Marketing
Dobro dosli u Grad sunca
Jedna u niski mojih omiljenih poskočica i uzrečica kaže da je savjest jedini organ koji je zdrav kada je bolestan. I tako mene peče moja:
1. nakon što pročitah komentare revnih/štreberskih i kampanjskih čitatelja i
2. uvidjeh da je prošlo već duuuugih par dana od kojih je ostala praznina u kalendarčiću nadesno.
Ali no međutim, postoje i one dobre faze u životu: kada se živi, pa se nema vremena pisati; te kada ono što se doživljava mora sleći ili PROživjeti do kraja e da bi se moglo pretvoriti u riječi
. Da ne bih upala u poznatu zamku (lijenosti) koja kaže sutra ću, sutra ću, IPAK ću napisati koju riječ.
Dogodio se sljedeći stilistički obrat u mome ruskome lifestyleu:
na krevetu do moga ne spava Su Đin nego Kovrčava Sue
dosadašnji omjer 90 posto ruski jezik - 10 posto hrvatski jezik (i to samo u pisanome obliku!) zamijenjen je u korist hrvatskoga (u usmenom/pismenom i svakakvom mogućem obliku).
Ruski se rabi samo onoliko koliko je nužno.
Krenule smo iz Moskve 
- ruskim noćnim vozom u kojem je najviše samovara i klupa na kojima se leži, a najmanje kupea i privatnosti, a trenutno se nalazimo na petrogradskome otoku
. U međuvremenu smo prošli ruski Versailles, Nevski prospekt uzduž i poprijeko, Ermitaž, Isakijevski sabor, zaplovile smo brodom po Nevi i kanalima, pocrvenjele smo od sunca, od šetnje i smijeha dobile opasne muskulfibere, a želuce napunile ruskim pel'menima, borščem, palačinkama i pokojom votkom. Oprala nas je - ne samo u (ne)prenesenome značenju - ruska ljetna kiša i hladna voda tuša.
Slijedi jedan koncert, jedan balet, jedna plovidba morem i rijekama, šetnji nekoliko - uzduž i poprijeko; povratak u Moskvu, odavanje počasti Lenjinu (sa sarkastičnim smiješkom na licu
) i šetnja Crvenim trgom. Pratit ću nas blogom, koliko će vrijeme i prilike dopuštati, a završavam nečim prilično lošim, ali - i toga katkad treba - nisam mogla odoljeti.
Stanko Vraz i Lijepa An(k)a
Ala je lijepa naša An(k)a!
Istina je li? Ili san?
Tresu se bor i jela tanka,
Zaviđajuć joj struk tanan.
U lugu slatki zbor slavulja
Šuti uz njezin slađi glas;
Nad njome trepti roj metulja
Mnijuć da j’cvijetak njen obraz.
Dive se u vrtu krasne ruže,
Gledeć taj lica, usta raj;
Vjetrici zračna krila pruže,
Da ju odvedu u svoj gaj.
Niz stijenu prska, u dol skače
Brože i brže vodopad:
Gdje, igrajuć se prst namače,
Da ga poljubi, nosi hlad.
Tako sve čezne da ju prati
I grli, ljubeć njezin slijed;
Samo ja moram ovdje stati,
Gdje me začara njen pogled. 
Hehe, pa tko kaže da naši ilirci nisu imali spisateljskoga talenta? Kao renesansnu je djevu Vraz vidio An(k)u i - ruku na srce - što je u tome loše?! Da skeptici ni riječ više ne reknu
Pusa i pozdravi
pipi_piaf
Post je objavljen 22.06.2006. u 22:04 sati.