Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sexyralje

Marketing

Ovime dokazujem da nisam samo animalno sexy već i da imam nešto u glavi.....

Upaljac


Bilo je to jedne tople martovske noci 2003 godine...
Vikend, petak i subota uvece su uvek bili rezervisani za grad i za provod a tako je bilo i te subote. Kako sam nepun mesec pre toga izasao iz jedne pogresne veze pomalo sam se plasio da se za nekog opet vezem u tom smislu a izlazio sam u grad jer sam hteo da se opustim uz muziku i jer sam takav tip da i kad je najteze da sam veseo;nikad niko nije na meni mogao da vidi tugu;za to sam oduvek bio i ostao neprevazidjen lik...
Negde oko pola 9 uvece sam posao iz kuce, natocio gorivo u kola i kupio 2 kutije Marlbora i uputio se u moj omiljeni klub...
Kako je klub malo podalje a plus je bio i vikend trebalo mi je malo duze nego uobicajeno da stignem tamo ali nije mi se ni zurilo nesto posebno. Konacno oko pola 10 sam stigao i vec je bilo poprilicno sveta unutra sudeci barem po parkiranim kolima ispred.
Usao sam unutra i krenuo pravo za sank, da se pozdravim s mojim starim znancem, barmenom koji tu radi dugo a inace je maltene moj komsija, zivi samo dva-tri bloka juznije od mene.
Kako me zna odlicno, zna da mi je navika da zapalim cigaru, to cim udjem te mi je odmah doneo pepeljaru i dohvatio mi pivo i to jedino koje popijem(retko pijem)kad pijem - Hajneken.
Vreme je prolazilo i bilo je blizu ponoci kad vise nisam hteo da igram vec sam dosao za sank i ponovo zapalio cigaretu i pozvao Dzejsona(barmena) da mi pravi drustvo.
"In a minute, Dragan", rekao je. Pogled mi je lutao, cas sam u podijum gledao, cas u TV. Odjednom sam se nesto zamislio i ko zna gde bih bio odlutao u mislima da me iz svega tog nije trznuo nezan zenski glas:
"Izvini, jel mogu da pripalim cigaretu? Negde sam moj upaljac stavila i sad ne mogu da ga nadjem"
Okrenuo sam se, preznuo iz razmisljanja i pored sebe ugledao sam nesto najdivnije u zivotu - ugledao sam nju, smedjokosu i plavooku devojku, telo kao da su joj vajali bogovi;izgledala je zaista fenomenalno. Dok sam je gledao malo mi srce zaigralo; mislim da sam se zaljubio na prvi pogled. "Svakako", rekoh. "Evo izvoli upaljac" i nasmesih se.
"Hvala, ja sam Natasa a ti si. . ?" rece ona i uzvrati mi osmeh.
"Dragan, drago mi je Natasa", rekoh ja. "Imas predivno ime da znas samo", rekoh ja dok sam rukom pokazivao Dzejsonu da pridje da narucim pice za mene i nju.
Ubrzo smo izasli napolje, jer nam je odjednom postalo puno bucno unutra u klubu;naslonio sam se na kola i posmatrao je moleci Boga da ne vidi kako mi oci sjaje nekim cudnim zarom.
Pitala me koliko dugo sam ovamo i tako jos neke stvari htela je da zna o meni. Uzivali smo medjusobno caskajuci, pricajuci viceve i svasta jos nesto. Bilo je zaista predivno biti s njom...
"Dragane, volela bih da se cujemo nekad, evo ti moj broj pa me nazovi", rekla je. Trazila je parce papira da mi zapise broj i u tom trazenju ispala joj je torbica;sagunli smo se gotovo i ja i ona istovremeno, i njena ruka se nasla u mojoj;pogledi nam se sretose i ostadose fiksirani neko vreme jedno na drugom...
Da li je ili nije videla sjaj u mojim ocima ne znam;znam samo da sam nekih pola sata kasnije, kad sam dosao kuci i kad sam se istusirao i skinuo u nesto komfornije i seo na terasu pozadi mislio samo o njoj i kako treba da je zovem ujutru.
Svanulo je i to jutro, jutro kad sam trebao da je zovem ali mi nesto nije dalo;razmisljao sam da li da zovem ili ne i sta li ce ona da misli ako je odmah pozovem. Tu dilemu donekle mi je razreseio telefon;moji su me zvali da im trebam hitno i ja sam pozurio da sto pre stignem i u svoj toj zurbi - zaboravih da ponesem mobilni sa sobom. Sudbina ili ko zna sta je, negde sat vremena kasnije vracam se kuci i proveravam pozive i da li je neko mozda ostavio neku poruku kad imam sta i videti - ona zvala mene;odmah sam poznao broj !
"Uhh. . kretenu!", pomislih i rekoh u sebi ljut sto nisam poneo mobilni i sto ja nju nisam zvao prvi. Proverio sam poruke ali ni jedna nije bila od nje. Nasmesio sam se, bilo mi je drago da je uradila kako je uradila i da nije ostavila poruku. Odmah sam je pozvao, cekao sam da se javi razmisljajuci 'sta ako... . ". Iz sveg tog razmisljanja trznuo me njen glas "Hej pospanko pa sad li se ustaje?" , rekla je ona. "Ma ja sam odavno budan, vec sam stigao da odem i do mojih i da obavim neke stvari", rekoh ja.
"Ma znam ja da si ti vredan", rece ona
"Pa eto... mora tako... . Nego znas, razmisljao sam o tebi, rekoh.
"Stvarno?A sto to ako sme da se zna?", rece ona, mada mislim da je vec i slutila sta ce da budu moje sledece reci.
"Svidjas mi se Natasa, voleo bih da opet negde izadjemo, da li si za to?", rekoh.
"Ima tu jedan problemcic rece ona. "Eh kakve sam ja srece u zivotu pa to nije niko", pomislih dok sam cekao da mi kaze sta je to problemcic.
"Svidjas se i ti meni i to jako mnogo, pazljiv si i zaista si super i volela bih da izadjemo i da izlazimo", prekinuo je tisinu njen glas. U tom trenutku hteo sam da vrisnem, da skocim u vis od srece i odusevljenja;hteo sam ali nisam;ostao sam miran dok smo se dogovarali kad cemo se opet naci.
Skoro 3 godine kasnije ja i ona zivimo zajedno;skoro ce da bude i svadba, srecni smo jedno uz drugo jer se obozavamo i volimo onako kako se pozeleti moze;ona je moja snaga i moj zivotni vodic;a ja sam to isto njoj;ona je moje krilo u pobede i ja sam njoj.
A famozni upaljac ? Pa... verovali ili ne, cuvam ga jos uvek i mislim da cu ga cuvati dok sam ziv jer ce me uvek secati na to kako sam i gde sam nasao ljubav zivota svog;mog andjela nad andjelima, moje bozanstvo jednom recju - moj svet.



Post je objavljen 12.07.2006. u 08:03 sati.