Marketing
Nada Gaćešić-Livaković, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Nada
prezime: Gaćešić
spol: žensko
datum rođenja: 08. 10.1951.u Požegi
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Mirko Livaković kirurg
sin: Ivan Livaković student prava (r.1983)
http://www.imdb.com/name/nm0300443/
Nada Gaćešić Livaković
Filmska i dramska umjetnica rođena je 8. listopada 1951. godine u Požegi. U Požegi je završila osnovnu školu i gimnaziju, a 1970. godine upisuje se na Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Zagrebu. Studij završava prije roka 1974. godine s prosjekom ocjena 5.0. Nada Gaćešić Livaković igrala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, čiji je bila stipendist, u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Teatru u gostima i dr.
Još za studentskih dana sudjelovala je u televizijskim dramama, serijama i brojnim televizijskim emisijama. Za ulogu u TV seriji “Kapelski kresovi” dobiva brojna priznanja (Glumica godine, TV lice godine i dr.). Snima više domaćih filmova, koprodukcija, a za ulogu epileptičarke u filmu “Ščepan mali” dobiva nagradu za Glumačko ostvarenje. Za vrijeme Domovinskog rata sudjeluje u brojnim humanitarnim projektima. Igra glavnu ulogu u prvom hrvatskom filmu o Domovinskom ratu, Oje Kodar, “Vrijeme za...”, koji sudjeluje na mnogim festivalima. Također igra glavnu ulogu u filmu Vicka Ruića “Nausikaja”, koji je bio na devet svjetskih festivala i dobio tri nagrade, a bio je predstavnik Hrvatske za prestižnu nagradu Oscar Američke filmske akademije. U proteklih deset godina glumi u niz hrvatskih filmova i tv serija “Transantalntic” redatelja Mladena Jurana, TV seriji “Novo doba” Hrvoja Hribara, TV seriji “Kraljica noći” redatelja Branka Schmidta, te u dokumentarno-igranoj seriji “Policijske priče” Jasmine Božinovske Živalj, zatim u filmovima “Serafin - svjetioničarev sin”redatelja Vicka Ruića, “Potonulo groblje” Mladena Jurana, “Kraljeva ostavština” redatelja Krste Papića, “Konjanik” Branka Ivande, “Ispod crte” Petra Krelje, i “Ptica” Dalibora Matanića. Momentalno tumači jednu od glavnih uloga u televizijskoj seriji “Vila Marija”.
Nada Gaćešić Livaković članica je HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH DJELATNIKA, HRVATSKOG DRUŠTVA DRAMSKIH UMJETNIKA I HRVATSKE ZAJEDNICE SAMOSTALNIH UMJETNIKA u čijem radu aktivno sudjeluje.
Dugogodišnja je predsjednica Ogranka glumaca Hrvatskog društva filmskih djelatnika, a od mjeseca travnja 1998. godine kada je prvi puta izabrana već tri mandata vrši dužnost predsjednice Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Nositeljica je visokog odlikovanja RED DANICE HRVATSKE SA LIKOM MARKA MARULIĆA za osobite zasluge u kulturi. film.hr
Filmska i dramska umjetnica rođena je 8. listopada 1951. godine u Požegi. U Požegi je završila osnovnu školu i gimnaziju, a 1970. godine upisuje se na Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Zagrebu. Studij završava prije roka 1974. godine s prosjekom ocjena 5.0. Nada Gaćešić Livaković igrala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, čiji je bila stipendist, u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Teatru u gostima i dr.
Još za studentskih dana sudjelovala je u televizijskim dramama, serijama i brojnim televizijskim emisijama. Za ulogu u TV seriji “Kapelski kresovi” dobiva brojna priznanja (Glumica godine, TV lice godine i dr.). Snima više domaćih filmova, koprodukcija, a za ulogu epileptičarke u filmu “Ščepan mali” dobiva nagradu za Glumačko ostvarenje. Za vrijeme Domovinskog rata sudjeluje u brojnim humanitarnim projektima. Igra glavnu ulogu u prvom hrvatskom filmu o Domovinskom ratu, Oje Kodar, “Vrijeme za...”, koji sudjeluje na mnogim festivalima. Također igra glavnu ulogu u filmu Vicka Ruića “Nausikaja”, koji je bio na devet svjetskih festivala i dobio tri nagrade, a bio je predstavnik Hrvatske za prestižnu nagradu Oscar Američke filmske akademije. U proteklih deset godina glumi u niz hrvatskih filmova i tv serija “Transantalntic” redatelja Mladena Jurana, TV seriji “Novo doba” Hrvoja Hribara, TV seriji “Kraljica noći” redatelja Branka Schmidta, te u dokumentarno-igranoj seriji “Policijske priče” Jasmine Božinovske Živalj, zatim u filmovima “Serafin - svjetioničarev sin”redatelja Vicka Ruića, “Potonulo groblje” Mladena Jurana, “Kraljeva ostavština” redatelja Krste Papića, “Konjanik” Branka Ivande, “Ispod crte” Petra Krelje, i “Ptica” Dalibora Matanića. Momentalno tumači jednu od glavnih uloga u televizijskoj seriji “Vila Marija”.
Nada Gaćešić Livaković članica je HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH DJELATNIKA, HRVATSKOG DRUŠTVA DRAMSKIH UMJETNIKA I HRVATSKE ZAJEDNICE SAMOSTALNIH UMJETNIKA u čijem radu aktivno sudjeluje.
Dugogodišnja je predsjednica Ogranka glumaca Hrvatskog društva filmskih djelatnika, a od mjeseca travnja 1998. godine kada je prvi puta izabrana već tri mandata vrši dužnost predsjednice Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Nositeljica je visokog odlikovanja RED DANICE HRVATSKE SA LIKOM MARKA MARULIĆA za osobite zasluge u kulturi. film.hr
Gloria 2004., prosinac, broj: 519
ŽENSKI RAZGOVORI
U kući ja imam glavnu riječ
Nada Gaćešić Livaković, zagrebačka glumica i jedna od zvijezda 'Ville Marije', priznaje da je posesivna majka te da sinu Ivanu i suprugu Mirku 'kroji' život, no uz njezinu požrtvovnost nikad nisu ostali bez ručka, kao ni 20 mačaka iz susjedstva o kojima se brine
Razgovarala Jagoda Zamoda
Snimio Mario Kučera
Premda je Nada Gaćešić Livaković sedam mjeseci od jutra do mraka snimala "Villu Mariju", u kojoj glumi samohranu majku Dunju Pongrac, njezini ukućani nisu bili nimalo zakinuti. Sina Ivana, 22-godišnjeg studenta prava, i supruga Mirka, kirurga u zagrebačkoj bolnici Rebro, svaki je dan, kao što su i naviknuli, čekao skuhan ručak. Počela bi ga pripremati kasno na večer, učeći istodobno tekst za sutradan, a završavala rano ujutro, prije odlaska na cjelodnevno snimanje prve hrvatske sapunice. Slobodne dane koristila je za odlazak na još jedno snimanje - filma Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova", u kojem glumi gazdaricu Ružu. Kad je taj ubitačan tempo napokon završio, iscrpljena i neispavana, Nada se razboljela. No, čim je prizdravila, pridružila se ekipi Dejana Šorka koji snima komediju "Dva igrača s klupe".
Koliko je "Villa Maria" gledana i omiljena, Nada se uvjerava na svakom koraku: prilaze joj nepoznati ljudi, baš kao i prije 29 godina, kad su se na malim ekranima prikazivali "Kapelski kresovi" u kojima je glumila ilegalku Inu. I na lik Dunje Pongrac publika danas reagira burnim emocijama.
Možete li se zamisliti kao samohrana majka, poput svog lika iz "Ville Marije"?
- Možda sam previše tradicionalna i konzervativna kad je riječ o braku, no dovoljno sam jaka da bih se u takvoj situaciji borila za sebe i za svoje
dijete. No, ne bih bila sretna da me snašla takva sudbina, jer mislim da dijete treba imati oba roditelja, naravno ako je to barem u granicama sređenog, ne kažem idealnog, obiteljskog života.
Jeste li i prema sinu Ivanu posesivni kao i prema svom televizijskom sinu Luki?
- Moj sin je jedinac, on mi je najvažniji, i sigurno je da sam katkad posesivna. Zapravo, ne toliko posesivna, koliko sam možda - popustljiva. Možda mu previše dajem, silno volim da mu bude lijepo, da izlazi, da ima i muško i žensko društvo, ugađam mu koliko god mogu.
Strepite li da ne upadne u loše društvo?
- Noću ne mogu zaspati dok se ne vrati kući, osluš-kujem viku na cesti i škripu kočnica. Moj se sin nikada nije potukao, nikad se nije napio, ali uvijek se čudi - zašto se brinem. Normalno da se brinem, i vjerojatno ću se cijeli život brinuti. Jedino se nikad nisam bojala, jer znala sam da je tako odgajan i da je dovoljno pametan, da će posegnuti za drogom.
Upoznaje li vas sa svojim djevojkama?
- Ima mnogo prijateljica, znam ja sve te njegove curice i simpatije, ali onako pravo da me s nekom od njih dosad upoznao - nije. Niti bih to, iskreno rečeno, voljela. Jer bih se, možda, uz tu djevojku previše vezala.
Što mislite, kakva ćete biti svekrva?
- Odlična! Dobro poznajem muškarce, odrastala sam uz dvojicu starije braće i dobro proniknula u sve njihove tajne, i često zastupam žensku stranu. Ali, nisam ipak do te mjere feministički nastrojena da mislim kako žene ne griješe, i da su za sve krivi muškarci. Ima, na žalost, i svakakvih žena.
Što mislite o feministicama?
- Sumnjam da žena može biti potpuno sretna ako je neprestano u sukobu s muškim rodom, a one to, na neki način, jesu. Feminizam je donekle isključiv, a ništa što je isključivo nije dobro.
Budući da ste u vlastitoj kući u manjini, nadglasavaju li vas muž i sin?
- Nadglasaju oni mene, bune se da im krojim život. No, tako sam sugestivna da ih uvjerim kako je bolje ono što ja hoću: naravno, dam im mogućnost izbora, ali o važnim stvarima, ipak ja na kraju odlučujem. Nisam površna osoba, a osim toga, život je pokazao da u mene mogu imati povjerenja: ja sam ta koja drži sve konce, plaćam račune, vodim brigu o kreditima, o našoj kući na moru...
Gleda li vaš suprug "Villu Mariju" ?
- Da, sviđa mu se i serijal, i moj lik, i kako ga igram. No, ništa mu nisam unaprijed otkrila, ni tko je otac moga sina. Kako se upravo prikazuju epizode u kojima se liječim od tuberkuloze, čula sam da su ga pacijenti upozorili: "Doktore Livakoviću, pa žena vam je jako bolesna!"
Koristite li često pogodnost što imate doktora u kući?
- Užasavam se biti bolesna. Nisam od onih koja si, zato što ima muža liječnika, uzima za pravo da bude doktorica. No, drago mi je kad može pomoći mojim prijateljima i prijateljicama. Kad mi je na sjednici Vijeća HRT-a, čiji sam član, proljetos pozlilo - onesvijestila sam se i tlak mi je skočio na 220 - tražila sam da me odvezu u bolnicu Sestara milosrdnica, a ne na Rebro, gdje radi moj muž.
Je li točno da ste se sa suprugom upoznali kad vam je on, "preko veze", sredio snimanje vratne kralježnice?
- Nije baš bilo tako. Znala sam otprije za njega, čula sam da na Rebru završava specijalizaciju, pa sam mu se obratila kad sam nakon prometne nesreće trebala snimiti kralježnicu. I danas ga zezam da je, upoznavši me, dobio glavni zgoditak na lutriji.
Već ste četvrti put izabrani za predsjednicu Hrvatskog društva filmskih djelatnika: čime ste zaslužili povjerenje kolega?
- Svojim radom. Zvučat će otrcano, ali ja doista volim te ljude, vezana sam za filmske djelatnike i istinski se borim za njih, vrlo često na vlastitu štetu. Osoba sam od njihova povjerenja i oni to, očito, znaju.
Susjedi iz ulice znaju vas i kao osobu koja se brine o napuštenim životinjama. O koliko mačaka se trenutačno skrbite?
- Svaki dan ih hranim više od dvadeset. Na određenim im mjestima, uvijek oko četiri popodne, ostavljam hranu, a one me čekaju. Moje mace nisu bile gladne ni kad sam snimala "Villu Mariju" jer im je hranu donosila moja prijateljica. No, prije dva mjeseca sam doživjela strahovit šok - uginula je moja kućna perzijska mačka Čokoladna, stara trinaest godina. Mnogo nam je značila. Pokopali smo je kod prijatelja na Bukovcu, ispod jabuke i divlje trešnje.
Koje ste najveće razočaranje dosad doživjeli?
- Kad bi mi prijatelji okrenuli leđa, to bi me slomilo.
U doba kad su se prikazivali "Kapelski kresovi" proglašeni ste najpopularnijim TV licem, a sa Žarkom Radićem i glumačkim parom godine u bivšoj državi. U "Villi Mariji" među vama opet "ima nečega". Postoji li neka tajna veza zbog čega vam redatelji dodjeljuju uloge ljubavnoga para?
- Ne znam što ih je ponukalo, a i publici se, očito, sviđamo, drago im je da nas opet vide zajedno. Kao da su očekivali da se među nama opet nešto dogodi. Nas dvoje nismo zajedno snimali od "Kresova", a u međuvremenu sreli smo se samo jednom: Marija Sekelez nas je iznenadila i prije tri godine "organizirala" naš susret na svojoj predstavi "Majstorska klasa Marije Callas".
Jeste li se ikad zaljubili u svog partnera na snimanju?
- Mnogo sam snimala, neki su mi partneri bili draži, i s njima sam mogla ostvariti dublji kontakt, s drugima površniji, ali nisam se zaljubljivala. Ako vam se to često događa, u mom je poslu to životna nesreća. Ljubav je mnogo više od površne veze koja traje nekoliko tjedana, koliko i snimanje filma.
Duga plava kosa vaš je zaštitni znak, a kaže se da bi žena, s godinama, trebala imati kraću kosu. Hoćete li se ošišati?
- Oduvijek imam dugu kosu i, bez obzira na godine, za mene je ona znak ženstvenosti. Kad su zbog neke uloge tražili da se ošišam, uspijevali smo se dogovoriti. Također, nikad se ne bih obojila u crno, pristajala bih samo na smeđi preljev. Moja je kosa, kažu mi frizeri, zapravo prirodno obojena i ovisno o godišnjem dobu mijenja se od plave do svijetlosmećkastih tonova i boje meda. Kao djevojčica bila sam nordijski plava pa su me braća zvali Žujkica.
Kako je njegujete?
- Uglavnom L'Orealovim preparatima za suhu kosu, a katkad prije pranja na kosu stavim čičkovo ulje, i ispirem je u kamilici. Da bih je mogla raščešljati, utrljam regenerator, a za sjaj kose nanesem masku.
Kako ste sačuvali vitku liniju?
- Za to su, vjerojatno, zaslužni geni, jer svi su u mojoj obitelji vitki. Iako, s obzirom na to koliko jedem, trebala bih se boriti s viškom kilograma. Baš nikada nisam bila na dijeti, a jedem sve, od kruha do slatkiša. Za čvarke se - prodajem. No, stalno sam u pokretu, mnogo radim, hodam. To je moj fitness.
Što mislite o nošenju bundi od pravog krzna?
- Ja ih ne nosim, i premda silno volim životinje, smatram da ljudi sami moraju odlučiti hoće li ih nositi ili ne. No, licemjerni su protesti protiv jedne osobe, kao što je nedavno bio slučaj. Toliko je žena koje nose krzno, a sav bijes se upućuje samo na jednu adresu. Na žalost, dokle god se bunde budu nudile, bit će i onih koji će ih kupovati i nositi.
Kakav vas dar za Božić može najviše razveseliti?
- Svaka sitnica, znak pažnje, spoznaja da se netko sjetio. Potpuno mi je nevažno je li dar skup. Najvažnija je namjera, to da je netko poželio da me razveseli. I to mi je dovoljno.
ŽENSKI RAZGOVORI
U kući ja imam glavnu riječ
Nada Gaćešić Livaković, zagrebačka glumica i jedna od zvijezda 'Ville Marije', priznaje da je posesivna majka te da sinu Ivanu i suprugu Mirku 'kroji' život, no uz njezinu požrtvovnost nikad nisu ostali bez ručka, kao ni 20 mačaka iz susjedstva o kojima se brine
Razgovarala Jagoda Zamoda
Snimio Mario Kučera
Premda je Nada Gaćešić Livaković sedam mjeseci od jutra do mraka snimala "Villu Mariju", u kojoj glumi samohranu majku Dunju Pongrac, njezini ukućani nisu bili nimalo zakinuti. Sina Ivana, 22-godišnjeg studenta prava, i supruga Mirka, kirurga u zagrebačkoj bolnici Rebro, svaki je dan, kao što su i naviknuli, čekao skuhan ručak. Počela bi ga pripremati kasno na večer, učeći istodobno tekst za sutradan, a završavala rano ujutro, prije odlaska na cjelodnevno snimanje prve hrvatske sapunice. Slobodne dane koristila je za odlazak na još jedno snimanje - filma Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova", u kojem glumi gazdaricu Ružu. Kad je taj ubitačan tempo napokon završio, iscrpljena i neispavana, Nada se razboljela. No, čim je prizdravila, pridružila se ekipi Dejana Šorka koji snima komediju "Dva igrača s klupe".
Koliko je "Villa Maria" gledana i omiljena, Nada se uvjerava na svakom koraku: prilaze joj nepoznati ljudi, baš kao i prije 29 godina, kad su se na malim ekranima prikazivali "Kapelski kresovi" u kojima je glumila ilegalku Inu. I na lik Dunje Pongrac publika danas reagira burnim emocijama.
Možete li se zamisliti kao samohrana majka, poput svog lika iz "Ville Marije"?
- Možda sam previše tradicionalna i konzervativna kad je riječ o braku, no dovoljno sam jaka da bih se u takvoj situaciji borila za sebe i za svoje
dijete. No, ne bih bila sretna da me snašla takva sudbina, jer mislim da dijete treba imati oba roditelja, naravno ako je to barem u granicama sređenog, ne kažem idealnog, obiteljskog života.
Jeste li i prema sinu Ivanu posesivni kao i prema svom televizijskom sinu Luki?
- Moj sin je jedinac, on mi je najvažniji, i sigurno je da sam katkad posesivna. Zapravo, ne toliko posesivna, koliko sam možda - popustljiva. Možda mu previše dajem, silno volim da mu bude lijepo, da izlazi, da ima i muško i žensko društvo, ugađam mu koliko god mogu.
Strepite li da ne upadne u loše društvo?
- Noću ne mogu zaspati dok se ne vrati kući, osluš-kujem viku na cesti i škripu kočnica. Moj se sin nikada nije potukao, nikad se nije napio, ali uvijek se čudi - zašto se brinem. Normalno da se brinem, i vjerojatno ću se cijeli život brinuti. Jedino se nikad nisam bojala, jer znala sam da je tako odgajan i da je dovoljno pametan, da će posegnuti za drogom.
Upoznaje li vas sa svojim djevojkama?
- Ima mnogo prijateljica, znam ja sve te njegove curice i simpatije, ali onako pravo da me s nekom od njih dosad upoznao - nije. Niti bih to, iskreno rečeno, voljela. Jer bih se, možda, uz tu djevojku previše vezala.
Što mislite, kakva ćete biti svekrva?
- Odlična! Dobro poznajem muškarce, odrastala sam uz dvojicu starije braće i dobro proniknula u sve njihove tajne, i često zastupam žensku stranu. Ali, nisam ipak do te mjere feministički nastrojena da mislim kako žene ne griješe, i da su za sve krivi muškarci. Ima, na žalost, i svakakvih žena.
Što mislite o feministicama?
- Sumnjam da žena može biti potpuno sretna ako je neprestano u sukobu s muškim rodom, a one to, na neki način, jesu. Feminizam je donekle isključiv, a ništa što je isključivo nije dobro.
Budući da ste u vlastitoj kući u manjini, nadglasavaju li vas muž i sin?
- Nadglasaju oni mene, bune se da im krojim život. No, tako sam sugestivna da ih uvjerim kako je bolje ono što ja hoću: naravno, dam im mogućnost izbora, ali o važnim stvarima, ipak ja na kraju odlučujem. Nisam površna osoba, a osim toga, život je pokazao da u mene mogu imati povjerenja: ja sam ta koja drži sve konce, plaćam račune, vodim brigu o kreditima, o našoj kući na moru...
Gleda li vaš suprug "Villu Mariju" ?
- Da, sviđa mu se i serijal, i moj lik, i kako ga igram. No, ništa mu nisam unaprijed otkrila, ni tko je otac moga sina. Kako se upravo prikazuju epizode u kojima se liječim od tuberkuloze, čula sam da su ga pacijenti upozorili: "Doktore Livakoviću, pa žena vam je jako bolesna!"
Koristite li često pogodnost što imate doktora u kući?
- Užasavam se biti bolesna. Nisam od onih koja si, zato što ima muža liječnika, uzima za pravo da bude doktorica. No, drago mi je kad može pomoći mojim prijateljima i prijateljicama. Kad mi je na sjednici Vijeća HRT-a, čiji sam član, proljetos pozlilo - onesvijestila sam se i tlak mi je skočio na 220 - tražila sam da me odvezu u bolnicu Sestara milosrdnica, a ne na Rebro, gdje radi moj muž.
Je li točno da ste se sa suprugom upoznali kad vam je on, "preko veze", sredio snimanje vratne kralježnice?
- Nije baš bilo tako. Znala sam otprije za njega, čula sam da na Rebru završava specijalizaciju, pa sam mu se obratila kad sam nakon prometne nesreće trebala snimiti kralježnicu. I danas ga zezam da je, upoznavši me, dobio glavni zgoditak na lutriji.
Već ste četvrti put izabrani za predsjednicu Hrvatskog društva filmskih djelatnika: čime ste zaslužili povjerenje kolega?
- Svojim radom. Zvučat će otrcano, ali ja doista volim te ljude, vezana sam za filmske djelatnike i istinski se borim za njih, vrlo često na vlastitu štetu. Osoba sam od njihova povjerenja i oni to, očito, znaju.
Susjedi iz ulice znaju vas i kao osobu koja se brine o napuštenim životinjama. O koliko mačaka se trenutačno skrbite?
- Svaki dan ih hranim više od dvadeset. Na određenim im mjestima, uvijek oko četiri popodne, ostavljam hranu, a one me čekaju. Moje mace nisu bile gladne ni kad sam snimala "Villu Mariju" jer im je hranu donosila moja prijateljica. No, prije dva mjeseca sam doživjela strahovit šok - uginula je moja kućna perzijska mačka Čokoladna, stara trinaest godina. Mnogo nam je značila. Pokopali smo je kod prijatelja na Bukovcu, ispod jabuke i divlje trešnje.
Koje ste najveće razočaranje dosad doživjeli?
- Kad bi mi prijatelji okrenuli leđa, to bi me slomilo.
U doba kad su se prikazivali "Kapelski kresovi" proglašeni ste najpopularnijim TV licem, a sa Žarkom Radićem i glumačkim parom godine u bivšoj državi. U "Villi Mariji" među vama opet "ima nečega". Postoji li neka tajna veza zbog čega vam redatelji dodjeljuju uloge ljubavnoga para?
- Ne znam što ih je ponukalo, a i publici se, očito, sviđamo, drago im je da nas opet vide zajedno. Kao da su očekivali da se među nama opet nešto dogodi. Nas dvoje nismo zajedno snimali od "Kresova", a u međuvremenu sreli smo se samo jednom: Marija Sekelez nas je iznenadila i prije tri godine "organizirala" naš susret na svojoj predstavi "Majstorska klasa Marije Callas".
Jeste li se ikad zaljubili u svog partnera na snimanju?
- Mnogo sam snimala, neki su mi partneri bili draži, i s njima sam mogla ostvariti dublji kontakt, s drugima površniji, ali nisam se zaljubljivala. Ako vam se to često događa, u mom je poslu to životna nesreća. Ljubav je mnogo više od površne veze koja traje nekoliko tjedana, koliko i snimanje filma.
Duga plava kosa vaš je zaštitni znak, a kaže se da bi žena, s godinama, trebala imati kraću kosu. Hoćete li se ošišati?
- Oduvijek imam dugu kosu i, bez obzira na godine, za mene je ona znak ženstvenosti. Kad su zbog neke uloge tražili da se ošišam, uspijevali smo se dogovoriti. Također, nikad se ne bih obojila u crno, pristajala bih samo na smeđi preljev. Moja je kosa, kažu mi frizeri, zapravo prirodno obojena i ovisno o godišnjem dobu mijenja se od plave do svijetlosmećkastih tonova i boje meda. Kao djevojčica bila sam nordijski plava pa su me braća zvali Žujkica.
Kako je njegujete?
- Uglavnom L'Orealovim preparatima za suhu kosu, a katkad prije pranja na kosu stavim čičkovo ulje, i ispirem je u kamilici. Da bih je mogla raščešljati, utrljam regenerator, a za sjaj kose nanesem masku.
Kako ste sačuvali vitku liniju?
- Za to su, vjerojatno, zaslužni geni, jer svi su u mojoj obitelji vitki. Iako, s obzirom na to koliko jedem, trebala bih se boriti s viškom kilograma. Baš nikada nisam bila na dijeti, a jedem sve, od kruha do slatkiša. Za čvarke se - prodajem. No, stalno sam u pokretu, mnogo radim, hodam. To je moj fitness.
Što mislite o nošenju bundi od pravog krzna?
- Ja ih ne nosim, i premda silno volim životinje, smatram da ljudi sami moraju odlučiti hoće li ih nositi ili ne. No, licemjerni su protesti protiv jedne osobe, kao što je nedavno bio slučaj. Toliko je žena koje nose krzno, a sav bijes se upućuje samo na jednu adresu. Na žalost, dokle god se bunde budu nudile, bit će i onih koji će ih kupovati i nositi.
Kakav vas dar za Božić može najviše razveseliti?
- Svaka sitnica, znak pažnje, spoznaja da se netko sjetio. Potpuno mi je nevažno je li dar skup. Najvažnija je namjera, to da je netko poželio da me razveseli. I to mi je dovoljno.
Post je objavljen 24.07.2006. u 16:09 sati.