Više mi je dosta tebleta, iako mi grlo jos nije proslo, tako da sam malo šetko po bolnici, na citološkom na briseve nosa, i grla!!!! Nalazi gotovi u ponedjeljak!!!! Yes!!!
Kako divno, u zadnje vrijeme sam u badu!!! Razočaran, u neke od svojih prijatelja, iako to bas nisam podijelio i reko im to u facu!!! Khm, da!!! I dalje vručina, i dalje sprina, et sada je baš neki vjetar počeo puhati!!! Zapravo je tako jadno i dosadno da neznam kaj ću sam sa sobom, probudim se, tj. Stara me probudi, i onak onda me ona ugnjavi, onda ručam, onda se odem kupati, vratim se ćiku, jedem otuširam se, i odem van!!! I opet spavati, i ići kod doktora....koji smisao!!! Puno mi se stvari opet nakupilo, sve me izluđuje, dovodi do sloma živaca!!! Imam toliko puno za reći, a zapravo toliko malo toga!!! Nemogu se izjasniti, nemogu smiliti rečenicu, i reći da to mi je!!! Sve me smeta, zašto, jel problem u meni, ili je problem zaista u problemu koji je pravi problem za zabriniti se!!! Problema i previše, prepuno, a zapravo premalo!!! Ubiti problema je previše, al ja se na svakom problemu previše zadržavam, i onda ispada da ih je premalo, volim riještiti stvari, naravno ako skupim hrabrosti da ih započnem riješavati, al vićinom ih pustim da me kopaju i izjedaju!!! Jesam li ja takva kukavica, da ja nemogu nekom nešto reću u lice, nekom bližnjem, nekom koga poznam??? Jeli to normalno???? Svi me jebavaju, svi prave budalu od mene, zašto ja to dozvolim?!? Onak jadan sam!!! Uvijek sam si to dozvoljavo, jesam li predobar??? Neznam kome da više titram, kome da pružam pažnju?? Kad mi ju samo jedna osoba uzvrača, zašto tražim pažnju od ljudi od kojih nemogu to dobiti??!' zapravo mogu je dobiti, al dobiti cu je na 1-2 sata, al onda nastavljas dalje, sa svojom pričom i spikom koja mene guši!!! Želim svima pomoći, svima biti prijatelj, ali očito meni nitko!!!! Zašto uopće potreba za pažnjom?? Zato kaj se osjećam nisko, malo, šugavo, neprimjećeno, nedoživljeno, neprihvaćeno??!? Potrebno je samo malo pažnje i malo emocija kako bi ja bio sretan!!! Kako bi se ja osjećao „voljen“, prihvaćen, doživljen, blah blah blah!!! Zar je tolko teško, pružiti čovjeku jedan zagrljaj, zar je toliko odurno zagrliti svoga prijatelja s kojim se vidiš svaki dan, jel toliko teško reći, pa što te mući, a da se ja pritom usudim reći što??? Možda zvučim kao neka mamina maza, al to me pati, izjeda,!!! Očito nešto postoji, postoji problem kada ta osoba govori da smo joj sve u životu, a zapravo da nepokazuje to na način kakav ja tražim, a to je samo zagrljaj, potpora, prihvaćenost!!! To je toliko teško??? Ne stalno, netražim ja to, samo ponekada, kada se osjećam mizerno, bjedno, jadno, prazno, bezdušno, samo kako bi mi vratila osjećaj prijateljske ljubavi!!! Ali toga u životu nema, jednostavno sam ja tu, tu sam ja u „društvu“, viđamo se, smijemo se, sprdamo se, ali osjećam se izbrisano, iz razloga zato sto sva paznja odlazi samo na jednu osobu, koju svi tako razumiju, koja je u „VELIKIM PROBLEMIMA“ možeš si misliti, a zapravo ih ona sama stvara, a zapravo te probleme pravi, upravo iz ovih razloga koje sam ja tu naveo, ALI ONA IH DOBIJE, dobije taj zagrljaj, dobije opet osjećan prijateljske ljubavi, dok onak ja samo šutim i gutam knedlu u grlu!!! Možda će se zapitati ovi koji me znaju što je sa mojom „ženom“, da je ona je tu ona mi pruža tu ljubav, pruža mi, ali ljubav na drugi način, ljubav koja se osjeća, ljubav koja je uvijek tu, poput mame, tate, sestre, uz ono što najviše voliš?? Al opet za mene prijateljska ljubav, i podrška je nešto drugo!!!! Nemogu vam to objasniti, nemogu vam prenjeti taj osjećaj jada, boli i tuge, a uz to i sreće i ljubavi!!!! To je kao da podjelite neku zanimljivu kutiju gdje možete pohraniti osjećaje, ona spada u desnu stranu, i ona je popunjena u njoj vise nema mjesta, zaključana je i zatvorena i nemože pobjeći, al ljeva strana za prijateljsku ljubav i dalje je otvorena, labava, slomljena, crna, zna ona biti popunjena ali iz nje ta ljubav ponovo odleti, nije trajna, nije pouzdana, nije.......!!!! Zaključak: OBRISAN SAM!!!!
p.s. ovim putem htio bih se ispričati svima kaj vas nisam komentiro, nisam imo volje, nisam imo vremena PoZdRaF!!!!
[tu je stajao spot od korn-a somebody someone, ali je izbrisan iz istog razloga kao i Khia...]
Evo malo pametnih stihova!!!!
Your feelings I can't help but rape them.
I'm sorry I don't feel the same.
My heart inside is constantly hating.
I'm sorry I just throw you away.
Day, is here fading.
That's when, I would say.
I flirt with suicide.
Sometimes kill the pain.
I can always say.
'It's gonna be better tomorrow'.
I am alive
I will never run away
Places inside
My heart screams inside with pride
Once I cried
Now I wipe away the tears
Once I died
Now I'm alive
I look I sign.
I need someone.
Inside to help me out.
With what I'm trying.
I'm crying, I'm frying.
In a pile of shit.
I'm dying.
I'm dying.
I'm dying
I need somebody (someone).
Somebody (somebody).
Someone.
s there ever any wonder why we look to the sky?
Search in vain?
Asking why?
All alone?
Where is God?
Looking down?
We don’t know?
Post je objavljen 23.07.2006. u 00:22 sati.