Marketing
I'll keep digging till I feel something
-zato volim odrastanje. Zato volim ovo doba.
Osjeam kao da sam budna, za razliku od ostatka ivota koje provede sanjajui...
Imam priliku, sve vidim jasnije, oi su mi irom otvorene.
Vidi ivot stvaran,kakav je.
Kao malen amac zalutao u ogromnom moru, noen valovima, popraen olujom iznad,na nebu.
Odbijam hranu, odbijam formalnost, odbijam ljepotu, odbijam ist zrak, samo diem. Jedva.
Sklapam oi. Oslukujem.
Mrzim svoje podonjake od kojih mi se ni ne vide oi, tako ih okruuju...i bljedunjavo lice..uvijek se tako vidim kad mi je loe.
Da,to je sve! Sve je samo...Moj ivot su samo momenti izgraeni od udnih raspoloenja izazvani glupim situacijama, reakcijama ljudi ili jednostavno inspirirani novom muzikom ili zaletom vjetra koji udara lice?!
Boli, vraki boli kad tako razmiljam, ali sve me navodi...bez prestanka. Dan po dan. Udarac za udarcem. Razoarenje. Nedostatak neeg..panje ili ljubavi?
Ma, neznanje je problem.
Leti livadama,poljima,..smije se i vrti na mjestu kad te udari prosvijetljenje i shvati da je ivot predivan! Toliko mogunosti! Osjeaja, savrene prirode, LJUDI!
Razoruava te injenica to spoznaja ne traje vjeno...drugi dan uvidi da bajka ne postoji. Ili je to moda svrha postojanja? Truditi se svaki dan uvidjeti ivotne vrijednosti? Svaki jebeni dan se radovati i biti zadovoljan onime to dobiva?
Ja mogu sluati! Ja mogu gledati i mirisati cvije! Ja mogu dodirnuti drugo ljudsko bie! Ja mogu stvarati umjetnost! Ja mogu trati, plivati, plesati!!!
U tome je pouka?! Tko e mi rei?!
Ja jesam zahvalna to vidim, jesam! Sutra mogu oslijepiti! I da, drago mi je to vidim! (*pogledaj pjesmu u boxu Slijepima-da se najei*)
Ali.......prokletstvo!!!! ne mogu od toga ivjeti!
Presebina sam zapravo. Obino ljudsko smee.
Ako se moj ivot sastoji od trenutaka, kako u onda znati na samrti da mi je ivot bio ispunjen, da mi je ivot bio vrijedan, da je to to?
Neu ja nita znati! Neu ja nita uvidjeti! Samo u aliti...kao to radim svaki dan.
Toliko je sve u mojim rukama da me sudbina uspjela zarobiti u svoju mreu!
(napadaj histerinog smijeha)
Da, ja samo sanjam. Moji snovi su jedino pozitivno kod mene.
Mogu odletjeti kamo elim. Mogu biti to elim.
Snovi te mogu podignuti, snovi te mogu natjerati! Sanjam da sam bolja osoba koja zasluuje ljubav.
A uistinu me snovi unitavaju.
Zamiljam se kako umirem i to mi daje veliko zadovljstvo. Nije bitno da li me udario auto, ili me pogodio metak.
Kau da su snovi neostvarene elje?
to,onda ja ekam da me netko ubije da se ne moram sama?
Nije li to kukaviluk?
Ili ekam veliku promjenu...?!?!? promjene nema i nikad je nee biti!
Zato? Jer se poznajem.
Gadim se sama sebi. Znam da u postati isti moj stari. Svaki put kad ga pogledam pomislim kako u sebi nosim njegove gene. Svaki put kad se ivano izderavam, svaki put kad svjesno nanosim bol drugome, svaki jebeni put mislim kako se pretvaram u ono to mrzim! E pa neu!!! Rae u propustiti priliku da se promijenim...samo zbog straha od gubitka. Prevelika je cijena. Ne vrijedi ivjeti takav ivot. Odriem se svega.
Pitam se da li izbacujem svoje frustracije ili pogoravam stanje?
Zato ovo ne zapisujem u biljenicu,...zato dajem ljudima mogunost da itaju ovo?!
A to se moe desiti?! Uvidjet e da smrdim ko pokvarena hrana...niti ne! Ko zadnji izmet...neistoe koje izbacujemo da moemo nastaviti........i tako u krug.
Da mi je anse!
Neka mi netko ukae.....kako ovjek doe do tog stadija?
Ako nastavim, moda proe...mogue je da zaspim.
Zamirim i odem. Posao, kupovina, odmor, ienje, familija, blagdani, rutina, promet i zagaenje.
U to u se pretvoriti.
Postat u zrak koji udiemo.
Dozivam suze ali one ne dolaze. Kvragu!
Just, not enough.
I need more.
Nothing seems to satisfy.
I said, I dont want it.
I just need it.
To breathe, to feel, to know Im alive.
Ne treba mi nitko tko e mi rei da jo vrijedim.......moj rok trajanja je odavno proao.
Post je objavljen 04.07.2006. u 00:47 sati.