Jednog zimskog dana ja sam se odlučila da više neću pušiti i od toga je prošlo evo četvrta godina, ali dana 17.6.2006.moj svekrić je imao rođendan ,
i poslije ručka i kavice zatražila sam cigaretu…moj svekrić je ostao šokiran i uvjeravao me da to ne činim, mojoj princezi sam rekla da me uslika da to ovjekovječim i sama sam sebi bila neobična sa cigaretom u ruci. Uvlačila sam onaj dim što mi je nekad pričinjavao zadovoljstvo, no ovaj put nisam osjetila isto to zadovoljstvo i bilo mi je kao da nisam ni zapalila tu cigaretu,
I mogu samo reći da je nisam guštala kao nekad. Znam puno njih koji bi htjeli prestat pušiti, ali oni kažu ne mogu se odreći cigarete….hmmmm…
Meni je to ne pojmljivo jer treba bit karakter i sve ide od glave.
Sve se može kad se hoće…eto možda slijedeću cigaretu zapalim opet za četiri godine, možda i prije, a možda i kasnije…nikad ne reci nikad.
Mogu samo jedno reći da se puno bolje osjećam od kada ne pušim, i da više ne smrdim na duhan…probajte i uvjerite se sami….neće te požaliti a i u novčaniku će biti više love.
Post je objavljen 18.06.2006. u 22:39 sati.