Pregled posta

ŠUTERSKI TRENING NEDJELJOM: Koraljka Hlede, prva hrvatska WNBA igračica...

MALE TAJNE VELIKIH MAJSTORA: KAKO POSTATI NAJBOLJI WNBA ŠUTER TRICA? (60 MEGABAJTA!!!)

Prije 12 godina na "Mladosti" upoznao nas je zajednički prijatelj, pokojni Vladimir Živković. Koraljka je tih dana bila u reprezentativnom pogonu pa je na "Mladost" došla malo osjetiti loptu na haklu. Isprva sam ju puštao na šutu, ali kako je "pljuštalo" sa svih strana, a pogotovo sa krilnih pozicija, odlučio sam mrvicu pojačati obranu. "Pa što ako je cura?" - rekao sam Vladimiru. Nije pomoglo. "Oprala" me totalno.

U rano subotnje ljetno jutro 2006. odjenuo sam Draženov dres i sa frendom Robertom zaputio se na hakl za buđenje pored jarunskog jezera. Tamo sam na susjednom košu ugledao plavokosu curu, koja me je kretnjama i držanjem na terenu neodoljivo podsjetila na 'Kori. Isprva nisam bio siguran da li je to ona. Prošlo je 12 godina, u kojima smo odrasli u punom smislu, ali još uvijek igramo sa istom loptom. Samo što ona na ruci ima šampionski, a ja vjenčani prsten...

Kako objašnjavaš činjenicu da u Hrvatskoj više nisi toliko medijski prisutna kao prije nekoliko godina dok si igrala u WNBA?

Isključivo trendom. Mislim da je trend u medijima pratiti ono što je aktuelno. Ženska košarka u Hrvatskoj već dugo, dugo nije aktuelna, a osim toga kad ne igraš u jednoj ligi poput WNBA jednostavno prestaneš biti zanimljivost. Ima puno naših igračica koje igraju izuzetno kvalitetnu košarku: Vedrana Grgin, Korana Longin, Sonja Kireta po Europi, na razini koja se jednostavno toliko ne prati. To je jedna realnost koja je uvjetovana s puno više stvari koje se eventualno promijene s vremenom.

Ti si bila prva hrvatska igračica u WNBA?

Da, bila sam.

Da li su se nakon tebe i neke druge igračice odlučile oprobati u najjačoj ženskoj ligi svijeta?


Vedrana je bila 3 sezone u Los Angelesu. Sjajna je igračica, ali je baš imala peh što je bila tamo u doba kada su LA Sparksi imali strašno jaku ekipu.

Ona je bila back-up na centarskoj poziciji za Lisu Leslie?

Tako je. Gotovo da nije igrala, što je bilo vrlo nepravedno prema njoj. U bilo kojem drugom klubu imala bi kakve-takve šanse da bude all-star igračica. Čisto zbog svoje kvalitete, visine, šuta.

Da li postoje WNBA scouti koji putuju Europom u potrazi za talentiranim igračicama?

Postoje, postoje i to puno njih. U Španjolskoj gdje ja igram dođu 4-5 puta godišnje na važnije utakmice. Scoutiraju čak i cure koje su potencijalne NCAA igračice, mlađe od 18 godina. Osim europskih igračica, često su u misijama kontrole sadašnjih i ex-WNBA igračica. 3-4 puta godišnje svaki WNBA klub pošalje pomoćnog trenera da malo vidi što se događa u Europi.

Jesu li ti pomoćni treneri dobro plaćeni za taj posao?

Nisu loše!! Što je zanimljivo pomoćni treneri u WNBA su plaćeni bolje od igračica, što je nevjerojatno.

Koliko to iznosi, otprilike?

Ako imaju cjelogodišnji ugovor, prosječna primanja su od 80-100 tisuća dolara. Da se smrzneš, ovdje nema šanse da to dobijem u jednoj cijeloj sezoni. Moj trenerski ugovor je zbog igračkih obaveza u Europi bio na 3 mjeseca, pa nije bio toliko financijski atraktivan.

Radi se o polugodišnjem iznosu?

Ne, o iznosu za cijelu godinu. Dobiješ godišnji odmor, sve ostale uvjete…kao da se radi o svakom normalnom poslu. Pratiš college košarku kada nije sezona, asistiraš u promotivnim aktivnostima.


Ti si konkretno bila asistent čuvenom Billu Laimbeeru u Detroit Shocku?

Da, dvije godine.

Kako je došlo do suradnje, navodno je i sam Laimbeer inzistirao na tvojem angažmanu?

On je u prvom trenutku inzistirao da dođem kao igrač, no u tu šestu WNBA sezonu sam ušla s mnogim nesređenim stvarima. Bavljenje košarkom u tom trenutku nije mi bila prva stvar na osobnoj agendi. U životu svakog sportaša dolazi do nekog trenutka zasićenja, koje mnogi od nas prebrode i nastave se baviti sportom koji volimo. Kada sam došla u trening kamp rekla sam mu da ne mogu više igrati, da jednostavno nisam 'IN'. On je također primijetio da nisam 'IN'. Pitao me da li bi razgovarala s predsjednikom kluba da ostanem u nekoj funkciji u klubu. Malo po malo došla sam do te pozicije pomoćnog trenera.

Tko je bio predsjednik?

Predsjednica je bila Chris Burnett, koja sada radi u timu Davida Sterna. Sigurno je jedna od najinteligentnijih i najpametnijih ljudi s kojima sam tamo bila u kontaktu. U to vrijeme se Detroit pokušavao izvući s 'niskih grana' na koje je pao, pa se pojavila potreba za angažmanom asistent coacha iz redova ex-igrača. Kako sam u prvoj sezoni igrala vrlo zapaženo kao rookie, ljudi u Detroitu su me zapamtili. Razveselili su se mom povratku, iako više nisam nastupala na parketu.


Da li si primijetila trend u WNBA da mnogi bivši NBA igrači/treneri(Muggsy Bogues, Paul Westhead, Michael Cooper) postaju glavni treneri? Kako komentiraš taj trend; financijskim razlozima ili ambicijama da se dođe do NBA najkraćim putem?

U biti nema pravila. Prolaz do NBA može se probati i kroz college košarku, iako je to onda sasvim drugi svijet. Zanimljivo je da se svi ti treneri nalaze u sličnim fazama životnog ciklusa; završili su igračku karijeru, prošlo im je 4-5 godina u odmoru od košarke i pokušavanju se baviti drugim stvarima u životu. No, postepeno oni počinju shvaćati da im nedostaje to uzbuđenje koje su iskusili kao igrači. Pravi trener će trenirati bilo koga, bilo gdje, bilo kada…

…Bez obzira na novac?

Jasno. Kao trener u WNBA ponovno putuješ, zanimljivo ti je, susrećeš se s drugim trenerima. To je ipak jedan NBA krug. I košarka je kvalitetna, ljudi te prate, stučnjaci analiziraju. Postoji mogućnost da ponovno dođeš u 'oko javnosti', te da se tvoje trenersko umijeće može analizirati. Eventualna posljedica toga može biti otvaranje 'NBA vrata', a NBA je naravno 'HOLY GRAIL' svih WNBA muških trenera. Konkretno, Bill je najviše od sviju htio biti trener Detroit Pistonsa, ali je 'poludio' kada su uzeli Larrya Brownea. Joe Dumars ga nije uzeo jer moraš 'prerasti' svoju ligu na određeni način. Bill je jako pametan, izuzetno pametan, ali je i na neki način isključiv. Ne možeš ti biti isključiv, moraš biti fleksibilan u svemu u životu pogotovo kao jedan NBA trener.


Što misliš kakav bi efekt bio da je Laimbeer bio coach Pistonsa prilikom The Brawla?

Vjerujem da bi on reagirao na dobar način zato što se jako promijenio! Izvan terena više uopće nije prgav, kao trener je užasno smiren. Čak možda i previše! Stvarno nema veze s karakterom igrača kakav je bio. Problem kod njega je u nekim fiks idejama; košarka evoluira, igrači se mijenjaju. Po mojemu, cilj trenera bi trebao biti da različite profile svojih igrača što bolje uklopi u timsku cjelinu. Zato je po mojem mišljenju Phil Jackson najbolji trener svih vremena.

Zbog čega si prestala biti asistent trener Detroit Shocka?

Isključivo zato što sam shvatila da nakon 5 igračkih i 1 trenerske sezone u WNBA karijeri još nisam dala sve kao igrač. Moraš računati da godišnje igram 8 mjeseci, a ona 4 mjeseca ili igram ili sam trener. Jednostavno sam bila umorna od svega, od igranja i svega, nisam mogla naći niti trenutak odmora. Oni su mi ponudili da ostanem u Detroitu isključivo kao trener , ali ja sam ipak u tim godinama kada još nisam dala sve kao igrač. Trener možeš biti kada god hoćeš, ali radije bi igrala još dok mogu. U konačnici, kao trener moraš raditi od 07-17 sati, a kao igrač nemam takvo fiksno radno vrijeme. Odlučila sam nastaviti igrati, možda postati trenerom kasnije, a sve zato da bih imala više vremena za odmor.

Kakav je opis posla pomoćnog trenera? Da li si se specijalizirala za obranu/napad/šut??

To je jedan čudan posao koji u biti nije specijalizacija. Podijele se zadaci unutar jednoga dana, jednoga perioda sezone. U biti pratiš sve. Više-manje izvršavaš zadatke na treningu i kasnije se orijentiraš na specifičnosti specifične za određeni dio sezone. Bill ti kaže: 'Pazi sada na ovo, pazi na ono…'

Koliko je Bill imao pomoćnika?

Bilo nas je dvoje.

Da li je Bill pokazivao neke od svojih 'Bad Boy ' trikova iz igračkih dana svojim igračicama?

Nije! Jako se promijenio. Totalno se promijenio.

Da li je prešao na neke istočnjačke životne filozofije?

Nije! Ne znam, svi smo vidjeli da je bio prilično prljav u svojim igračkim danima, ali to s ovim danas nema veze. Jedino što zahtijeva od svojih igračica je da budu čvrste, da se ne daju na terenu i da daju sve od sebe. Vrlo je korektan.

Bill Laimbeer je u igračkim danima imao brojne dvoboje s krilnim centrom Utah Jazza Karlom Maloneom a.k.a. Mailmanom. Sada u svojim redovima ima njegovu kćer, Cheryl Ford, koja je trenutno najbolja skakačica WNBA?


Jednostavno ne možeš fulati da je njegova kćerka jer se to vidi već po fizionomiji lica. Ja mislim da je Cheryl Billova omiljena igračica, jer igra vrlo slično njemu. Baš je borac, nije neki talent što se tiče tehnike i taktike, ali fizički je fenomenalna. Dobra cura.

Koga bi još izdvojila od WNBA igračica koje su te impresionirale za vrijeme tvojih igračkih i trenerskih dana?


Lisa Leslie je najbolja igračica svih vremena po svemu. Po kvaliteti, po rezultatima, po WNBA naslovima i što je najbitnije za svakog sportaša – po kontinuitetu. Ona nije imala slabe sezone. To što ona radi i sa takvom dozom elegancije, teško da će itko ponoviti.

S kojim NBA igračem bi ju usporedila?

Teško mi je naći neku usporedbu.

S Shaquilleom recimo?

Ne bih rekla. S 'Magicom' Johnsonom ali koji je postigao Jordanove rezultate. Takva nekakva kombinacija, vrhunske igračke statistike i vrhunskog načina na koji igra. Izuzetno je napredovala u rješavanju novonastalih situacija na terenu. Ima kompletnu igru i igra najkonstantnije, već 10 godina dominira ženskom košarkom. Tu su još Chamique Holdsclaw, Tamika Catchings koja je O.K., 'mala Dianu Taurasi koja je super talentirana, ali nitko nema postignute rezultate i tu kvalitetu igre poput Lise Leslie.

Tko je osim nje uspio zakucati na WNBA parketima?

SNOW AUGUSTUS
Sada ima puno igračica koje mogu zakucati. Michelle Snow(Houston Comets) koja je zakucavala u sveučilišnim/europskim/WNBA tekmama, rookie Minnesote Simone Augustus.

Vratimo se malo na početak tvoje karijere u SAD-u. Studirala si na sveučilištu Duquesne/Dukejn/ University u Pittsburghu?

Tako je.

Tamo si završila "Business management"?

Završila sam "Psihologiju komunikacije".

Kako procjenjuješ da li će tvoj studij biti korisna stvar u tvom životu?

Već sada je koristan, zbog same izmjene iskustava, promjene sredine, proširenja vidika. Informacije koje tamo naučiš se možda zaborave, ali neka širina pogleda, kontakt s ljudima koji stekneš je najvrijednija stvar na svijetu. Naravno, studij mi je otvorio vrata praktičnijim stvarima: ovdje se užasno teško baviti vrhunskim sportom i imati diplomu, a to je tamo vrlo izvedivo. Druga stvar, bilo mi je lakše ući u WNBA u ta vremena kroz college košarku, nego preko Europe. Naučila sam engleski.

Da li si imala cilj kada si išla preko oceana da uđeš u WNBA?

Nije je još bilo onda. Mislila sam primarno završiti fakultet, uza sve to baviti se športom koliko je god moguće. Znala sam da bi mi ostanak u Europi osigurao bolji igrački napredak. Tamo nije bilo konkurencije kao tu, ali bila mi je važna škola, naučila sam engleski i kako volim putovati jednostavno sam se maknula od tu, u želji da vidim kako se drugdje živi. Otvaranje WNBA mi se baš poklopilo sa tim svim.


PRVAKINJE WNBA 2003. S PREDSJEDNIKOM: KORALJKA JE TOČNO IZA BUSHA...

U Pittsburgu postoji velika hrvatska zajednica?

Da, koju sam ja podržala koliko god sam mogla. Nisam imala previše vremena za druženje s njima, jer mi je vrijeme provedeno tamo uglavnom odlazilo na učenje i igranje košarke.

Kakvu si košarkašku karijeru imala igrajući za Duquesne University?


Bilo mi je fakat O.K. Nikada nismo napravile neki rezultat kao tim, jednostavno nam je uvijek nešto falilo. Moram priznati da sam produbila svoj ego na terenu u te četiri godine, i počela sam u potpunosti razmišljati kao shooting guard, uvijek s pogledom prema košu i spremna preuzeti odgovornost na terenu u bilo kojem danom momentu. Nisam se nadodavala lopti.

Na draftu su te izabrali..?

Detroit Shock. Tamo sam provela godinu i pol, a zatim je uslijedio trade u Utah. U rookie sezoni sam tri utakmice prije kraja sezone ozlijedile prednje križne ligamente koljena, te zbog toga pauzirala 6 mjeseci.

Da li je to bio razlog zašto je kasnije došlo do tradea u Utah Stars?

Jedan od razloga. Najveći razlog je u tom trenutku bio moj ego. Imaš odličnu rookie sezonu, i gajila sam nekakva očekivanja, a oni su u tom trenutku draftirali/tradali puno igračica na mojoj poziciji. Moja reputacija, po mojoj osobnoj percepciji, tih dana kretala se dobro. Klub se samo htio osigurati, dijelom potaknut i mojom ozljedom koljena, tako da su doveli par igračica koje igraju na mojoj poziciji i s vremenom sam izgubila startnu poziciju. Iz ove perspektive ja to razumijem, ali tada sam bila malo bijesna. Trebala sam prihvatiti taj gubitak bolje, jer sve je to dio života, ali u to vrijeme te stvari mi nisu bile previše jasne, pa sam u tim trenucima i zahtijevala trade.

Završila si u Utahu?

Tamo mi je bilo košarkaški najbolje. Tamo sam provela 2 i pol fenomenalne sezone.

Kakve ste rezultate ostvarile tih sezona?

Ušle smo jednom u doigravanje, nažalost ispale smo. Imale smo strašnu ekipu, a kako smo igrale na terenu takve smo bile i izvan terena. Nismo se družile onako pod 'must', kao da moraš stvoriti nekakvo umjetno zajedništvo, nego smo se jednostavno družile zato što smo jednostavno htjele biti jedne s drugima, iako smo imale odvojene privatne živote. Sve smo imale vlastite personalities, ali sve je to bilo flow, bilo je stvarno, stvarno O.K.

Glavna igračica bila vam je Natalie Williams?


Da ona i Poljakinja Margo Dydek(215 cm) su 'vladale' pod košem. Play nam je bila fenomenalna Jennifer Azzi, koja je imala sve osobine odličnog playa: bila je dobar igrač, bila je vođa, i bila je glas u svlačionici. Ali nije dominirala glasom kao glasom, već ljudskim kvalitetama. Sve nas je držala pod svojom kontrolom, ali nitko od nas to nije osjećao kao nekakvu kontrolu, već smo sve zadržale i svoju osobnost. Nešto fenomenalno. To su mi bile 2 i pol najbolje košarkaške godine.

Jesi li upoznala kojeg NBA igrača u Detroitu/Utahu?


Više u Detroitu, zato što sam tamo i bila duže. Najdraži od onih koje sam upoznala je Grant Hill. Toliko je jednostavan momak, savršen!! Koliko je on jednostavan, posjeduje jednu dozu sofistikacije koja ne želi promovirati svoju vlastitu sofistikaciju, te ne upotrebljava neke izraze koji bi bili indikacija njegovog intelektualnog nivoa, nego s tobom jednostavno razgovara kao s najnormalnijim čovjekom. Vrlo ugodan momak.

Koliko misliš da će s obzirom na nevjerojatan tijek karijere još igrati u NBA?

Stvarno ne znam. Vraćao se i patio zbog svega toga. A baš je prije prelaska u Orlando zabilježio dvije nevjerojatne sezone s Detroitom, kojima sam osobono svjedočila. Trebao je postati superstar Magica…

Igrajući za sastav Utah Starsa bila si najprecizniji šuter trica u cijeloj WNBA. Pogodila si 25-48 lopti u sezoni, što je zavidnih 43.1% šuta za tricu.


Opet ne mogu reći da sam pucala nešto posebno, smatram da sam u to vrijeme trebala šutirati i više lopti. Bilo je puno lakše igrati za tu ekipu nego u Detroitu, zato što sam imala točno određene zadatke na terenu. Dvorana u kojoj smo igrali meni je najviše odgovarala od svih WNBA dvorana. Svaki šuter ima svoju dvoranu, a ovo je uvijek bila moja dvorana. To je jedan dio priče, a drugi je da sam prilično dobar šuter i kada dovoljno treniraš put rezultati se odraze u tvojoj igri.

Radi se o Delta Centru u Salt lake Cityu?

Jasno. Predivna dvorana.

Je li još uvijek ta dvorana za NBA/WNBA?

Za sastav Utah Jazza(NBA) je, ali za Starse(WNBA) nije. WNBA franšiza se preselila u San Antonio. Vlasnik Larry Miller nije bio previše zainteresiran za žensku košarku.

Nakon toga si se vratila u Detroit..?

U stvari ne, jednu godinu sam išla u New York.

Aha, igrala si i tamo??

'Igrala' pod navodnim znakovima. Mislim da je to bila sezona u kojoj sam najmanje igrala. Koliko god mi je bilo dobro u Utahu, toliko mi je bilo loše u New Yorku. U to doba je to bila jedna baš nezdrava sredina, gdje nisu bili uređeni odnosi u svlačionici, u kojoj je bilo puno egoizma.

Da li si tamo upoznala Rebeccu Lobo?


Ne, ona je upravo tada otišla. Bile su Teresa Wheaterspoon, Crystal Robinson. U Libertyu sam igrala minutu-dvije po utakmici. Bilo mi je izuzetno teško, nisu mi dodavale loptu i na taj način su me isključile iz igre. A nakon toga, kada shvatiš da se ne možeš probiti i ti se isključiš. I to je bio najveći razlog što sam odlučila da mi je dosta igranja u WNBA, gdje ništa ne ovisi o tebi, već sve ovisi o prilici koja ti se pruži. U Europi nije tako. Onoliko kao igrač vrijediš toliko minuta dobivaš na parketu, jednostavno ne postoje neke druge dinamike.

U Europi si jedno vrijeme nastupala za mađarski Pecs. Jesi li naučila mađarski?


Nisam naučila mađarski, ali sam naučila puno drugih stvari. Tamo je trener Laszlo Ratgeber, koji je upravo legendaran. On je košarkaški genije!! Inače je iz Vojvodine, ali se oženio u Mađarskoj, služi se našim i mađarskim jezikom.

Ušli ste među četiri u Euroligi?

Jesmo!!! Tamo je zavladalo opće košarkaško ludilo, svi su živjeli za nas. To mi je bila jedna od najzabavnijih sezona u karijeri. Igrali smo vrlo kvalitetnu košarku, jer je Laszlo bio Maljkovićev učenik. To su treninzi izuzetne kvalitete, na zavidnom nivou trenerske preciznosti. Nikad nije bilo financijskih dugovanja prema igračicama i svi u klubu su imali vrhunski odnos prema nama. Bilo mi je vrlo zabavno, a igrale smo jako dobru košarku u to vrijeme, kao tim savršenu.

Molim te da nam u kratkim crtama opišeš stanje u europskoj košarci.

Kao lige su Italija, Španjolska i Francuska najjače lige, dok Rusija i na muškom i na ženskom tržištu radi istu stvar: plati nabolje igrače/igračice koliko god možeš, a liga im nije toliko jaka. Koliko će taj 'ruski boom' trajati, to je isto relativno, jer nemaju neki kontinuitet.

To je onaj čuveni ruski model s crnoputim igračicama rođenim u Gruziji?

Tako je. Imaju para. Ma mislim, Lisa Leslie dođe u Spartak za milijun dolara za sezonu. Gdje bi to drugdje dobila? A sam njezin dolazak je skoro pa nepobitna garancija osvajanja bilo kojeg trofeja na europskom tlu. Osobno sam bila u Rusiji na tri tjedna, i tamo definitivno ima novca, ali nema tradicije i entuzijazma. Sve navedene države imaju i jake nacionalne selekcije, jer imaju i jake košarkaške sustave. Sustav 'proizvodi' igrače. Možeš imati talentiranu generaciju igračica, ali je sustav taj koji će im dati neophodnu kvalitetu više.

Sada si u Španjolskoj?


Jesam, u San Sebastianu. Ušle smo u polufinale prvenstva, u polufinale španjolskog kupa, igrale smo Eurokup. Ove godine su ambicije naravno još veće. Super je atmosfera, doveli su i Razu!

Kako je ona?

Legenda. Znam je još iz dana u Detroitu u mojoj rookie sezoni. Prošlo je puno stvari u njezinom životu, u mojemu životu. Ona je jedna jako mila i smiješna osoba, s puno smisla za humor. I još uvijek igra kvalitetnu košarku.


Upoznao sam je prošle godine u društvu s Milenom Vukičević.

Igrala je s njom u Barceloni ove sezone!

Zabilježila si i brojne nastupe za hrvatsku reprezentaciju?

Jesam. Kada se nešto organiziralo, kada smo se okupili i kada je moj kontekst u životu to dopustio igrala sam. Koliko se moglo napraviti, koliko se trebalo napraviti, to su priče koje sada nemaju nikakvoga smisla.

U kojoj smo situaciji s reprezentacijom, kakve su nam pozicije?


Iskreno ne znam. Mislim da nam predstoje kvalifikacije za Europsko prvenstvo iduće godine. Znam da je Linda Antić(Montmontaža) izbornica, i mislim da je ona odličan izbor za poziciju izbornice. Ako nam nešto treba, treba nam njezin entuzijazam. Koliko sam pratila utakmice Gospića i Šibenika igračica ima, uvijek ih je bilo. Problem je bio u sistemu, financijama, logistici i organizaciji. Klasičan hrvatski problem. Za mene je igrački reprezentacija apsolutno završena priča.

Ako te ponovno pitaju možda ćeš razmisliti??

Ne, ne, ne!!! Nemam tu što razmišljati!

Zašto?

Prošlo je jednostavno previše vremena. To osjećaš u kostima, ne možeš se boriti protiv godina. To ne trebaš nikome objašnjavati.

Koliko sad imaš?

31 godinu. Da se eventualno igra drugačije, pa i da se ne ide na prvenstva, nego da samo egzistiraju međusobno izrađeni odnosi, evo samo to, pa razmislila bih.

A da samo uđeš na par minuta, zabiješ par šuteva?

Ma kakvi, nema šanse.

Što treba popraviti u hrvatskoj ženskoj košarci da bi ona ponovno stala na svoje noge?

Treba početi s neke realne strane. Ne možeš ti imati, ono što je u ovom trenutku potpuno nemoguće, a to je financijska konstrukcija. Definitivno moraš imati sustav, ljude koji su zainteresirani za rad i moraš izvući maksimum od toga. I ispočetka ne očekivati od toga neka 'brda i doline'. Naravno bolje je imati rezultat nego ga ne. Također imati određeni pregled nad svim igračicama, bilo da su u svijetu bilo da su ovdje, raditi na njihovom igračkom razvitku. Raditi s mladim igračicama, ne samo zbog interesa klubova, već i zbog njihovog vlastitog interesa. Omogućiti im da svoj vlastiti košarkaški razvoj usklade sa svojim privatnim razvojem; ako žele ići u Ameriku, neka idu u Ameriku, ali neka se ne izgube u Americi. Ali to sve staviti pod nekakvu kontrolu, uvesti sustav rada, a kasnije kada sve to zaživi, malo po malo privlačiti sponzore. Na žalost, zbog manjeg interesa za žensku od muške košarke ona ne može živjeti isključivo od privatnih sponzora, pa je dobrodošla i pomoć grada/države u određenoj mjeri. Grad/država bi trebali željeti razvoj ženske košarke u krajnjoj liniji zbog brojnih cura koje se bave košarkom uz školovanje i na taj način korisno ispunjavaju svoje slobodno vrijeme.

Kako sebe vidiš u svemu tome; da li planiraš raditi na tome jednog dana?

Nikad ne reci nikad. Iako sam isključiva oko igranja za reprezentaciju, na to pitanje nikada neću reći nikad. Ovisno o kontekstu mog života, možda se za par godina okrenem i toj strani. Prva stvar, neću se ja nikome nuditi, a ne mogu reći da mi nisu niti nudili, jednostavno nije bio pravi trenutak u mom životu. Sada me zanima samo igrati što kvalitetnije mogu, sakupljati neka znanja o košarci i živjeti život ovako kako ide. Kad se ta priča jednoga dana završi, vidjeti ću. Košarka je toliko zanimljiva, zato jer se radi s ljudima, i kroz košarku uz ostvarenje rezultata želiš omogućiti svakome da mu to bude uspješno i ugodno iskustvo. Prva stvar: ako se to izgubi ne želim raditi niti u košarci niti u bilo čemu. I sam taj rad s ljudima je zanimljiv, a košarka je nešto što stvarno znam do određenog nivoa i što se još može dodatno produbiti. A gdje ću s time, kako ću s time i kada ću s time to sada stvarno ne znam.

High five,

Marjan Crnogaj a.k.a. Muraya
nba.blog.hr



Post je objavljen 30.07.2006. u 16:25 sati.