Lupo je promatrao cigaretu kako polagano gori, mislima su mu jurile slike iz rata, sjetio se akcije "Nevrijeme" u kojoj je sudjelovao. "oslobađanje grada Frina..pih..", govorio je u sebi, nikako mu taj pokolj nije izlazio iz glave, mala dječica udova otrgnutih granatama kako krvare usred ceste pokraj svojih preminulih roditelja, raznijetih do neprepoznatljivosti. Krvavih lica zaleđenih u grimasama boli, očiju u kojima se zrcalio oganj gorućih zgrada, očiju prestravljenih pogledom na zaklane ljude, očiju sjetnih na mirnodopske dane kada se na ulicama mogao bezbrižno igrati nogomet s ekipom iz susjedstva, dok se sada igra krvavi paintball a umjesto lopti prozore razbijaju granate. Sjetio se Lupo i bitke za gradski trg, u kojoj mu je pred očima najboljek prijatelja Vucu zgazio neprijateljski tenk, pretvorio ga je u krvavu kašu zgnječenog mesa, kostiju, kože i izlučevina..
Cigareta je dogorjela do filtera i opržila Lupa po prstima trgajući ga iz bolnih sječanja. Pljunuo je kroz prozor šestog kata na kojemu je obitavao i ustao se iz naslonjača. Izgledao je kao olupina samog sebe prije deset godina. Nekada riđa kosu su mu išarale sjedine, iako je imao tek 31 godinu, smršavio je 15 kila, a njegova nekada svijetlo plave oči su dobile jezivo sivu nijansu. Krenuo je prema kuhinji kada mu je zazvonio mobitel, zvala ga je kćerka da mu javi da su je primili na matematičko-prirodoslovni fakultet u Izbrijegu, glavnom gradu smeća od države za koju se borio, i to zahvaljujući beneficijama koje je dobila zbog toga što je on imao status domovinskog branitelja i ratnog invalida. Sine mu misao da je ispao žešći licemjer, on koji je srao po sistemu i vladajućim lopinama, on koji je držao do svoje časti više nego većina ljudi do novca, on je dopustio svojoj kćeri da iskoristi totalno ne fer beneficiju direktnog upisa na fakultet.. Drukčije nije mogao, voli ju više nego samoga sebe, a zna da u postojećem sistemu, koliko god se trudila, bez tih beneficija nebi uspijela upisati željeni faks sa završenom frizerskom srednjom školom.
Lupa ja njegova savjest oko tog pitanja grizla iz dana u dan, pa on je ipak bio čovjek od časti, a dopustio si je tako nečasnu situaciju, sad više nema prava srati po vlasti, sad više nema obraza pogledati svoje prijatelje i istomišljenike u oči.. Prodao se, i to jeftino. Doduše, neki su ga prijatelji razumjeli, "Potreba čini svoje.", "Prilika čini lopova" , "Cilj opravdava sredstva." , tješili su ga bezuspješno, on se i dalje pred svima njima osječao kao izdajica jer je izdao svoje i njihove ideale, pa je nakon nekog vremena počeo aktivno razmišljati kako da im se iskupi.. i poput profesora Baltazara, dosjetio se..
Otišao je u šupu i ispod vreća krumpira izvukao svoj stari, prašnjavi Kalaš, šaržere, i omiljeni mu Colt45, pokupio još par granata koje su mu ostale iz rata, nekoliko starih krpa, gajbu boca Favorit piva i kanistar s benzinom. Par dana se pripremao, čistio zahrđalo oružje, podmazivao okvire da ne zaštekaju u ključnom trenutku, nabavio nove upaljače za granate te miješao molotovljeve koktele i kovao plan.
Lupo je ključnog dana obukao svoje najbolje odijelo (sivo sa velikim jastućićima na ramenima još iz doba socijalizma), obrijao se, spremio svu opremu u stari kožnati putni kufer i sjeo na Autotransov autobus za Izbrijeg. U isplanirano se vrijeme našao pred zgradom parlamenta u kojoj se upravo odvijala vrlovažna sijednica o vitalnom problemu hoće li, ili ne kupiti još jedan BMW za svoj vozni park te hoće li na slijedećem partyu servirati kulen, pršut ili oboje.. Lupo je ležerno ušetao u zgradu sa svojom 45-icom u futroli ispod sakoa, javio se na portu i predstavio kao stari ratni drug šefa osiguranja. Portir je provijerio dali ima ugovoren sastanak, a kad mu je glas iz telefonske slušalice potvrdio da se gospodin Lupo očekuje, propustio ga je.. No Lupo se nije uputio prema uredu šefa osiguranja, već se za tren oka našao pred vratima prostorije u kojoj su na sjednici nakon mukotrpnih dva sata viječanja izglasali da žele i kulen i pršut na slijedećem domjenku te da su im u voznom parku potrebna još najmanje dva BMWa, "Jedan od njih nek je Z3, fore radi" oduševljeno je uzviknuo jedan predstavnik vladajuće stranke..
Lupo je skupio svu svoju čast, nakratko se prisjetio ratnih sjećanja i svojih palih drugova, izvukao kalaš iz torbe i upao na sjednicu. Zatečeni politikanti nisu vjerovali svojim očima kad je Lupo počeo sipati rafale vrućeg olova po njima, nisu stigli ni okrenuti svoje dobro uhranjene mješine kada su se dobro odmjerenim zamahom po njima počeli prolijevati plameni jezici molotovljevih koktela, zastupnici su počeli u panici trčati svuda po parlamentu, no nije bilo mjesta na kojem ih Lupov metak ili granata nije mogla sustići i natjerati ih da na svojoj koži prožive patnje naroda kojeg su tobože zastupali.. Zaštitari, i sami bivši branitelji, ubrzo su stigli i popušili koji Lupov metak. "Žao mi je dečki, ali cilj opravdava sredstva", pomislio je kad je granatom raznio grupicu zaštitara, raznošeći ih u stotine komadića zakrvavljenog mesa.
Kad se uvijerio da su svi u parlamentu mrtvi ili bar pošteno osakaćeni, prinio je cijev svoje 45-ice na sljepoočnicu i sa smješkom na licu, siguran da je zadovoljio svoju čast i iskupio se pred svojim drugovim, stisnuo je okidači i pridružio se Vuci na nekom boljem mjestu. Priča se da je pucanj kojim si je odnio život odjeknuo diljem lijepe naše, najavljujući promjene..
Post je objavljen 24.07.2006. u 23:23 sati.