Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/poznateface

Marketing

Luka Vidović-Illuman, iluzionist

OSNOVNI PODACI
ime: Luka
prezime: Vidović
spol: muško
datum rođenja: 1979 u Zagrebu
zanimanje: iluzionist
trenutno prebivalište: Zagreb
cura:Aida Šipčić (1981) manekenka
otac: Ivica Vidović
mama: Mirjana Majurec
ocuh: Marko Mlinarić
maceha:Gordana Gadzic



Jet Set
Luka Vidović, umjetničkog imena Illuman, najmlaši je iluzionist u Hrvatskoj kojemu je to profesionalni posao. Taj se 23-godišnjak u svom formalnom obrazovanju odlučio za studij glume koji, kako ističe, unatoč činjenici da se u njega pomalo razočarao, namjerava završiti. Student je dakle Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, a potječe iz poznate glumačke obitelji. Otac Luka Vidović proslavio se brojnim kazališnim i filmskim ulogama, kao i majka Mirjana Majurec. Koliko mu je činjenica da je od rošenja okružen glumom pomogla ili odmogla?
- Zahvaljujući ocu i majci mogu slobodno reći da sam odrastao u kazalištu "Gavella". Međutim, kada je riječ o mojem izboru fakulteta, roditelji pojma nisu imali da sam odlučio otići na prijamni ispit. Znači oni nisu bili presudni. Inače, smatram kako bi bilo bolje da se na Akademiji više toga radi prema programu koji će nas najbolje naučiti poslu, a ne isključivo prema interesu samih profesora. Ne znam baš koliko nam može koristiti tekst koji je očito skupljao prašinu na tavanu i traje tri sata...
* Što Vas više zanima: gluma ili iluzionizam?
- Svakako iluzionizam. Iako je za mene idealan spoj kazalište i iluzija, kao primjerice predstava "Magic Act Show" koja trenutačno igra u kazalištu "Kerempuh". U njoj, osim mene, glume moje kolege i prijatelji Tarik Filipović i Rene Bitorajac, koji su i scenaristi. U predstavi se izmjenjuju skečevi njih dvojice, a kao svojevrstan spoj, moje su iluzionističke točke. Izvodim ih zajedno sa svojim dugogodišnjim pomoćnicama Adrianom Stravić i Mirtom Mujačić.
* Kako je uopće baviti se iluzionizmom u Hrvatskoj? Ima li dovoljno posla?
- Nisam nezadovoljan, dakle, ima posla. Činjenica je, međutim, da uvijek može biti bolje. Imam stotinjak nastupa godišnje što i nije loš prosjek. S obzirom da se ovim poslom bavim već osam godina, od čega četiri godine profesionalno, mogu slobodno reći da sam prerastao nastupe na dječjim rođendanima, ali humanitarnim ću se akcijama uvijek rado odazvati.
Cilj je ovog posla, barem kako ja na njega gledam, omogućiti ljudima da se dobro zabave i opuste. Možda je najgore kada vidite da publika tijekom nastupa na sve moguće načine pokušava dokučiti kako je pojedini trik napravljen. To oduzima čar i uistinu smatram da je bolje jednostavno se opustiti i uživati u predstavi.
* Ulažete puno truda u pripremu svakog trika. Kako onda gledate na svog kolegu koji je odlučio razotkriti način na koji se oni izvode i objasniti gledateljima o čemu je zapravo riječ?
- Nikada ne bih otkrio nijedan svoj trik. To je potpuno u suprotnosti s ovim poslom i mislim da se time više gubi nego dobiva. Tajne trikova uistinu trebaju ostati tajne.
* A možete li Vi, gledajući nekog svojega kolegu, otkriti kako on to radi?
- Naravno. Ali i ja, kao što bi htio da i gledatelji doživljavaju trikove, na iluzionistističke točke gledam kao običan gledatelj što ostavlja draž triku.
* Svaki se iluzionist trudi napraviti nešto novo, nešto još nevišeno, je li to danas uopće moguće? Primjerice, kad mađioničar radi trik s kartama on je uvijek, čini se, u suštini isti...
- Neizbježno je da se neke stvari ponavljaju. Ako je, primjerice, glavna stvar u triku let, on se uvijek izvodi na isti način. O mašti iluzionista ovisu koji će pristup, glazbu, scenu i rekvizite odabrati kako bi trik bio što maštovitiji i efektniji.
* Izvodili ste doista raznolike trikove: od skidanja grudnjaka gledateljicama do misterioznog nestajanja iz kaveza. Ima li nešto što još niste izveli, a želja vam je?
- Htio bih napraviti trik u kojemu ću letjeti, ali ima jedan problem, koji je, kako to već biva, novčane prirode. U takav bi trik, naime, trebalo uložiti, prema nekim računicama, oko 840 tisuća dolara što si ne mogu dopustiti. Ipak, možda za nekoliko godina...
Strani su iluzionisti tu u prednosti. David Copperfield, primjerice, ima vrhunsku produkciju. On si može dozvoliti rad na jednom triku po godinu dana. Velika je to mašinerija, on ima 200 suradnika koji mu pomažu u njegovim vrhunskim iluzijama.
* Je li Copperfield vaš uzor?
- On je definitivno jedan od najboljih svjetskih iluzionista. Prvi sam trik naučio upravo od njega, istina, gledajući ga na TV-u. Prvi trikovi koje sam uopće naučio bili su klasika - baloni i karte. I inače se najviše bavim tzv. manipulativnim trikovima za koje je vrlo važna vještina ruku. Otac mi ih je pokazao nekoliko. U njih spadaju trikovi s kartama ili nestajanje pojedinog predmeta za što je vrlo važna brzina i spretnost. Puno mi je pomogao moj učitelj Vladimir Mikek koji je vjerojatno jedan od najboljih iluzionista u Europi.
* Događa li se ponekad da, unatoč brojnim probama, trik jednostavno ne uspije?
- U deset posto slučajeva ne uspije sve, ali publika ne zna što ćete zapravo izvesti tako da je moguće, naravno uz spretnost i snalažljivost, malo se 'prošvercati'. Ako se trik napravi dobro, ako je dobro uvježban, i kada dođe do greške, ona se ne bi trebala primijetiti.
* Koji je Vaš trik dosad bio najzahtjevniji?
- Onaj koji izvodim u predstavi "Magic Act Show". U njemu djevojku rastavljam na dijelove.


VijenacMini-razgovor: Luka Vidović
Više od iluzije

Luka Vidović, sin uglednih hrvatskih glumaca Mirjane Majurec i Ivice Vidovića, rođen je 1979. u Zagrebu, a od 1988. do 1991. živio je u Auxereu i Cannesu. Nakon godine studija francuskog jezika i fonetike upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a danas je na drugoj godini studija.

Iluzinističkom nastupom oduševio je publiku tijekom prošlogodišnje dodjele nagrada hrvatskoga glumišta, a prvi samostalni cjeloviti nastup imao je 5. veljače u Dramskom kazalištu Gavella. Njegov moderan i zabavan nastup bio je prožet odličnom glazbom te decentnom dozom erotskog humora, a svježinom je znatno nadmašio učitelja Vladimira Mikeka, koji je u Vidovićevoj predstavi bio gost s vrlo staromodnom točkom. Nakon svoga prvog velikog nastupa žali što ga nije gledao otac, no ističe da mu je u pripremama znatno pomogla majka. Najviše mrzi neprofesionalizam, pri čemu ističe primjer Kazališta Kerempuh, koje mu je isplatilo samo polovicu dogovorenoga honorara za nastup. Novac namjerava vratiti iz načelnih razloga.

Kada si se počeo baviti iluzionizmom?

— Prije pet godina otac mi je slučajno pokazao nekoliko osnovnih trikova. On je pritom bio nespretan, a ja sam htio te trikove odlično izvesti. Najviše mi je pomogao slovenski iluzionist Vladimir Mikek, koji me naučio ovom zanatu.

Gdje vidiš vezu iluzionizma i svoga budućeg glumačkog poziva?

— Mnogo kazališnih likova zahtijeva neka iluzionistička umijeća. No, ta umijeća nisu dovoljna bez glumačkog znanja i talenta. I u najnovijoj izvedbi Fausta u HNK trikovi imaju važnu ulogu.

S druge strane, za iluzionistički nastup nužno je imati dobar osjećaj za scenu i smatram da bez glumačkoga školovanja iluzionist ne može biti dovoljno dobar. Šarm i gluma jedini mogu pomoći glumcu da se izvuče iz situacije kada nešto zabrlja na sceni.

Kako su roditelji utjecali na tvoj izbor zanimanja i tko ti je osim Vladimira Mikeka najviše pomogao u radu?

— Ježio sam se kazališta jer sam uvijek gledao roditelje doma kako uče napamet tekstove i nisam vjerovao da ću to ikada raditi. Dvije godine prije prijemnog ispita znao sam napamet monolog koji je moj otac izveo u Volponeu. Smatrao sam da ta uloga nije bila potpuna jer otac nije htio ukomponirati trikove koji sjajno pristaju liku prevaranta Mosce. Ja sam tu ulogu pripremio s trikovima i pomoću nje sam primljen na Akademiju.

Moram reći da su mi u radu mnogo pomogli Rene Bitorajac i Tarik Filipović.

Što smatraš najvažnijim u svom poslu?

— Mislim da svaki iluzinoist mora stvarati svoj program, a ne oponašati druge. No, u Hrvatskoj mnogi iluzionisti baš to čine. Kao iznimke istaknuo bih Josipa Alajbega i Caspera. Program sam dugotrajno osmišljavao i smatram da sam napravio dobar show.
Razgovarao Adrian Auster


Nacional 29.04.2002. / Izdanje 337Romansa dubrovačke manekenke i zagrebačkog glumcaLjubavna čarolija mađioničara Luke VidovićaPiše: Dean Sinovčić
“Svi nam prijatelji govore kako smo se ufurali da smo David Copperfield i Claudia Schiffer”, kažu uglas Luka Vidović i Aida Šipčić, mladi ljubavni par čija je sličnost s nekadašnjim svjetski poznatim parom očita: Luka Vidović (23) je mađioničar a Aida Šipčić (21) manekenka. Luka Vidović poznat je po svojim roditeljima, glumcu Ivici Vidoviću i glumici Mirjani Majurec, od kojih je naslijedio glumački dar te je trenutnačo student četvrte godine glume na zagrebačkoj Akademiji. Budući da su mu se roditelji razveli a Mirjana Majurec poslije se preudala za nekadašnjeg Dinamova nogometaša Marka Mlinarića koji je tada igrao u Francuskoj, i mali je Luka trenirao nogomet u Cannesu i Auxerreu. No danas je Luka samo još dobar igrač malog nogometa. A mađioničarstvo mu je u trenutačno važnije čak i od glume. Vidović, naravno, nije...




Post je objavljen 08.07.2006. u 02:41 sati.