Marketing
Marija Škaričić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Škaričić
spol: žensko
datum rođenja: 06.08.1977 u Splitu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
hr.filmMarija Škaričić
Filmska i kazališna glumica. Rođena 6. kolovoza 1977. u Splitu. Tamo živi, završava osnovnu i srednju školu, pjeva i glumi, ulazi u kazališno umijeće radom na predstavama Gorana Golovka u Gradskom kazalištu mladih. 1997. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Akademska glumica zvanično postaje diplomiravši 2003. Od 2001. profesionalno nastupa u predstavama HNK Split («Festivali», «Mandragola»), Rijeka («Raspra», «Zločin i kazna»), Zagreb ( «Nevjesta od vjetra», «Vassa Zeleznova») te Gradskom kazalištu «Žar ptica» («Crvenkapica u gradu»). Nakon nekoliko nekoliko epizodnih uloga na hrvatskom filmu igra glavnu žensku ulogu u tv filmu Mladena Dizdara «Nije bed», te glavnu ulogu (Maja) središnje priče «Te divne splitske noći» Arsena Ostojića. U filmu «Što je muškarac bez brkova» Hrvoja Hribara igra veću sporednu ulogu (Ljubica), a u mini seriji Alda Tardozzija «Mrtvi kutevi» ponovo je glavno lice (Sara). Za ulogu u «Ta divna splitska noć» žiri Sarajevskog filmskog festivala pod predsjedanjem Mikea Leigha dodijelio joj je nagradu kao najboljoj glumici festivala. Glumica velikih energetskih i erotskih potencijala, filmski podjednako obrazovana koliko obdarena, do sad je utjelovila lica vrlo različitog spektra: čudakinje, ovisnice, intelektulke, priproste cure. U njezinom tumačenju uvijek krhke osobe velikog integriteta i unutrašnje energije
Slobodna dalmacijačetvrtak, 10.3.2005.
GLUMICA MARIJA ŠKARIČIĆ U NOVOM KARABATIĆEVU
FILMU “NAJVEĆA POGREŠKA ALBERTA EINSTEINA”
Glumac mora biti promatrač
Sad sam u fazi otkrivanja finesa u ulozi koja mi je zadana. Postavljam se da sve polazi od mene, moja sabranost, imaginacija, opuštenost, a taj lik, to novo biće koje se pojavilo, ima karakter koji tek treba istražiti. Važno mi je da ga predstavim uvjerljivo, kao živog čovjeka. Svaki glumac treba biti promatrač, prvo sebe, a onda svijeta oko sebe
Razgovarala Merien JELAČA
Snimio Ante Verzotti
Ovih dana u Splitu, Trogiru i njihovoj okolici
snimaju se kadrovi dugometražnog igranog filma Najveća pogreška Alberta Einsteina u režiji Branka Karabatića, filmaša kojeg je šira javnost mogla upoznati kao ravnatelja Splitskog filmskog festivala. Iako na raspolaganju ima mali budžet dovoljan tek za kratki film (snimatelj Mirko Pivčević snima na digitalnoj Beti), Karabatić uspijeva nemoguće, okupivši zanimljivu ekipu glumaca od kojih je većina Splićana, poput Brune Bebić Tudor, Milivoja Beadera, Marije Škaričić, a i najnovijeg glumačkog imena Jelene Rozge. U pauzama između snimanja uhvatili smo 27-godišnju Mariju Škaričić, glavnu junakinju višestruko nagrađenog filma Ta divna splitska noć Arsena Ostojića, i samu dobitnicu nagrade za najbolju glumicu sarajevskog filmskog festivala. Za razliku od prethodne uloge narkomanke Maje, ovaj put igra običnu curu, 20-godišnju Andreu.
- Andrea živi s roditeljima u atmosferi gdje svatko u svom filmu, opterećen svojim problemima bez prave komunikacije i bliskosti. Takva obiteljska situacija nije baš neuobičajena u današnje vrijeme. Treba reći da ovaj film nije klasično struktuiran. Iako se koristi nekim klasičnim sredstvima u finalnoj će strukturi igrani blokovi karakteri i odnosi dobiti drukčije značenje.
U posljednje vrijeme često se snimaju filmovi s malo novca.
Da i Splitska noć je imala mali budžet. To je još jedan dokaz da ima kvalitetnih ljudi koje treba podržavati. Smeta mi što ljudi sa strane tu besparicu doživljavaju kao trend. Naime, raditi tako se može, ali se ne mora. Još uvijek se nedovoljno sredstava izdvaja za film.
U Sarajevu ste primili nagradu za najglumicu. Je li Vam poslužila kao nekakva odskočna daska?
Ne baš osim što sam malo više u medijima. No, novih poslova nema za sada na vidiku. Ipak, meni osobno puno znači ta nagrada jer priznanje je priznanje, pogotovo zato što je došla od žirija kojem je predsjedavao redatelj Mike Lee, kojeg iznimno cijenim. On je pravi glumački redatelj s dugotrajnim i temeljitim procesom rada. Užitak je gledati njegove glumce na ekranu.
Splićanka ste sa zagrebačkom adresom. U posljednje vrijeme filmovi su se konačno počeli snimati i po Dalmaciji. Nedostaje li Vam jug?
Split volim, ali mi ne fali toliko. Još uvijek je zatvoren za nas glumce, a komunikacija između Splita i Zagreba još uvijek je slaba. Drago mi je što se puno više govori o filmu nego prije, a i pomalo se razbija fama o hrvatskom filmu kao lošem proizvodu jer je kvaliteta sve bolja. Problem je što su kina zamijenili drugi mediji, pa je zanimanje publike uvijek relativno.
Gledate li hrvatske sapunice?
Ne.
Prije Karabatićeva filma snimali ste “Što je muškarac bez brkova” Hrvoja Hribara. Kad ćemo te vidjeti na ekranu, malom il velikom?
Film je trenutačno u montaži, a prikazat će se na pulskom festivalu.
Kakav je Vaš glumački status? Okušali ste se i u kazalištu...
Slobodna umjetnica. Osim starih predstava koje još igraju poput Mandragole i Vasse Zeleznove, za kazalište odavno nisam ništa radila. Moram priznati da sam ga se malo poželjela. Posve je drukčiji princip rada, ali film i kazalište imaju svoje neodoljive draži.
Kako se pripremate za ulogu, bilo filmsku ili kazališnu?
Angažman glumca ovisi o njegovu sazrijevanju. Na Akademiji sam uvijek imala problema s nelagodom, strahom, blokadama, no to sam donekle pobijedila
u sebi. Dosta pazim na ritam disanja što pomaže. Sad sam u fazi otkrivanja finesa u ulozi koja mi je zadana. Postavljam se da sve polazi od mene, moja sabranost, imaginacija, opuštenost, a taj lik, to novo biće koje se pojavilo, ima karakter koji tek treba istražiti. Važno mi je da ga predstavim uvjerljivo, kao živog čovjeka. Svaki glumac treba biti promatrač, prvo sebe, a onda svijeta oko sebe.
Znači, radite na sebi
Mislim da treba biti svjestan sebe i svojih postupaka inače glumiš klišeizirano, mehanično. Često gledam sebe na ekranu jer sam analitična, možda i narcisoidna, ha ha. Znatiželjna sam kako izgleda moja uložena energija, gdje sam griješila.
Vidite li sebe u nekoj drugoj profesiji?
Volim plesati, pjevati, kuhati...Ipak, gluma je moja ljubav, a i tek sam krenula. Vjerujem da bi bila odličan organizator. Možda sam temperamentna i imam feeling za detalje. Snimatelj Mirko Pivčević mi kaže da bi dobro odradila posao asistenta na snimanju, ha ha.
Sudeći po dosadašnjim ulogama, možemo kazati da ste tip glumice za problematične uloge. Slažete li se?
Ne bih sebe nigdje svrstavala jer me zanima raznolikost. Naravno, ne bih željela uvijek igrati uloge sličnog profila. Ipak, ako te i stave u neki okvir, možeš se izraziti na različite načine.
Post je objavljen 04.07.2006. u 08:10 sati.