Pokuao sam ovo duhovito sroiti, ali nema anse, peru me hormoni kad se svega sjetim (a prolo je ve vie od godine dana), pa u skladu s emocijama dopustit u si cendravost. Upozoravam da je ovo malo, za mene, dui post. Napominjem, nisam bio pristalica oeva na porodu.
Meutoa, totalno sam demantiran!
Svaka slinost sa stvarnim dogaajima, osobama i emocijama je namjerna i eljena. Ovo ne pokuavajte sami kod kue i bez nadzora za to posebno obrazovanih subjekata. Odgovor na pitanje biti ili ne biti na porodu skriven je u raspletu. Eto tako
OVAKO JE POELO
06.00- budilica, buenje, pranje, pianje, kava. Nervoza, ovo nam je ve deveti odlazak na kontrolu u bolnicu na kraju grada, predvieni termin isporuke je iza nas (+8 dana).
07.00- uzimamo prtljagu, kreemo na ve dosadne kontrole, za pregled spremni.
07.25- dolazak, dva trudna trbuha prije nas, dobro je, nije guva.
08.05- izviruje doktorova Sestra, uzima povijest bolesti i nestaje, ekamo.
08.30- prozvani smo, vaganje (+ 17 kg), tlak uredan, CTG ok, jo pregled kod picomehaniara i idemo domu svome.
OVAKO SE POELO ZAPLITATI
09.15- ulazimo kod ginia, pregled u tijeku i izjava:
VI STE SPREMNI (4 cm), ZATO NISTE U RAAONI?!?, pitam se kak' je to izmjeriopali mi se lampica, jebote, zar je stvarno vrijeme?
09.30- usro sam se, moda i nismo spremni!? Dvojbu prekida OberSestra sa zavrnim pitanjem GDJE VAM JE PRATNJA? KRENITE U RAAONU! udno, nije vrue znojim se, nije hladno tresem se, kumamother savreno mirna (120/80), ja panika (200/100), trim po kofer!
10.00- ena instalirana u raaonu, uvalili joj klizmu, picina frizura ok (enica se sama sredila) ja preuzimam civilku, kaj sad? Idem u birtiju, zbunjen i tup, tup, tup...
11.00- ekam poziv i cevim konjak, nema poziva, jebi se, idem doma ekati.
11.40- doma sam, tup, stie prvi sms, prikopali je na drip!
13.00- drugi sms, trudovi se malo pojaali, hm zanimljivo, i ja isto osjeam.
14.00- prvi poziv, upravo je imala posjet doktorice, vampirke u bijeloj kuti koja je mesarskim zahvatom prokinula/probuila vodenjak.
15.30- nemam ivaca biti doma, imam temp. (38,5), popio sam 2 andola i potroio pola role tariguza, samo da bude sve ok...pravac bolnica.
16.00- dolazim u bolniko zdanje, zovem enicu, trudovi pojaani, jo je u predraaoni, mene ne putajui bolje, ionako sam neuraunljiv/nikoristi.
17.00- zombijam po bolnici, po dvoritu, kremiram pljuge, mali konjak do dva bi dobro sjeli, penjem se pred raaonu (2.kat), sputam se dole, opet se penjem (planinarim), ekam poziv, nita.
17.40- nervoza, ma idem opet dole, na zrak, prizemljujem se kad zvoni mobitel, enica zove, MOE DOI, 7 cm, glb...ne znam zato ne osjeam noge?!, poinje frka, naa curica je spremna za isporuku!
ORGAZAM/VRHUNAC
17.45- duboki udah/izdah, vadim iz arhive lano smirenu facu i ulazim u raaonu, skidam civilku i oblaim zelenu uniformu, pogodili su moj broj, pae mi uz boju lica (bolesno uto/zelenu).
17.47- sestra me uvodi u boks, kumamother lei nasukana na bok spojena na drip i ctg, ice na sve strane (borg), trudovi dosta jaki, boli ju i umorna je, ali hrabra! Gutam jo jednu knedlu/lubenicu i sjedam kraj nje. Zajedno plovimo kroz sve jae trudove, pokuavam preuzeti dio bolova, znam da je teko, ljubim ju, bodrim, glumatam, treba biti sabran, a ja oduzet...nju boli, a ja u banani...ma daj se smiri (to ja sebi).
18.40- solo smo u raaoni, klima ljaka, obzirom na okolnosti ak je i ugodno.
Dolazi picmajstor (Arap), kit je skroz u redu, obavlja pregled, otvaramo se sve vie, trudovi sve jai i ei, bol se pojaava, kae mi da ne moe vie, zajedno dahemo k'o dva mala peseka, blizu smo!
19.00- trudovi ve vrlo jaki i esti, osjeamo nagon za tiskanjem, kumamother me alje po babicu (i u p.m.), dolazi babica, mlada, smirena, struna. Postavljaju enicu u pozu za raanje, obavljamo jedan probni trud, sluamo upute, sve smo blie!
19.02- babica zove Arapa i jednog domicilnog, Arapman kae sve je ok (10 cm), glavica je sputena, babica preuzima stvar u svoje ruke, domai asistira, poinje, adrenalin me pere, uzbuenje raaaaste! Dolazi jaki trud, tiskaj, jako-pauza drugi trud, tiskaj, dii, dri-pauza trei trud stisni, izdri-pauza ultra smo blizu! Skuplja snagu za finale.
19.05- bol je jaka, osjeam to, ali kumamother je jaa, drim ju, navijam, mazim ja lud, jo jedan trudi evo je vidim glavicu, glavicu, GLAVICU!!!, nae zlato se pojavljuje, suze mi lupaju na oi, sad izdri, galami, jako stisni, udahni, izdahni, zadnji napor...ide!!!
19.08- naa curica se pojavljuje, HEJ!? pimpek, jajeka, muko, SIN, SIN, RODILI SMO SINA!!! Reu mu pupanu, velik je (pimpek inkluded), jak, sve je na broju, glasno plae, plaem ja, plae i kumamother, stavljaju ga mami na prsa-miran je-pada ljubav na prvi pogled, uzimaju ga od mame-plae, zlato nae, naa ljubav! Slikam ga kroz suzopade.
RASPLET
19.20- kumamother je iscrpljena, sretna, ponosna, jo posteljica i to je to. Izlazim van, eksplodiram, smijem se/plaem, zovem bake, dede, drage ljude, mobitel mi se usijao!
I tada iznenada mir...ispunjen neopisivom sreom i ponosom postajem svjestan svega onoga to se upravo dogodilo i emu sam i ja, sreom, mogao biti prisutan RODIO SE NA SIN!!! Neprocjenjivo!
sestruina?
Post je objavljen 12.08.2006. u 14:14 sati.