Marketing
drive on
e pa tako vam ja pomalo idem niz jordanovac jutros, nije vruce, lijepo sam se naspavala, lijepo doruckovala, ucila malo semantiku za sutra, slusam muse nakon skoro pa godinu dana i naravno da se mora dogodit neko sranje. hodam nopgostupom, ili stupam nogostupom, i vidim nekog peoa srebrnog kako s parkinga ide u rikverc prema meni, ali ne ono ravno nego nakoso, okrece se covjek pa mora. sve ja to razumijem i postujem , ali racunam vidio me pa ce stat. dobro, on i dalje nastavlja prema meni a ja ne zbog sirine nogostupa mogu pomaknut jedino na cestu kojom trenutno ide kolona auta, pa kontam i dalje da ce se zaustavit, ali on i dalje ne staje. i tako ja nemam gdje i on naravno UDARI U MENE, a oni koji me znaju ono iz stvarnog svijeta znaju da nisam bas malena, ali imala sam prozracnu kosulju boje njegovog auta pa me mozda nije vido. i tako udari on mene a ja njega udarim knjigama po gepeku. on izviri kroz prozor i pita sto je. ma kako sto je kretenu jedan oravi mislim si ja, ali ne kazem to nego se onako fino kako samo ja znam izderem na njega, ono iz stomka deranje. a on ce meni da je to parking, a iza mene jos par ljudi, pa mislim si ja ko tebi da vozacku.
i nista odem ja sva se tresuci i sjetim se dogaaja od prije pola godine. priblizno isto mjesto i priblizno isto vrijeme, zima ja u ogromnoj jakni sa ruksakom ogromnim na leima, velika ko avion, nemres me falit sve da oces. idem prijec preko ceste preko pjesackog, obje kolone auta mi stanu i puste me,. taj pjesacki zavrsava na kraju parkinga i neki imbecil se zabije u mene. give me a break!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
dakle dosla sam do zakljucka da od sada hodam samo cestom i prelazim cestu samo na divljim prijelazima, jer ocito na nogostupu ni na pjesackom nisam sigurna
pozdrav, i wish me luck tomorow
Post je objavljen 04.07.2006. u 15:32 sati.