Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aboutdogs

Marketing

Pupčana kila ...

Piše: Tamara Ferari-Miškulin

Pupčana kila

Pupčana kila kod štenadi izgleda kao malena loptica na sredini trbuha. Na dodir je obično mekana, nije bolna pa štene neće protestirati ako je pipkate.

Pupčane kile skoro uvijek su urođene. Ventralna stijenka trbuha formira se tokom embrionalnog razvoja na način da se dijelovi buduće stijenke spajaju formirajući otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Rođenjem, taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak. Pupčana kila nastane kada pupčani prsten nije formiran kako treba, te je otvor prevelik da bi se zatvorio kod rođenja. Mnoge pasmine pasa su predisponirane za nastanak pupčane kile, pa se pretpostavlja da genetski faktori ovdje igraju veliku ulogu. Najčešće ih viđamo kod pekinezera i njihovih mješanaca, mopsa te kod pointera. Kod mačaka se rijetko srećemo sa ovim problemom, osim kod pasmine Cornish rex.

Pupčana kila može nastati i ako se štencima previše skrati pupčana vrpca. To obično obavi njihova mama zubima, a nekada ljudi nestručno previše skrate pupak, misleći da to kujica neće obaviti. Pupčana vrpca trebala bi se skratiti tako da ostane barem 3 cm duga, no ako to napravi čovjek (vlasnik ili veterinar) kujice ponekad nisu zadovoljne obavljenim poslom, pa same još dodatno skraćuju pupak, pri čemu se dogodi da pretjeraju i skrate ga do samog trbuščića.

Pupčanu kilu primjete vlasnici psa već kada je štene staro samo nekoliko dana. Obično se može reponirati, dakle pritiskom na oteklinu, masa u kili se potisne natrag u trbušnu šupljinu kroz pupčani prsten. Kada su kile male one obično sadrže samo mast, no ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. Organi skliznu u vreću koja formira kilu, a prsten kroz koji skliznu u kilu se može stisnuti oko njih. Ukoliko dođe do takvog pritiska na organe u kili, to se manifestira jakom boli, povraćanjem. U tom slučaju kila je na dodir topla i bolna te je neophodan hitni kirurški zahvat. Kod malih pupčanih kila u kojima se nalazi samo mast, kirurško liječenje obično nije potrebno. No ponekad se vlasnici takvih pasa ipak odluče odstraniti kilu iz čisto estetskih razloga. Malene kile se vremenom smanje i nikada ne uzrokuju nikakve probleme, a mogu se usput riješiti ako se radi o ženki, prilikom sterilizacije. No, ukoliko je u kili bilo koji trbušni organ, a najčešće je to crijevo, onda je operaciju bolje obaviti što prije.

www.ritelefax.hr


Post je objavljen 08.08.2006. u 13:33 sati.