Zarazne bolesti
ŠTENEĆAK
Štenećak je najučestalija bolest mladih pasa. Javlja se u više oblika, a najteži je živčani oblik koji rezultira paralizom stražnjeg djela tijela i epileptičkim stanjem koji dovodi do smrti.
Karakterizira visokom temp., crvenilo svih sluznica-naročito na oku uz gnojni iscjedak, upala pluća, želuca i crijeva, zatim promjene na koži trbuha .Smrtnost je vrlo velika, no kod pravodobnog liječenja velike su šanse za ozdravljenje. Pojava živčanog oblika znači da je za liječenje , nažalost, prekasno.
ZARAZNA UPALA JETRE
Bolest je u svim manifestnim znacima veoma slična pojedinim stadijima štenećaka, pa se teže prepoznaje. Napada uglavnom mlađe pse, razvija se veoma brzo i velike je smrtnosti. U toku bolesti često dovede do promjena na očima pojavom tzv. «plavog oka». Pojava tog simptoma sigurno potvrđuje dijagnozu. I ta je bolest uzrokovana virusom protiv kojeg još nije nađen lijek. Stoga se mogu liječiti samo sekundarne komplikacije bakterijske naravi.
BJESNOĆA
Ta je bolest najstrašnija kao bolest čovjeka i divljih i domaćih životinja koji ju okružuju. A pas je veoma često posrednik u prijenosu na čovjeka. U našoj zemlji svake godine umire desetak ljudi od ugriza bjesne životinje. U ostalim krajevima ona je mjestimice jako raširena, a mjestimice posve iskorijenjena. Uzročnik bolesti je virus koji se nalazi u prirodi i širi među divljim glodavcima. Preko lisica ponekad zađe i među domaće životinje, a pas je može prenijeti među ljude.
Uzročnik bolesti, virus bjesnoće, u bolesnih se životinja nalazi u slini. Kad bolesna životinja ugrize drugu životinju ili čovjeka, virus dospije u živčano tkivo kože i odatle putuje u mozak. Trajanje inkubacije ovisi o mjestu ugriza. Može biti kratka ali može trajati nekoliko godina. Zaražen se čovjek razbolio čak nakon 12 godina nakon ugriza bjesne životinje. Kad virus dospije u mozak počinju se javljati znaci bjesnoće. Bolest je stravična najviše zbog toga jer je bolesnik svjestan činjenice da mora umrijeti jer mu lijeka nema. Postoji ipak način kojim se to sprječava a to je –redovito cijepljenje pasa.
Ako bijesna lisica ugrize psa, necijepljeni pas će se ubrzo razboliti. No već prije pojave znakova bolesti u slini tog psa pojavit će se virus bjesnoće i pas će biti opasan za okolinu.
Ne zaboravite cijepiti svoga psa protiv bjesnoće!
Radi se i o vašoj sigurnosti!
LAŽNA BJESNOĆA
Nalikuje bjesnoći, ali ne prelazi na čovjeka. Javlja se kao teška bolest i uvijek smrtonosna bolest samo u psa i mačaka. Ostale domaće životinje, pogotovo svinje, mogu od nje bolovati ali za njih ne mora biti smrtonosna. Prenose je kućni glodavci, miševi i štakori. Psa se najčešće zarazi nekuhanim iznutricama bolesnih svinja. Nakon inkubacije koja traje 1 do 3 dana u pasa se javljaju znakovi bolesti, najčešće u obliku jakog svrbeža na licu.
Pas se tako žestoko češe da skida ne samo dlaku s lica već razdire i kožu, a može se raščešati čak do kosti. Uz to je i svijest pomućena, no za razliku od prave bjesnoće bolestan pas nije agresivan. Neminovna smrt nastupa za 12 do 72 sata.
KRPELJNA UPALA MOZGA
Krpelji povremeno prenose viruse koji uzrokuju upalu mozga, ne samo kod pasa već kod ljudi isto. Početak bolesti označen je jakim nemirom što ga pas izražava stalnim uzbuđenim lavežom. Nakon dan-dva takvog nemira pas postaje pospan, zapada u dubok san koji traje 3-4 dana. U većini slučajeva pas se nakon tog vremena probudi i ne pokazuje nikakve smetnje. No pojedini se psi više nikad ne probude.
Liječenje je povezano s mnogim teškoćama a svodi se na smirivanje uzbuđenja u prvoj fazi bolesti i održavanju životnih funkcija u drugoj fazi dubokog sna.
ZARAZNA UPALA GRKLJANA I DUŠNIKA
I ta je bolest uzrokovana virusom, prenosi se sa psa na psa u izravnom dodiru, a kadšto je čovjek prenosi zaraženom obućom i odjećom. U toku bolesti javlja se jaki kašalj i obilan gust iskašljaj koga može biti tako mnogo da se pas davi. U mnogim je slučajevima povremeno potrebno napraviti kirurški zahvat umetanja metalne cijevi u dušnik-traheotomiju. Posljedice teškog disanja u toku bolesti naročito su vidljive u oštećivanju srca.
INFEKCIJA HERPES VIRUSOM
Dok se ova bolest u odraslih životinja u kuja može povremeno uočiti u obliku lagane upale stidnice, tako lagane da vlasnici niti ne traže pomoć veterinara, veoma je neugodna za mlade pse koji prolaze u porodu kroz porođajni kanal svoje majke. Simptomi se javljaju nekoliko tjedana poslije poroda, a očituju se naglim gubitkom životne sposobnosti i velikom smrtnosti legla nakon kratkog bolovanja. Uzrok smrti su brojna sitna krvarenja u unutrašnjim organima, uzrokovane virusom. Bolest je u našim krajevima, na sreću zasad još rijetka.
LEPTOSPIROZA
Pas koji se razbolio od leptospiroze prvih će dana imati povišenu tjelesnu temperaturu i pokazivati izrazitu bolnost bedrene muskulature. Pri tomu mogu postojati i neke promjene na sluznici usta i pogotovo ždrijela. Nakon par dana pas će prividno ozdraviti. Uzročnik bolesti povlači se u bubrege i tamo nastavlja svoje razorne djelovanje uništavajući funkcionalni dio bubrega i dovodeći ga u stanje takozvane ciroze. Rezultat toga je uremija s neminovnim smrtnim završetkom. Cijelo vrijeme pas mokraćom luči uzročnika bolesti i zarazuje druge pse.
Prirodni rezervoar leptospiroze su glodavci-štakori i miševi koji zaraženi zagađuju hranu i posredno pse.
Bolest se uspješno lijeći antibioticima. Protiv najopasnijeg tipova leptospiroze, što u toku bolovanja uzrokuje pseću smrt, postoji dobra zaštita cijepljenjem.
TETANUS
Tetanus uzrokuje bakterija koje je svojstvo da zatvorena u živom tkivu bez prisustva zraka stvara otrove koji oštećuju živčano tkivo izazivajući jaki grč mišićja. Da bi se ostvarili uvjeti za razvoj te bolesti, uzročnik mora ući u ranu koja se brzo zatvara. Uglavnom je to neka ubodna rana. No u doba mijene zuba u mladih pasa, postoji kratkotrajna duboka rana na mjestu ispalog zuba. To je najučestalije ulazno mjesto bakterije tetanusa u psa. Klicama tetanusa kojih inače ima u konjskoj balegi, zagađeno je tlo posvuda oko nas jer može slobodno živjeti i 10 godina. Zagađeni su dakle i predmeti koje pas uzima u usta.
Bolest je karakterizirana oteženim kretanjem što nastaje grčenjem mišićja za pokretanje, otežanim i plitkim disanjem od grča dišnog mišićja, otežanim uzimanjem i gutanjem hrane i vode od grča žvačnog mišićja.
Javlja se karakterističan izraz lica koji izgleda da se pas smije. Usta su zatvorena i razvučena, oči nakošene, čelo naborano, a uške ukrućene i visoko nasađena. Takav se izraz javlja i kod ostalih životinja i čovjeka, a naziva se «sotonski smijeh».
U teškim oblicima bolesti, koja inače traje 2-3 tjedna, bolestan pas može uginuti zbog grča dišnog mišićja-od gušenja.
http://www.udomime.com
Post je objavljen 08.08.2006. u 13:28 sati.