Pregled posta

Grupa 1 Pastirski psi i psi tjerači stoke-Hrvatski Ovčar

HRVATSKI OVČAR

Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas.
Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar.

Izgled

Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala.
Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa.



Povijest pasmine

Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom.
Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine" - veterinar prof dr Stjepan Romić. U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. On također navodi da su ga hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine.
Romić je također u arhivi đakovačke biskupije našao važne dokumente iz 1719, 1737, 1742. i 1752. godine. U svim tim pisanim podacima opis hrvatskog ovčara potpuno odgovara njegovom današnjem izgledu i u svima se naziva Canis pastoralis croaticus ili hrvatski čobanski pas.
Sa sistematskim uzgojnim programom već spomenuti prof Romić započeo je 1935. godine sa psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasmina je napokon priznata od strane FCI-a 1969. godine.

Gospodar stada

Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju.
U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala.
Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem.
Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv.
Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom.
S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci.
Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak.
Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada.
Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske.



FCI Standard No. 277

PORIJEKLO: Republika Hrvatska

DATUM IZDAVANJA VAŽEĆEG STANDARDA: 23.6.1969

NAMJENA: Ova pasmina posjeduje odličan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje sa svim vrstama domaćih životinja, no također može se lako školovati za razne pseće sportove. Hrvatski ovčar može biti odličan pas čuvar, ali i umiljati kućni ljubimac.

FCI KLASIFIKACIJA: Grupa 1. Ovčarski i govedarski psi (bez Švicarskih govedarskih pasa)
Sekcija 1. Ovčarski psi
Bez radnih ispita

OPĆI IZGLED : Hrvatski ovčar je pas na donjoj granici srednje visine. Osnovna mu je boja crna. Karakterizira ga kratka dlaka na glavi i nogama.

PONAŠANJE/TEMPERAMENT: Živahan je, pažljiv, skroman i lako poučljiv pastirski pas.

VAŽNE MJERE: Pas je nešto izduženog pravokutnog oblika, oko 10% je dulji od visine u grebenu.

GLAVA
LUBANJSKI DIO:
Općenito: Glava je relativno laka, suha i klinastog je oblika. Gubica se prema lubanjskom dijelu odnosi kao 9 : 11. Ukupna duljina glave je oko 20 cm.
Lubanja: Lubanjski dio je ovalan i prelazi klinasto u gubicu. Očni lukovi nisu izraženi. Obrazi su zaobljeni. Čeona brazda nije izražena. Tjemeni greben može biti izražen.
Stop: Slabo izražen.

LIČNI DIO:
Njuška: Uvijek crna, ne odskače od linije nosnog hrpta.
Gubica: Suha. Nosni hrbat je ravan i klinasto je produženje lubanjskog dijela glave. Donja vilica je dobro razvijena i čini skladnu cjelinu sa linijom nosnog hrpta. Gubica nije ni šiljasta ni tupasta.
Zubalo: Dobro razvijeno, potpuno i škarasto. Nije poželjno ako je klještasto, ali je dozvoljeno.
Usnice: Suhe, prilegnute, elastične i izvana crno pigmentirane. Usni kutovi su zatvoreni.
Oči: Smeđe do crne, srednje veličine, bademastog oblika, živahnog izgleda, ravno položene. Rubovi očnih kapaka su tamno pigmentirani. Kapci su priljubljeni uz oči.
Uške: Nešto postrance nasađene, trokutastog oblika, srednje veličine, uspravne ili poluuspravne. Poželjnije su uspravne uši. Kupiranje nije dozvoljeno.
VRAT: Nešto podignut nad leđnom linijom, a gornja i donja linija vrata su ravne. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišićav. Koža vrata je gusto odlakana i bez nabora.

TIJELO
Greben: Nije izražen. Prijelaz u vrat je postupan.
Leđa: Kratka, ravna i mišićava.
Slabine: Slabinski dio je kratak i dobro povezan.
Prsa: Srednje duga, dosta široka i duboka. Rebra su svedena, grudi slabo izražene. Prijelaz u vrat je u ravnoj liniji.
Trbuh: Blago usukan. Slabine su ispunjene i čvrste.
Sapi: Srednje duge, u blagom padu, mišićave i primjereno široke.

REP: Srednje visoko nasađen, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opušten ili nošen u liniji leđa. U afektu je podignut iznad linije leđa. Postoji urođena bezrepost, ili se rep kupira tako da kod odraslog psa iznosi 4 cm.

UDOVI
PREDNJI DIO: Kutovi prednjih nogu su otvoreniji, stav strmiji. Noge su ravne, srednje duge, gledano sprijeda paralelne. Lopatica je srednje duljine, nešto strmije postavljena, dobro mišićava. Nadlaktica je relativno kratka. Podlaktica je duga, mišićava. Kosti su lakše.
Šaplje je suho i ne ističe se. Došaplje je kratko, ne posve okomito na tlo. Šape su male, čvrste, poluzečje. Prsti su skupljeni, dobro i čvrsto pojastučeni. Nokti su crni ili sivi.

STRAŽNI DIO : Stražnje noge su srednje otvorenih kutova. Gledane straga međusobno su paralelne. Potkoljenica je dulja. Stegno je srednje širine, mišićavo. Skočni zglob je niži, suh i dobro izražen, srednje otvorenog kuta.
Stražnje šape su iste kao i prednje, male i čvrste, no nešto izduženije. Čaporci se uklanjaju.

HOD/KRETANJE: Hrvatski ovčar se kreće živahnim kasom, a korak mu je umjereno dug.

DLAKA: Duljina dlake na leđima je od 7 do 14 cm. Lični dio glave je uvijek kratko odlakan. I uši su s vanjske strane kratko odlakane dok su iznutra obrasle duljom dlakom. Stražnja strana prednjih nogu je dulje odlakana do šaplja. Stražnje noge su gaćaste do skočnog zgloba. Dlaka je relativno meka, valovita do potpuno kovrčasta. Ne smije biti vunasta. Poddlaka mora biti gusta.

BOJA: Temeljna boja dlake je crna. Dopuštaju se pojedine bijele dlake. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu nisu dopuštene, dok su dopuštene na grlu, grudima i prsima. Bijele oznake na prstima i nogama dopuštene su, ali nepoželjne.

VISINA: Visina u grebenu kod mužjaka i kod ženke je 40 do 50 cm.



GREŠKE: Hrvatskog ovčara isključuju slijedeće greške:
1. Svaka druga boja njuške osim crne;
2. Manjak dva i više premolara (PM1);
3. Predgriz ili podgriz;
4. Svijetle i albino oči;
5. Potpuno viseće uši;
6. Potpuno vunasta i jako duga dlaka;
7. Dulje odlakano lice;
8. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu;
9. Visina niža ili viša od propisane.

NAPOMENA: Muške životinje moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spuštena u skrotu.


http://www.bordercollie.hr/






Post je objavljen 09.08.2006. u 00:47 sati.