Marketing
PSI
PORIJEKLO:
Psi su se razvili od sisavaca - mesoždera
Vuk je najbliži rođak domaćem psu
Intervencijom čovjeka stvorene su današnje pasmine
Domaći pas, i svi drugi pripadnici porodice pasa, prilagodili su se za proganjanje i hvatanje plijena na otvorenim travnjacima. Pas pripada rodu Canis, kao i njegovi najbliži rođaci, vuk, kojot i nekoliko vrsta šakala. Drugi pripadnici porodice kanida uključuju 21 vrstu lisica, hijena i afričkog divljeg psa. Sve te životinje imaju zajednički evolucijski put i veliku lepezu sličnih ponašanja.
Anatomi i bihevioristi više od 100 godina podrobno istražuju porijeklo domaćeg psa. I danas je uvriježeno mišljenje da je vuk njegov izravan predak. Od svih članova porodice kanida, vukovi su najdruštveniji, a najviše se razlikuju u njihovoj socijalnoj organizaciji i veličini, pa čak i u boji krzna. Dok lovci nisu prorijedili populaciju vukova, oni su bili najrašireniji kopneni sisavci.
Malo je vjerojatno da se domaći pas razvio iz vuka, kao rezultat namjernoga uzgojnog rada. Vjerojatnije je da se pas samoudomaćio te da su se početne razlike u veličini, fiziologiji i ponašanju razvijale putem prirodne selekcije. Prije najmanje dvanaest tisuća godina, prve stalne ljudske nastambe postale su privlačne vukovima. Takav je novi okoliš prednost davao manjim, društvenijim životinjama. Nema sumnje da su ljudi uzimali mladunčad od vukova i brinuli se za njih. Nastali psi čuvali su naselja, pomagali u lovu i lovom divljači osiguravali hranu.
Zbog utjecaja okoline, vukovi su postali manji, opušteniji s ljudima i društveniji, ali su ljudi tek nakon brojnih generacija selektivnog uzgoja kod pasa razvili znatniju raznolikost. Intenzivnim uzgojem pojačao se lavež, vrijedan znak upozorenja. Uzgojem su se postigle spuštene uši i drukčije nošenje repa, kako bi se razlikovali od svojih divljih, manje predvidljivih predaka. Veličina frontalnih sinusa na glavi se povećala, uslijed čega se psi doimaju pametnijima. U početku su psi uzgajani kako bi bili manji od vukova, što je dovelo do nastanka malih i patuljastih pasmina. Tek kasnije, povećana je veličina, tako da danas imamo divovske pasmine.
Vjeruje se da je životinja nalik mungosu iz roda Cynodictis, koja je živjela prije 30 milijuna godina, predak vuka i psa. Fosilni ostaci lubanje pronađeni su u Sjevernoj Americi, gdje je moguće da su se najraniji preci pasa i razvili. Iako današnje pasmine pasa izgledaju posve različito od svoga pretka vuka, vuk je u stvari bliži rođak zlatnom retriveru i japanskom činu nego što su to drugi kanidi poput lisice ili hijene.
PAS JE.....???
Pas je najdrevnija od svih udomaćenih vrsta. On se, svojom voljom da ljudsku obitelj prihvati kao svoj čopor, uspješno prilagodio životu s nama.
...životinja čopora
Pas uživa u društvu drugih pasa. Metodom pokušaja i promašaja, kroz obrede, a ponekad i fizičke sukobe, on pronalazi svoje mjesto u čoporu i zadovoljan je i prihvaćen član uspostavljene društvene hijerarhije. Mozak pasa prilagođen je zajedničkim aktivnostima: psi zajedno love, igraju se, spavaju i jedu. U svakoj skupini pasa postoji voda koji nadzire skupne aktivnosti te - iako ga drugi dominantni članovi čopora mogu izazvati - čopor nepogrešivo slijedi autoritet vode.
Položaj očiju pruža psu šire vidno polje nego što ga imaju ljudi - ipak, kod ljudi je razvijeniji binokularni vid - gledanje s oba oka u isto vrijeme.
Većina ljudi vidi svijet u spektru boja od crvene do ljubičaste. Psi te boje različito vide.
...vođen svojim čulima
Uspjeh psa kao lovca ovisi o izoštrenosti njegovih osjetila. Sa strane položene oči omogućavaju pouzdan periferni vid te otkrivanje i najmanjeg pokreta u daljini. Njegov sluh prilagođen je za otkrivanje visokih tonova malih glodavaca ili sličnog plijena. Ipak, najupečatljiviji osjet psa jest njegova sposobnost njuha. Prosječan pas u svom nosu ima stotine milijuna mirisnih receptora - kad bismo izravnali sluznicu nosa, njena površina bila bi veća od površine cijelog njegovog tijela.
Pas može nanjušiti biokemijske spojeve - poput maslačne kiseline, koja je sastavni dio ljudskog znoja - u milijuntoj koncentraciji od one nama potrebne da bismo ih osjetili.
Snažan kostur grejhaunda pruža savršen okvir njegovom tijelu, ublažavajući dodir s tlom dok leti veličanstvenom brzinom i skladom.
...pun energije
Pas je građen za izdržljivost. Bez vode može preživjeti četiri puta duže od ljudi, prije nego što zadobije nepopravljiva oštećenja bubrega. Može danima živjeti bez hrane, a da mu pritom ne padne razina šećera u krvi potrebna za normalno funkcioniranje. Može hodati, kasati, lagano galopirati, trčati ili galopirati znatno duže od ljudi, a da ga ne oslabi nakupljanje razgradnih produkata u mišićima. Radije će grabiti dugim koracima i trčati negoli hodati i sporo se kretati. Psi vole fizičke aktivnosti, a prirodno su znatiželjni. On želi otkrivati, istraživati, procjenjivati i neprestano konzumirati životna iskustva.
Poput ljudi, pas cijeloga života ima potrebu za igrom, ne samo radi stjecanja novih iskustava, već i radi zadovoljstva koje ona pruža.
Veza ljudi i pasa razvija se kroz učenje i uporabom nagrada za poticanje pozitivnog ponašanja.
...naš najbolji prijatelj
Pas nam je najbolji prijatelj jer dijelimo brojne zajedničke osobine. Ljudi i psi izrazito su druželjubive vrste koje uživaju u društvu drugih. Također smo vezani za područje: dok ljudi svoja područja omeđuju ogradama, psi ih označavaju mirisom svojih izlučevina. Ljudi i psi uživaju u igri kao rekreacijskoj aktivnosti. Zajedničke su nam osnovne emocije poput zadovoljstva, straha, ljubomore, bijesa, suosjećanja i oduševljenja. Ljudi i psi dijele mnoštvo zajedničkih izraza jezika govora tijela - zato se tako iznenađujuće dobro razumijemo.
Ljudi koji su cijeloga života vezani uz pse općenito su zdraviji od ljudi koji ih nemaju, kao što je i pas s trajnim društvenim ustrojem pouzdaniji, zadovoljniji, vjerojatno i zdraviji od onih koji to nemaju.
Građa pseće vilice ostatak je vilice izvornog lovca - specijalizirana za hvatanje, ubijanje i hranjenje plijenom. Moderni psi prilagodili su se domaćinskom životu, ali su zadržali svoj instinkt za pronalazak hrane.
... prilagodljivi oportunist
Pas je uvijek spreman iskoristiti priliku. Kao evolucijski strvinar, rijetko propušta priliku premetati po ostacima hrane, kanti za otpatke ili po ostacima hrane na cesti. Pas je prirodan i potpuno pošten lopov. Ukoliko nešto ugleda, bilo igračku drugog psa, komad drveta, kost ili komad kolača, to je čist posao. Psi su primarno mesojedi, ali mogu preživjeti uz kakvu bilo prehranu, životinjskog ili biljnog podrijetla. Njegova fantastična prilagodljivost učinila ga je najuspješnijim kanidom, a numerički možda najuspješnijim kopnenim mesojedom svih vremena.
Psi su izvrsno društvo jer njihov izgled i ponašanje u nama izazivaju prave emocije. Mi smo masa za modeliranje u šapama štenadi jer njihovo visoko čelo i velike oči oponašaju oblike ljudskog dječjeg lica. Volimo ih dodirivati, a maženjem psa smanjuje se krvni tlak, pada temperatura kože i usporava se bilo - fizičke promjene koje su se u nama događale u našoj najranijoj dobi kad smo dodirivali majku. Mi uživamo brinuti se za pse, što je možda jedinstveno među sisavcima, mi imamo doživotnu potrebu za odgajanjem, kao i brigu za druge.
...društvo za cijeli život
Očekivano trajanje života razlikuje se od pasmine do pasmine jer uzgojni rad nije mijenjao samo izgled i temperament, već ponekad donio i sklonost prema bolestima koje skraćuju život. Veličina također utječe na dužinu života: velike pasmine općenito žive kraće od manjih pasa.
KOMUNIKACIJA:
Psi koriste učinkovit jezik zvukova
Njuh i miris pružaju obilje podataka
Govor tijela odaje status
Psi imaju bogat rječnik zvukova, mirisa i položaja kojima mogu prenijeti začudno istančane poruke drugim pripadnicima svoje vrste. Tim zvukovima priopćuje se uzbuna, upozorenje ili ugoda te niz psećih emocija. Mirisi u urinu i fecesu označavaju njihov teritorij i uspostavljaju seksualni status quo. Govorom tijela uključujući i suptilne promjene položaja ušiju i repa, mogu izraziti životopisnu lepezu osjećaja i naputaka.
Glasovno izražavanje
Glasovna komunikacija pasa iznenađujuće je učinkovita. Kuja brzo nauči različite glasove svakoga od svojih štenaca i razumije njihove glasove gladi, boli i ugode. Psi se glasovno izražavaju cijelim nizom zvukova - plač štenadi, cviljenje i jaukanje, upozoravajuće rezanje i oštro lajanje; traženje pažnje, tugaljivo lajanje i cviljenje; bolno jaukanje, štektanje i cviljenje; mrmljanje kod ugode. Za vuka, zavijanje je najvažniji način glasovne komunikacije; psi češće laju nego što zavijaju, što je čovjek svjesno podržavao tijekom udomaćivanja. Upozoravanje lajanjem vjerojatno je jedna od prvih osobina zbog koje su naši preci odabirali pse.
Zavijanje može značiti usamljenost, uzbunu ili čak slavlje.
Označavanje mirisom
Psi podižu svoje noge kako bi u urinu ostavili svoje mirisne poruke sto je bliže moguće visini nosa drugih pasa. Mužjaci nastoje o sebi ostaviti sto je više poruka moguće - nije neobično za mužjaka da svojim urinom označi 80 izraženih mjesta tijekom četiri sata. Mužjak urinira kako bi prekrio miris drugih pasa.
Korištenje tjelesnih mirisa
Njuh psima predstavlja najvažnije čulo. Za označavanje svoga područja, psi ostavljaju mirisne oznake, koje djeluju poput posjetnica i pružaju informacije o statusu onog tko ju je ostavio. Psi stvaraju kemijske tvari nazvane feromoni, koje nalazimo u slini, fecesu, urinu i izlučevinama iz vagine i penisa. Miješanjem ili presvlačenjem otpadnih tjelesnih tvari tim spojevima, psi, u biti, svoje otpadne produkte koriste za širenje informacija. Uz mirise u izlučevinama, pas stvara tjelesne mirise u praktički svim drugim tjelesnim sekretima i izlučevinama, uključujući slinu i cerumen. Svi ti mirisi prenose informaciju, a psi mirišu jedni druge kako bi te podatke prikupili. Naprimjer, miris ušiju kuje može sadržavati tvari koje ukazuju na njezin spolni status.
Govor tijela
Pas izražava svoje emocije, misli i zahtjeve opsežnim govorom tijela. Istančana promjena položaja ušiju, repa, usta, lica, dlake ili tijela opisuju obilje činjenica. Izravan pogled posebno je moćan. Dominantan pas zuri, dok će ga pokoran pas izbjegavati odvraćanjem svog pogleda. Položaj tijela isto je toliko eksplicitan. Dominantan pas stoji uspravno, dok će pokoran pas ponizno puzati. Mi možemo razumjeti i tumačiti govor tijela psa, jer i mi međusobno sa psima komuniciramo na slične načine. Položaji tijela nisu statični: oni odražavaju promjene emocija psa. Smiren pas ima opušten rep i uši, međutim, u stanju pripravnosti, oboje je uzdignuto. Međutim, ako se pas potom počne ponašati agresivno, podiže dlaku na grebenu, uspravlja rep i straga povlači usne kako bi pokazao zube. Još će ljuću agresiju pokazati naginjanjem naprijed i rezanjem.
OSJETILA:
-njuh
-sluh
-vid
-okus
-opip
OSJETILO NJUHA:
Osnovno osjetilo kojim se pas orijentira u svojoj okolici je njuh. Njuhom pas registrira postojeće stanje u okolici, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve tvari imaju svoj miris. Neke tvari odaju jači, intenzivniji miris, a druge slabiji. Za ljudski nos mnoge tvari nemaju mirisa, no to još uvijek ne znači da zaista ne mirišu. Svaka tvar, ovisno o svojoj kemijskoj strukturi, otpušta u određenom periodu vremena određen broj čestica u okolicu. Te njezine slobodno lebdeće čestice predstavljaju zapravo njezin miris. Tvar se na taj način troši, pa se one koje naročito intenzivno mirišu troše brže od onih drugih koje svoje čestice otpuštaju sporije i u manjoj količini. Promjena položaja tvari koja miriše, kao i svaka druga promjena na toj tvari, dovest će i do promjene u brzini otpuštanja čestica, kao i u količini otpuštenih čestica. Na taj se način mijenja i intenzitet mirisnog prisustva neke tvari u okolici.
Kako u svih sisavaca tako i u psećem mozgu postoji centar za miris. Taj centar prima i registrira podražaje koji se do njega prenose živčanim putem, mirisnim živcem, iz organa za miris, što se nalazi u nosu. Organ za miris, dakle, prima podražaj, prenosi ga mirisnom živcu koji ga dalje prenosi u centar za miris u mozgu. Tu se podražaj registrira, i ako predstavlja neko stanje na koje organizam mora odgovoriti, ostali će centri u suradnji sa centrom za miris poslati nalog određenom tjelesnom organu da izvrši neku radnju. Na primjer: vjetar je donio miris kuje koja se tjera, pas ga je registrirao na način kako je opisano, drugi centri u mozgu izdaju naloge živčanim putem i pas postaje seksualno razdražen, podvrgava se nalogu za održanje vrste.
Osjet mirisa u pasa vrlo je jako razvijen. Za čovjeka je osjet mirisa treće razredni organ za orijentaciju, no upravo je začuđujuće kako i koliko se pas njime služi. Primjera radi recimo, da su istraživači ustanovili da je u prosječnog psa 100 tisuća puta jače razvijen osjećaj mirisa nego u čovjeka! No postoje psi koji daleko bolje njuše. Pretpostavlja se da medu psima najbolje razvijeno osjetilo njuha imaju lovački psi iz skupine krvosljednika - pasa koji njušeći krvavi trag ranjene divljači odvode lovca do njena posljednjeg zaklona.
Sposobnost njušenja i orijentacije pomoću njuha u pasa iskoristio je čovjek na mnoštvo različitih načina, počam od lova na divljač ili čovjeka pa do pronalaženja unesrećenog čovjeka i pod 10 metara debelim nanosima snijega.
OSJETILO SLUHA:
Drugo osjetilo važno za održanje života pasa je sluh. Zvučni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari šire se zrakom i dolaze do uha. Na dnu vanjskog slušnog kanala uske nalazi se tanka i napeta kožna opna - bubnjić, koji zatitra istim ritmom i intenzitetom kakav je bio i podražaj. Gibanje bubnjića prenosi se slušnim koščicama (čekić, stremen i nakovanj) do slušnog živca koji tako dobiva podražaj i prenosi ga u centar za sluh, smješten u mozgu. Uho čovjeka u stanju je registrirati zvukove koji nastaju titranjem brzinom od 16 titraja do najviše 20 000 titraja u sekundi. Uho psa daleko je sposobnije registrirati zvučne valove veće frekvencije, tako da pas čuje i zvukove koji nastaju pri brzini titranja nekog tijela i od 40 000 u sekundi. To su već podražaji u skali ultrazvuka posve nedostupni čovjekovu uhu. Sposobnost orijentacije psa pomoću sluha daleko je, dakle, bolja no u čovjeka. Pas ima još jednu prednost pred čovjekom. Dok se kod ljudi gubitkom bubnjića gubi i sluh, u pasa kojima je bubnjić iz bilo kojeg razloga razoren sluh nije izgubljen. Pas može primati zvučne podražaje i pomoću kostiju lubanje smještene u neposrednoj blizini uha. Svakako je smanjen raspon primanja zvučnih podražaja, no u uobičajenom načinu života pasa tako malo da to njegov vlasnik uopće ne mora primijetiti.
OSJETILO VIDA:
Orijentacija u okolici pomoću vida u pasa je od trećerazrednog značenja. Usporedimo li čovjeka zdrava i normalna vida sa psom, onda pas vidi kao čovjek samo prvih nekoliko mjeseci života. Mlado štene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana života. Oči mu se sasvim razbistre tek u dobi od oko 1. mjeseca kada počinje vidjeti svoju okolicu kao i čovjek. No zbog stalnog razvoja kratkovidnosti, već sa 8 mjeseci mladi pas nije u stanju prepoznati svoga vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se isključe ostale mogućnosti prepoznavanja mirisom ili sluhom. Tek po karakterističnim kretnjama, kojih prepoznavanje je stvar iskustva, pas prepoznaje svoga vlasnika. U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina više uopće ne vidi, već samo razlikuje sjene koje oko njega kruže. U to je vrijeme već razvijena i staračka mrena na očima psa. To što pas još i u toj dobi pokreće oči kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvučna zbivanja, stvar je navike i stečena iskustva. To je i način na koji se može ustanoviti je li pas rođen slijep ili je oslijepio kasnije.
OSJETILO OKUSA:
Značenje ovog osjetila od životne je važnosti. Pomoću njega životinja razlikuje hranu od tvari koje nisu za jelo, stvara iskustvo i izabire dobro i korisno jelo od štetnog. Osjetna tjelešca tog osjetila smještena su na jeziku, dakle, na početku organa za probavu, kada pas još ima vremena nepoželjnu hranu izbaciti iz usta. Stvaranje iskustva o ukusnosti i vrijednosti hrane teče još od djetinjstva, u prvih nekoliko mjeseci života. Pas koji je u mladosti loše odgajan, naviknut na hranu koja to zapravo nije, kao na primjer na čokoladu ili slične škodljive slastice, stvorit će naviku i tek prema njima. Važno je, dakle, da vlasnik pravilno odgaja svoga mladog psa stvarajući prave i korisne prehrambene navike.
OSJETILO OPIPA:
Tko shvaća da je pas u starosti praktički slijep, mora se diviti snazi drugih osjetila koja nadoknađuju gubitak vida. No ako tom psu oduzmemo sposobnost mirisanja i slušanja, on će ostati gotovo bez sposobnosti orijentacije. No ne za dugo, ubrzo će pipanjem pronaći svoje mjesto u okolici i u njoj se odlično snalaziti. To zahvaljuje takozvanim opipnim ili taktilnim dlakama što rastu iz posebnih bradavica na bradi, gornjim usnicama, obrazima, obrvama i na grlištu. One su izravno povezane sa živcima koji prenose različite osjećaje u mozak i tamo stvaraju predodžbu o doživljenoj okolini. Te su dlake tvrde, sjajne, debele, crne i glatke, dugačke od 3 do 10 cm, a rastu u hrpicama od po 3 do 5 dlaka iz jedne bradavice. Neki su psi sposobni da ih posebnim mišićima aktivno miču i tako opipavaju predmet, mjere mu toplinu, ispituju strujanje vjetra, osjećaju kucanje vratne arterije u lovine. Njihovo je značenje, dakle, vrlo veliko. Pomoću tih osjetnih dlaka psi se snalaze u kretanju noću. No osjet opipa u punoj je funkciji tek u suradnji s ostalim osjetilima. Psi kojima su pokusno odrezali osjetne dlake, ponašali su se dulje vremena izgubljeno i strašljivo, uzimali su i jeli predmete koji nisu za jelo, noću su bili izgubljeni u mraku, izgubili su čak kontakt sa svojim psećim prijateljima. Takve pojave ipak nisu bile dugog vijeka jer su druga osjetila ubrzo preuzela sve te uloge.
OZNAČAVANJE PODRUČIJA:
Psi ostavljaju mirisne poruke da bi prenijeli podatke
Tjelesni mirisi također sadržavaju informacije
Neki psi mirisne oznake pojačavaju vidljivim znacima
Po cijelom svojem području pas ostavlja mirisne oznake pomiješane s urinom i fecesom. Te izlučevine sadržavaju kemijske tvari koje zovemo feromoni, a koje primarno daju informaciju radi li se o mužjaku ili ženki, a vjerojatno prenose ostalim psima i niz drugih podataka, na način nerazumljiv ljudskom shvaćanju.
Važni poslovi
Nakon što pas isprazni svoja crijeva, kontrakcijom analnog mišića istisne, iz parnih analnih vrećica - malih grozdastih spremnika smještenih s obiju strana anusa - dvije kapi pune feromona i oblaže feces tim obiljem neugodnih mirisa. Analiza sekreta analnih žlijezda upućuje da sadrži barem 12 različitih tvari, čime je omogućen bogat mirisni rječnik. Feromoni u urinu prenose podatke o spolnom statusu ženke kao i autoritetu mužjaka. Mužjaci nastoje uokolo ostaviti što je više poruka, iako što je čišći okoliš, to je manja potreba za označavanjem. Psi u gradovima gdje s mnoštvom drugih životinja dijele isti teritorij, kao naprimjer park, češće označavaju urinom od onih koji žive na selu. Često će mužjak vlastitim urinom nastojati prekriti oznaku prethodnog posjetitelja. Kuje često ostavljaju miris samo
kada se tjeraju, ali će pomirisati druge pse i pokupiti njihov miris. Naprimjer, neke će kuje ostavljati oznake na povišenim mjestima tako da prilikom mokrenja blago podignu jednu nogu. Dva psa se njuškaju kako bi stekli podatke o spolnom statusu, dominaciji i položaju u čoporu.
Vidljivi znaci
Mužjaci, kao i kuje, ponekad obogaćuju svoje mirisne oznake dodatnim vidljivim oznakama, kao što su grebanje po zemlji ili razbacivanje izmeta oko mjesta obavljanja nužde. Takvi fizički znaci ne služe samo kao pokazivač smjera prema mirisnim oznakama, nego su i sami mirisne oznake, jer su natopljeni sekretom znojnih žlijezda sa stopala psa.
Tjelesni miris
Psi u svim tjelesnih izlučevinama i sekretima stvaraju mirise, kojima prenose niz podataka. Psi se međusobno njuškaju kako bi otkrili obilje podataka prisutnih u slini, sekretima u ušima i analnim vrećicama, kao i iscjetku iz vagine, penisa i iz žlijezdi oko anusa te na vrhu repa. Usni miris
i posebno iscjedak iz vagine ili penisa sadržava tvari koje ukazuju na spolni status psa. Dodatno uz tvari, za označavanje fecesa, koje izlučuju analne vrećice, u perianalnim žlijezdama koje okružuju anus nastaju spolno vezani feromoni.
Žlijezda s gornje strane repa
Kanidi poput vukova i kojota imaju aktivnu žlijezdu s gornje strane repa, koju koriste za ostavljanje mirisa na grmlju. Kod udomaćenih pasa, međutim, smatra se da su eliptične žlijezde evolucijski relikt, koji se razvija samo kod nekih jedinki. Ponekad se mogu, s gornje strane repa, vidjeti masna ili krastasta područja bez dlake.
Tabui dodirivanja
Većina pasa uživa u dodiru ljudi, posebice u području grudi i lica. Međutim, mnogi ne vole dodir oko repa i anusa, a dominantne životinje će čak pokazati znake agresije prilikom dodirivanja tog područja.
Dodir je važan
Psi se elokventno sporazumijevaju putem mirisnih poruka ostavljenih na predmetima, ali oni i dodirom, na sofisticiran način, također prenose svoje potrebe ili zahtjeve. Svakako, mnogi se psi osjećaju sigurnima kad; se nalaze u fizičkom kontaktu sa svo jim vođom čopora, ali i mnogi vlasnici pasa znaju kako psi vješto šapon mogu dodirnuti. Slabije socijaliziran psi boje se fizičkog kontakta, a oni koji su od najranije dobi odrasli u prisutnosti ljudi, cijelog života pokazuju zadovoljstvo u traženju fizičke utjehe od svoje ljudske obitelji.
Post je objavljen 14.07.2006. u 00:09 sati.