Marketing
Ispovijedi (ne)karakternog covjeka
Postoje dani koji su jednostavno teški. Čija težina ne ovisi o meridijanima i paralelama na kojima se čovjek u danome trenutku nalazi i čija sporost protjecanja može postati nesnošljivom. Je li stvar u nečemu u izvana što povuče okidač pa se baš taj, baš ovaj dan čini tako groznim da oni praznovjerniji sumanuto traže bačeni godišnji horoskop i nadaju se da će pod svojim znakom naći 29. 6. upisan kao najgori dan u godini. Tada se na stvar pogleda iz drugoga kuta: zvijezde su krive, dakle, važno je samo pričekati da se položaj zvijezda izmijeni u korist vašega znaka.
Praznovjerni skloniji numerologiji zbrojit će znamenke datuma i doći do broja 8. I vidjet će da taj broj znači dvije naizgled proturječne stvari: građenje i de(kon)strukciju. Još jedno od proturječnosti u kakvima je, kako izgleda, sazdana stvarnost.
Vazmenko, čija je moć sažeta u njegovome tijelu, na skuteru je isto to tijelo unakazio, Jordanac je prerušen u Brada Pitta pokušao podići u banci novce koji mu nisu pripadali, a preci najjačega od velikih vatrenih su pravoslavne vjeroispovijesti. To su te proturječnosti u malo stvarnijem i malo zanimljivijem, trač obliku.
Oni koji praznovjerje smatraju tek razbibrigom i utočištem u koji se sklanjaju samo kada se poplaše onoga što bi im mogla donijeti vlastita budućnost, e ti - prizemniji, racionalniji - ljudi traže razloge zbog kojih je baš ovaj četvrtak tako loš - u sebi i u drugima. Četvrtci, premda sam se ja sama rodila na jedan od njih, nisu dobar dan. Četvrtak je dan važnih promjena. Kovrčava će Sue znati o čemu pišem. A vi ostali ćete mi morati vjerovati na riječ.
Maybe I'm just too demanding, možda.
Dan je uglavnom bio težak i premda uskoro izmiče te se približava svome kraju, ostaje gorak okus od njega: čovjek u takvim danima gubi uporište u sebi samom i u takvim ga trenucima ne brine nezaštićenost od okoline, nego od njega samoga. Taj je gorak okus u ustima potpuna suprotnost Swanovu kolačiću - i vražje je - čak i svojim mirisom - zarazan. Toliko da čovjeka obuzima neobično i neočekivano ravnodušje: najgori od (ne)osjećaja među osjećajima.
Uglavnom, riječ de(kon)strukcija ima nešto graditeljsko u sebi. Graditi iz destrukcije, iz raspadnutih dijelova. Slaganje rubikonove kocke i pobačenih lego kockica nije teško ako ih čovjek shvati kao neopterećujuću igru, način kraćenja vremena, eksperiment nad samim sobom. Malo je veća odgovornost kad se slaže život i slika svijeta te ima osjećaj da se stara vlastita ličnost mora baciti u vatru te nova nanovo zapisati. Na čistom papiru i jasnom, tankom olovkom.
Velika pusa
,
do sutra
,
iz ne više vampire free zone
,
pipi_piaf
Post je objavljen 29.06.2006. u 21:20 sati.