
Na te se riječi Dino ustane i ode plačeći, i okrečući se nenametljivo kako to Daniel ne bi primjetio.
Bol koja je u tim trenutcima u trncima prolazila kroz Danielovo tijelo jednostavno je neopisiva, jer je upravo vidio na licu svoga , inače tako hladnokrvnog brata, očaj, frustriranost, nemoćnost da se brani sam od sebe ,mržnju, no ipak neopisivo veliku ljubav prema svojim bližnjima.
On ostaje sjediti na tim hladnim pločicama u jednom ogromnom emocijalnom kaosu, svjestan toga da on stvarno ništa ne može učiniti za svog brata.
Napokon , 2 sata poslije, on skuplja snagu kako bi se mogao ustati i doteturati do svog kreveta.
Interesantno kako se takva mala relacija u takvim uvjetima može činiti iscrpljujućom i neizmjerno dugačkom, a obična noć koja potom slijedi beskonačnom.
Miješajući se njegovi osjećaji krivnje i bezvrijednosti, jer je nemoćan u slučaju njegovog brata, sa osjećajima nade i optimizma koju mu je donio onaj pogled u oči one djevojke , daju jednu sasvim zbunjujuću smjesu u Danijelovoj glavi.

04:06 pokazuje posrebrnjena Schwarz-ova budilica dok Daniel s nepovjerenjem gleda u nju jer ove noći zasigurno nije niti oka sklopio. Ma ustvari nije uopće bilo važno to što ujutro ide u školu , te da će sasvim sigurno biti neispavan , već to što je on u svojoj glavi čitavo vrijeme sastavljao razne akcije kojima bi mogao svome bratu uliti smisao u život, a to je jedino moglo ići tako da ovaj dobije povjerenje u ostatak živih bića na ovoj planeti koji se neadekvatno glasaju, imaju nepopravljive nagone, i koliko god vam bili bliski, riskirate da će podivljati i da će vas iznevjeriti (pritom misleći na homo sapiense).

Sada kad je neko duba , duboko u noći, jedino doba u kojem se umjesto auta, laži ljudi, vike pokoje majke koja nije zadovoljna sa ocjenama svoga djeteta ,čuje glasanje cvrčka te se u zraku očituje jedna mirnoća koja u normali nije prisutna u ovakvom svijetu koji je neprekidno u nekakvoj utrci s vremenom, Danielu dolazi na pamet ideja da bi možda mogao ranije krenuti u školu kako bi vidio onu curu koja je izlazila iz starog golfa izblijedjele žute boje, te na neki način njemu promijenila život.

Želi ju barem još jednom pogledati u te tužne oči u kojima se na nikakav vidljiv način očituje pohlepnost, koja se kod ostatka ljudi vjerojatno smatra vrlinom jer inače ni bi bilo toliko takvih ljudi , te ti ljudi ne bi odgajali djecu onako kako to sada rade.

U tim se očima nije nikako moglo prepoznati da joj je životni moto «vrijeme je novac» ili pak «get rich or die» ,nego je više nalikovalo da je ta cura izgubila životni moto negdje u prošlosti, te da ga traži negdje u budućnosti.

- SLIKA SA spark.blog.hr
Post je objavljen 19.06.2006. u 11:46 sati.