Marketing
Ham-Pokojec
Ham-Pokojec
Danas smo u jutro oko 8:30 krenuli iz Varadina prema cesti za Vidovec. Svjee je bilo i nije nam bilo vrue. To je bila prednost ove vonje od ovih prijanjih. Po meni smo prije ili prekasno. Kada smo doli do raskrija kod Vidovca, krenuli smo prema Belskom dolu. Prije Belskog dola smo stali na ranu od mojeg djeda. Tamo smo bili kojih 15 minuta i krenuli dalje za Belski dol Uskoro smo doli do izvora i napunili si bocu od litre sa vodom. Krenuli dalje i za 10 minuta bili kod kamenoloma. Od kamenoloma smo krenuli do ulaza na Ham-Pokojec. Doli smo do table na kojoj je pisalo da hodom ima jo 20 minuta do gore. Sova je kalkurirao da e nam trebati 30 minuta Ali ipak smo doli za oko 15 minuta do gore. Malo smo sjeli kod planinarskog doma, kada je poela kia padati. Zaletjeli smo se dolje. Opet oko 50 km/h(znam da moram prestati pisati te brzine jer nekad zvue opasno). Tu je poelo ono to se nije smjelo dogoditi. Sova nije imao kamo skrenuti jer sam mu sa lijeve strane bio ja, a s desne sve puno vododerina. Odluio je naravno za vododerine i zavrio skoro u grmlju. Nakon toga smo krenuli natrag i proli kroz Beletinec. Nakon Beletinca ima jedan uspon koji ima nagib od 14%... Najvei spust s kojim sam se ja na svojem Giantu susreo. I idemo mi prema dolje i ili smo 60 km/h(znam da opet nije prigodno za djecu ali), i mi doemo do jednog zavoja i ja sam htio skrenuti ali je Sova zaklanjao put i morao sam samo ravno i naravno poeo koiti i pri brzini od 40km/h udario u ogradu . Zavrilo je sve sa dvije modrice a biciklu nita(fakat je legendarni bicikl). Dobio sam novi nadimak radi toga: James Bond. Uletio sam u dvorite i rekao tipu: dobar dan, pardon i htio zatvoriti vrata ali je on zatvorio i ja sam rekao dovienja i to je bilo to. Onda smo jo malo preko Turina i nazad u postojbinu.
Posle dananje vonje
Post je objavljen 07.07.2006. u 23:44 sati.