Marketing
Petrograd - Moskva - Petrograd
I tako put putujem - samo do Moskve, doduše, ali bolje išta nego ništa.
Jedna zanimljivost iz azijskoga svijeta: Su Đin je rođena u 11. mjesecu 1983. Ima 24 godine. Time nismo - ni ona ni ja - pokazali nepoznavanje elementarne matematike: riječ je o Koreji
. Dijete kad se rodi ne kreće od nulte godine, nego od prve. Dakle u 11. mjesecu 1983. je imala jednu godinu. Drugu je godinu dobila kada SVI Korejanci dobe jednu brojku više u svojim godinama: dakle, 1. 1. 1984. je imala 2 godine. Kod nas bi bila beba od dva mjeseca. I tako dogura ona do 24. u 2006
.
Nego... Ajmo koju o Peterburgu, dok sam još ovdje...
Naime, danas sam prisustvovala nečemu što mislim da je moguće samo u Rusiji (ako sam u krivu, molim vas lijepo, ispravite me): prisustvovala sam alive izradi erotskih fotografija jedne plavokose dame, vjerojatno za srpanjski broj Playboya ili nekog iz niza ruskih pornografskih/erotskih časopisa. E, sad, to bi moglo značiti da sam:
zalutala na krivo mjesto
zaboravila staviti leće (pa mi se sve samo pričinilo)
opaljena smjesom knjiga i sunca
se jednostavno zaželjela nećeg neobičnog, čudnog i opičenog (pa da, u usporedbi s viđenim, ispadnem ultranormalna).
Ali, ne, ne
, nije ni u jednoj od ovih stvari - stvar. Naime, događaj se zbivao na plaži PUNOJ ljudi srednje dobi u majicama bez rukava i natikačama, staraca i starica - kolekcionara praznih plastičnih flaša, prosjaka i Novih Rusa s većim brojem zlatnih no bijelih/žutih/crnih zubiju, male djece, kućnih ljubimaca koji plaze jezike do poda od vrućine... jedno od onih mjesta na kojima - osobito u tople dane vikenda - vidite na relativno lako vizualno uhvatljivoj površini veliku Rusiji u malom. I to je tako trajalo, plavokosa je gđica bila vrlo oskudno odjevena, nakon kratkog vremena i to ju je počelo stezati pa se preobukla u kostim Adama i Eve.
Nitko se nije - osim mene - suviše začudio onome što su vidjeli. Ja sam ispala neprilagođena
: kulturi, običajima i potrebama jednog naroda.
Eto ga... Vraga ili ne-vraga, takve stvari ne pišu ni u jednoj knjizi koju čitam trenutno, koju ću čitati ili sam već čitala. Jer književnost - čak i kada je grubo, grubo naturalistička - nikada ne može biti dovoljno deestetizirana koliko može biti sama zbilja na koju napisano referira.
Anyhow... Su Đin je došla mama, meni dolazi kovrčava Sue
: pa je vrijeme da se uputim prema ruskome vozu i da napravim malu dvodnevnu, trodnevnu pauzu sa zapisima iz Venecije sjevera. Mama Su Đin je donijela PRAVU, ali pravu korejsku hranu, i sada je na meni odabir: pisati vam još, recimo, o tome kako voziti slalom kroz crne rupe ruske administracije, kako prelaziti cestu, kako se postaviti kada ti teta iz obližnje praonice rublja spali nekoliko majci, ili ... recimo ... o tome kakvi se mirisi šire iz ruskih tanjura s korejskome hranom.
Hm, hm... Lijevo-desno, lijevo-desno... Hitam nalijevo na večeru, a šire se glasovi da bih uskoro mogla i domaći roštilj pod zub staviti
... Ako i nisam u pravu, za sljedećih vam par dana šaljem pozdrave, puse i toplu, dobru energiju,
pipi_piaf
Post je objavljen 17.06.2006. u 16:20 sati.