Tužna je i prohladna noć,
tebe nema tu,
a srce moje ranjivo kuca
i razdire mi grudi.
Ne mogu ti pokloniti najdraži osmjeh,
jer tebe nema, ti nisi tu.
Dođi i zagrli me snažno,
i oprosti mi što moje suze
više ne teku i što presušile su,
kao presušena i napuštena rijeka.
Volim te i dalje do boli,
i poželim da si moja noć tiha,
i da se nježno stisnem uz tvoje tijelo.
Svu draž i čistoću svoje ljubavi
čuvam samo za tebe voljeni moj.