 cm.
*Krzno: Plarni medvjedi su u potpunosti prekriveni krznom, osim njuške i stopala koji su crni. Koža im je od 2 do 5 cm debela. Krzno im je uljano i nepromočivo. Poslije plivanja medvjedi se protresu i tako se riješe vode ili leda koje se formiralo izlaskom iz vode, pa im krzno ostaje suvo. Krzno se presijava na svjetlosti i povećava bjelinu. Period linjanja je u maju i junu, i onje par sedmica.
*Sluh: Sluh im je sličan kao kod čovjeka. Od 0,02kHz do 20 kHz
*Vid: Vid im je takođe sličan čovječijem, ali imaju i zaštitnu membranu koja ih štiti od ultravioletnog značenja.
*Dodir: Malo se zna o razvijenosti ovog čula, ali je primjećeno kako za dodir koriste nos, jezik, i šape.
*Okus: Postoji hrana koju više preferiraju nego drugu ali naučnici ne znaju koliko je ono izoštreno
*Miris: Čulo mirisa im je najbolje razvijeno. Polarni medvjed može da nanjuši foku udaljenu 32 km.
*Životni vijek: Polarni medvjedi žive od 20-30 godina starosti. Mali procenat živi 15-18 godina. Najstariji polarni medvjed u divljini je živio 32 godine, a u zoološkom vrtu 41 godinu. Starost se mjeri pomoću zuba, jer svake godine na zubima se pojavi jedan sloj dentalne mase. Odrasli polarni medvjedi nemaju prirodnih neprijatelja. Mužjaci ubijaju druge svoje vrste u borbi za ženku, ili ubijaju ženke koje štite mladunce. Mladunci mlađi od 1 godine su plijen odraslih mužijaka polarnih medvjeda i drugih mesoždera poput vukova. Novorođončad ponekad prožderu bijesne ženke.
RASPROSTRANJENOST:
Prostiranje:
Polarni medvjedi se mogu naći širom arktičkog pojasa. Oni ili njihovi tragovi su primjećeni sve do samog sjevernog pola. Ali naučnici smatraju da se polarni medvjedi najčešće mogu naći n oko 82 stepena sjeverne geografske širine. Sjeverni ledeni okean ima malo hrane za njih.. Južna granica zavisi od količine leda koji se formira preko zime. Polarni medvjedi vole putovati po zaleđenom moru. Oni svake godine posjete ostrvo St. Lawerence, južni Labrador i Svalbard. U godinama kada je led dovoljno debeo, oni putuju čak do Kamčatke, Njufaundlenda i Islanda. Najjužnije medvjedi prebivaju u Džejms zalivu u Kanadi.
Prebivalište:
Polarni medvjedi naseljavaju zaledjena mora Arktika, ostrva i obale, mada najviše preferiraju pukotine u ledu koje mogu da ostanu otvorene nekoliko minuta do nekoliko mjeseci, u zavisnosti od vremena i morskih struja. Pomoću tih pukotina polarni medvjedi love foke koristeći se ledom kao osloncem. Postoje i pojasi vode koji ostanu nezaleđeni preko zime. Oni su jako značajni za disanje morskih sisara i prehranu ptica. Polarni medvjedi toplijih klima često ostanu nasukani na kopnu ili na putujućim komadima leda koji se tope u ljeto. Većina trudnih ženki provodi jesen i zimu na kopnu u svojim jazbinama. Temperatura zraka se na Arktiku kreće od -34C zimi do 0C ljeti. Najhladniji prostori su sjevero-istočni Sibir gdje je i izmjerena najnića temperatura koja iznosi -69C. Najtopliji predjeli ljeti su unutrašnjost Sibira, Aljaska, Kanada, gdje temperature mogu dostići i 32C. Temperatura okeana se kreće od -1,5C do -2C kada se voda smrzava. Postiji i takozvani ''Arktički krug života'', to je biološki bogat sistem koji se sastoji od pukotina u ledu i nezaleđene vode.
Migracije:
Polarni medvjedi mogu godišnje da ne napuštaju svoje stalno prebivalište, čija veličina varira u zavisnosti od potreba za hranom, partnerom ili jazbinom. Ova prirodna staništa su znatno veća u poređenju sa staništima drugih sisara, jer vodeno i ledno stanište se mijenja od sezone do sezone i od godine do godine. Manja staništa su ona od 50.000 kvadratnih km a veća mogu biti i do 350.000 kvadratnih km. Polarni medvjedi, za razliku od mnogih drugih sisara, ne označavaju i ne brane svoju teritoriju. Takođe ostaju na istom prostoru u toku sezone. U stanju su da pređu 30 km dnevno i to za nekoliko sati. Jedan polarni medvjed je praćen kako prelazi 80 km za 2 sata. Drugi je prešao 1.119 km u jednoj godini-Macdonald 1987
Populacija:
Procjenjuje se da ih ima između 21.000 i 28.000. Zahvaljujući zabrani lova na polarne medvjede i proglašenju ugroženosti vrste, broj jedinki se uduplao u zadnjih 30 godina. Odnos mužijaka i ženki je približno jedan prema jedan.
NAČIN ŽIVOTA
Sjeverni medvjed živi na područjima oko sjevernog pola pokrivenim vječnim snijegom i ledom. Najviše vole područja s većim otvorenim vodenim površinama i širim obalnim područjima. To su životinje koje pretežno žive samotnjački i aktivne su tijekom čitave godine. Neobično su uporne, a u potrazi za hranom mogu provesti veći dio dana. Vrlo su spretne, pa se mogu uspeti na okomite ledene stijene i preskočiti do četiri metra široke raspukline u ledu.
Plivanje:
Jako su dobri plivači. mogu plivati po nekoliko sati, a u vodu skaču bez oklijevanja. Praćeno je i neprekidno plivanje od 100 km. Plivaju pasjim stilom dok im zadnje noge služe kao kormila. Debeo sloj masnoće od 11 cm održava toplotu dok plivaju u hladnoj vodi. Izmjerna je i brzina kojom plivaju i ona iznosi 10 kph. Pored ušiju, dok pliva zatvore se i nozdrve.
Ronjenje:
Polarni medvjedi rone do najviše do 6 metara dubine, uglavnom u potrazi za plijenom.
Temperatura tijela koja je obično 37C se održava zahvaljujući debelom krznui naslagama masnoće. Problem je prezagrijavanje pa se zbog toga medvjedi sporo kreću i često odmaraju. Rashlađuju se preko njuške, nosa, stopala, ušiju i ramena ia i plivanjem naravno.
Dnevno ponašanjke:
Najaktivniji su ujutro.20-40 % vremena provode loveći, s tim da mužijaci love češće i to u ljeto. Kada ne love, oni najčešće odmaraju ili spavaju. U vrućim ljetnjim danima se valjaju po snijegu sa šapama uzdignutim u vazduhu. Kad je hladno, prekriju njušku i naprave privremeno sklonište.
Hodanje i trčanje:
Kao i ljudi, pri hodanju dotiču zemlju prvo petom. Takođe, kao i drugi medvjedi, mogu se uspraviti na zadnje četiri noge i hodati tako na kratkoj razdaljini. Obično hodaju teškim, bučnim koracima. Zbog težine i nezgrapnog izgleda polarnim medvjedima je potrebno duplo više energije da se kreću nego ostalim sisarima. Prosječno se kreću brzinom od 5,5 kph a maksimalna brzina im je 40 kph.
Grupiranje:
Obično su samotnjaci, ili 2 jedinke u grupi i to odrasla ženka sa mladunčetom ili par iz iste porodice, međutim na južnijim, toplijim predjelima, može doći i do formiranja većih grupa. One nastaju u okolini velike količine mesa, npr. kitovog. Rijetko će i odrasli mužijak u paru sa mladunčetom putovati nekoliko mjeseci.
Ženke su vrlo pažljive i osjećajne prema mladuncima. Pri parenju, zajedno ostaju i do 10 dana a pare se po nekoliko puta.. Sukobi nastaju u sezoni parenja kada jedan mužijak pokuša drugom oteti ženku ili hranu. Kroz igru odrasli uvježbavaju mlade da love ali i da se brane.
Hibernacijom, tj. zimskim snom troše se rezerve hrane sakupljene preko ljeta, ali polarni medvjedi ne spavaju dugo zimski san. Hibernacijom se snižava temperatura tijela za 5C, srce usporeno kuca pa ih je teško probuditi ili uznemiriti. Samo trudne ženke spavaju zimski san. Kod njih srce za vrijeme hibernacije kuca duplo sporije, a za razliku od drugih, ženke polarnih medvjeda mogu dobiti mladunce u periodu hibernacije. Naučnici koriste radio signal da prate aktivnosti polarnih medvjeda, i to samo ženki jer mužijaci imaju veći obim vrata nego glave po im ogrlica jednostavno spadne.
Oglašavanje:
Odrasli polarni mdvjed se uglavnom oglašava kad je iritiran ili kad je u opasnosti. Zvuci koje proizvode tada su šištanje, režanje i škrgutanje zubima. Mladunčad se oglašava vrlo često i iz više razloga. Oni mogu da šište, cvile, cmakaju usnama, podrigivaju, dok majke njakajući upozoravaju mladunčad. Takođe mogu komunicirati pogledima, dodirom ili mirisom. Jedan polarni medvjed prilazeći drugom pognute glave, zatvorenih čeljusti poziva ga na borbenu igru. Igraju se tako što se usprave na zadnje noge i onda prednjim pokušaviju jedan drugoga prevrnuti. Majka može da miluje, zaštiti ili kazni svoje mlade koristeći tijelo, njušku i šape.
PREHRANA I LOV
Najčešće se hrane različitim vrstama foka. U zavisnosti od lokacije, čest plijen su i različite vrste kitova. U slučaju nedostatka hrane ovakve vrste, polarni medvjedi će se hranitii i drugim morskim sisarima, jelenima, morskim pticama, jajima, povrćem, šumskim voćem, i ljudskim otpacima, patkama i ribama. Stomak im može težiti do jedne petine ukupne mase tijela. Potrebno im je minimalno 2 kg mesa dnevno da bi preživjeli. Foka od 55 kg može im poslužiti kao ishrana za 8 dana. Hranu najčešće nabavljaju loveći. On ostaje nepokretan pored pukotine u ledu, čekajući dok ne naiđe foka. Onda je čeljustima zgrabi za glavu ili prednji dio tijela i izvuče je na površinu leda. U ljetnom periodu kada foke izlaze van iz vode modvjed će pojuriti za njom i uloviće je prije nego se ona domogne vode. Takođe, može da ulovi foku, koja je na ledu, izranjajući iz vode. Najčešći metod lova koji se javlja u proljeće je otkrivanje jazbina i fokinih mladunaca u njima. Ove jazbine se nalaze pod ledom i medvjed, da bi ih probio, diže se na zadnje noge i onda snažno udara prednjim nogama. Da bi se probio led potrebno je udar ponoviti nekoliko puta što daje mogućnost foki da pobjegne nazad u more. Odrasli mužijaci, koji mladunčad svoje vrste, ne love foke na ovaj način. Kada ulove foku, polarni medvjed je ugriza nekoliko puta za glavu ili vrat prije nego je odvuče na sigurno. Prvo pojedu kožu i masnoću a zatim meso. Ponekad prekinu hranjenje kako bi se očistili od krvi. Polarni medvjedi ne pojedu uvijek cijeli plijen, ostatke pjedu ostali medvjedi, palarne lisice, ili galebovi.
Gladovanje:
To je veliki problem za nedorasle i neiskusne, jer iako nešto i ulove, stariji će ih otjerati od njihovog plijena. Gladovanje je takođe izražajno i kod starih, oslabjelih polarnih medvjeda.
Kao i sve druge vrste i polarni medvjedi su skloni raznim oboljenjima i napadima parazita. Naročito često oboljevaju od trihineloze, a zaraze se jedući inficirano fokino meso.
RAZMNOŽAVANJE
Spolna zrelost:
Ženke postaju spolno zrele nakon 4 godine, a mužijaci nakon 6 godina. Uspješno parenje je moguće tek od 8-10 godina starosti. Parenje se dešava u aprilu i maju. Mužijaci kada nanjuše trag ženke mogu da je prate i 100 km. Suparništvo je veliko, jer ženka se pari samo jednom u 3 godine, pa postoji 3 odrasla mužijaka koji će se boriti da je osvoje. Parenje počinje tek kad majveći i najjači mužijak uspije otjerati druge od ženke. Pri napadu polarni medvjed pogne glavu, povije uši prema nazad, i zaurla strahovitim urlikom. Borbe se rijetko završavaju smrću, ali polomljene kosti i ogrebotine na glavi, vratu i ramenima su jako česte. Nadmoćni mužijaci mogu uspijeti da se pare sa nekoliko ženki u toku sezone.
Trudnoća:
Traje oko 8 mjeseci. Dioba oplođene jajne ćelije je u početku ubrzana, a poslije formiranja blastule, prestaje da raste i ostaje na istom mjestu 4 mjeseca. Trudnoća se može produćiti u zavisnosti od vremenskih uslova i zbog bolje pripreme buduće majke za brigu o potomcima. Oplođena ženka može da nakupi i do 200 kg masnoće za uspješnu trudnoću. Neke ženke počinju tražiti jazbinu za prezimljavanje već krajem avgusta, ali većina pronađe jazbinu sredinom i krajem oktobra. Jazbine štite mladunčad od ekstremnih zimskih temperatura. Ženke obično kopaju jazbine u snijegu koje su okrenute ka jugu, ili u zemlji koja će kasnije biti prekrivena snijegom. Većina jazbina se nalazi na 16 km udaljenosti od obale. Jazbine mogu biti ili na površini leda pa sve do 548,6 metara nadmorske visine. Jazbine se uglavnom sastoje od jedne prostorije dužine 2, širine 1,5 i visine 1 metar, sa malim hodnikom kao predulazom. Imaju i malu šupljinu koja omogućuje ventilaciju. Ženke donose mladunčad na svijet u jazbinama, u periodu od novembra do januara. Zajedno napuštaju jazbinu krajem marta i aprila. Ženka najčešće na svijet donese dvoje mladunaca, a veoma rijetko jedno, troje ili četvero. Mladunčad u početku imaju između 454 i 680 grama, i dugi su oko 30 cm. Muška mladunčad su nešto veća. U početku su slijepi i bespomoćni. Majke su veoma brižljive prema mladucima i oni se ne odvajaju od majke u prvih nekoliko sedmica kako bi se ugrijali. Majka doji mladunčad 6 puta dnevno kad su do 3 mjeseca stari. Dojenje postaje sve rijeđe, kako mladunci stare. Dojenje prestaje kad mladunci navrše 30 mjeseci. Neke ženke prestanu dojiti mlade poslije 18 mjeseci, ali ipak ostaje uz njih 2,5 godine. Mlijeko sadrži 33% masnoće. Majke će često riskirati svoj život kako bi odbranile mladunce. Mladunci otvaraju oči prvi put krajem prvog mjeseca, a prohodaju u drugom mjesecu. Pri izlasku iz jazbine mladunci imaju između 10 i 15 kg. Pri izlasku, oni ostaju u blizini jazbine još 12 dana kako bi se mladunče prilagodilo na novu sredinu i razvilo mišiće za kretanje.
LJUDSKI FAKTOR
Polarni medvjedi su se lovili hiljadama godina, uglavnom zbog hrane, krzna, ali i iz vjerskih razloga. Organizovani lov zbog kože počeo je u 16. vijeku a prestao je u 18. vijeku. Ubijanje se naročito povećalo 1950-1970, kada su lovci počeli koristiti sniježna vozila, motorne čamce i vazduhoplove. Lov je najveći uzrok smrtnosti polarnih medvjeda. Danas ih love jedino Arktičko, domorodačko stanovništvo zbog zbog mesa, krzna i prodaje kože. A takođe su ubijani u samoodbrani i zbog zaštite posjeda. Lov je regulisan zakonom u Kanadi, SAD, i na Grenlandu, a potpuno je zabranjeno u Norveškoj i Rusiji. Izlijevanja nafte u more iz tankera, takođe šteti polarnim medvjedima. U dodiru sa naftom, krzno im gubi sve funkcije, a takođe im se smanjuju i izvori hrane. Otrovni gasovi i industrijski otpad imaju dugotrajne posljedice na zdravlje i život polarnih medvjeda.
Napadi na ljude:
Ljudi i polarni medvjedi dolaze u sukob svagdje gdje se prepliću njihova staništa. Oni uglavnom napadaju na neke grupacije, poput kampova, meteoroloških stanica ili gradova. U poređenju sa drugim medvjedima, polarni medvjedi ljude smatraju kao svoj plijen. U slučaju sukoba, najčešći kraj je smrt jednog od suparnika. Ženke sa mladuncima najčešće napadaju, kako bi prehranile i sebe i mlade.
Post je objavljen 14.08.2006. u 16:05 sati.