
Moje izmorene oci se sklapaju. Na mjesecini,u krcmi..u sobi koju je grijala ljubav..ljubav koja je gorijela paklenim ognjenom strasti i osjecaja..strasti i osjecaja izmedu Nje i mene..znam da ce me ubrzo napustit te je samo gledam..u oci te prekrasne oci koje mi govore ono sto moje tamno srce u krvavom kavezu zeli cuti..njeni pogledi tope moju hladno,zaledenu krv koja mi tece zilama..njena prisutnost me sili da je volim..jaca je od mene..ona je usitinu Bozica..Bozica tame kojoj je stalo do mene ali ce me napustiti..znam to..tako je to..tako to mora biti..ali uvijek postoji ALI i AKO..
Usnio sam ponovno..usnio sam njen odlazak..nas rastanak..usnio sam svoje grijehe..usnio sam svoju mrtvu proslost..usnio sam ljubav koja se rastvara,koje nece biti,koja me lomi jos jednom..jos jedan brodolom mog krvavog srca kojeg je otela..nesmijem si to dopustit..
Stoji na livadi. U svilenoj bijeloj haljeni..haljeni koja se vuce po podu..polagano,njezno,osjecajno,elegantno..veci dio grudi joj se vidi..meka,topla,proljetna kisa je pocela sipati svoje kristalne kapljice po njenoj haljini,njenoj mekoj,mirisnoj kozi.. Njene oci me ne vide ali osjete..ne bijezi od kise,uziva u njoj. Siri ruke,plese..skace..Sva mokra..ta njena kosa,nikad je necu zaboravit..tako plava a tako tamana. Cijela je mokra..preko svilene haljene vide joj se bradaice..sad dok je mokra vidi se njena zenstvenost,njene obline..njena ljepota..svijetlost koja je izvana a tama koja je iznutra..ona istinski uziva u tim trenucima..utrenucima svoje srece..poput djeteta je..Prilazi joj netko..prilazi joj bradati gorostas..To sam ja u svojoj mrtvoj proslosti. Prilazi joj i ljubi je..u usta,jezikom..ona se topi od srece jer je s njim,jer nosi njegovo dijete..On je voli,istinski ljubi..ALI..uvijek postoji ali i ako..Ali vecer prije gdje je bila?? Vidim da ga to muci. Muci ga pitanje na koje zna odgovor. Bila je s drugim. On se ne moze pomiriti s tim sto je vidio. Ljubi je..vadi svoj enormni bodez..ubija njihovu(Njenu i moju) ljubav. Bodezom. Ubija plod njihove ljubavi. Ubija sve ono sto je bilo iza njih i sto ih ceka. Ubija nju svoju ljubav..ona ga gleda..gleda ga u oci..tuzna,iznevjerena,mokra..njena bijela svilena haljina i nije vise bila tako bijela,sad je bila zalivena njenom krvi..iz usta joj je potekla krv,iz oka suza i zagrlila ga je..poljubila i sapnula..nisam cuo sto..samo znam da je sljedaca rekcija bradatog goraostasa,mene bila nerazumna..poceo je vikat,urlat,plakat..poceo se kajat..kajat jer je ubio svoju ljubav..ali zasto??zasto se sad kaje??mozda nije kriva..cuo sam samo rijeci koje su potekle iz njenih krvavih usta..njene posljednje rijeci..»Sve ono sto je crno ne mora biti crno..volim te i uvijek sam bila samo tvoja i nicija..znaj to» kleci. Ona lezi sva krvava..vice preklinje sve zivo i nezivo,sve bozansko i nebozansko..podize svoj enormni bodez i reze si grlo. Pada i umire s njom zajedno..Ali zasto??
Budi se sav u znojan..mokar..krila su mi se pocela rastvarat od tog sna. Budim se sav bijesan,prepun gnjeva. Ona jos spava. Gledam je neznajuci znacenje tog sna. Je li istina?? Hoce li mi to uciniti?? Ne zelim to saznati te vadim svoju ostricu..dolazim do nje gledam je..gledam svoju bozicu,svog andela,svoj zivot..prislanjam joj hladnu ostrice na vrat..ne budi se. Patim. Ne mogu nanjeti bol onome sto mi daje smisao zivota..onom zbog ceg disem,zivim..Ne mogu..Ali moram..moram zbog sebe..Taj jebeni ALI i AKO..pojeda me iznutara..gledam je i placem..gotovo je..odlucio sam ovom stati na kraj..i rezem..rezem tu kozu iz koje tece krv..tako hladna,ledena krv..krv koja klizi niz kozu,kozu koja je topla..jos puna ljubavi..nema ni vriska,ni rijeci..samo krv..krv koja klizi niz moje ruke..Moja krv..prerezao sam si zile jer Njoj ne mogu nanijeti bol..ne Njoj,ne..Ona mi je sve..Ona je moje razlog zbog ceg zivim.
/ovaj post je pisan u pijanom stanju../
By:Abazaid
Post je objavljen 16.06.2006. u 13:14 sati.