Marketing
Crkva i liječnici: Ne umjetnoj oplodnji za žene bez partnera
Treba li hrvatskim ženama koje ne žive u bračnoj ni izvanbračnoj zajednici omogućiti pravo na umjetnu oplodnju?
Ovo pitanje postavili smo istaknutim hrvatskim stručnjacima na različitim područjima te predstavnicima Crkve, potaknuti nedavnom odlukom danskog parlamenta da se se neudanim ženama i lezbijkama omogući umjetna oplodnja u državnim bolnicama.
- Ne vidim načelne i opće prepreke zašto bi se nekoj kategoriji ljudi, primjerice ženama koje nisu udane, onemogućilo roditeljstvo. Pitanje kvalitetnog roditeljstva jest individualno pitanje i tako mu treba pristupiti i u slučaju žena koje su same - tvrdi bioetičar Elvio Baccarini, dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci. On, nadalje, smatra da bi ženi koja je sama i želi dijete, a pritom ima odgovarajuće preduvjete (materijalno situirana, roditelji koji joj mogu pomoći u odgoju djeteta itd.) trebalo omogućiti umjetnu oplodnju. I demograf Anđelko Akrap osobno bi bio za to da se ženama koje su same dopusti umjetna oplodnja.
- No, ne treba se zavaravati, to nikako neće riješiti problem niskog nataliteta u nas - tvrdi dr. Akrap te ističe da je u sustavu vrijednosti u Hrvatskoj, kao i u ostalim mediteranskim zemljama, obitelj i dalje visoko vrednovana. - Mislim da ne možemo u svemu slijepo kopirati Zapad, pogotovo se teško možemo uspoređivati sa skandinavskim zemljama čiji stanovnici imaju ne samo visoki životni standard, nego i sustav vrijednosti različit od našega - smatra dr. Akrap.
HBK protiv
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović kratko je rekao da umjetna oplodnja nije u skladu s crkvenim naukom, ponovivši tako još jednom stav Hrvatske biskupske konferencije (HBK) koja je više puta iskazala svoje protivljenje tehnikama medicinski potpomognute oplodnje. Ističući da Crkva u načelu teško prihvaća novosti na području seksualnog morala te bračnog i obiteljskog života, don Ivan Grubišić ukazao je na to da je Crkva u povijesti donekle znala mijenjati stavove.
Don Ivan Grubišić
župnik i sociolog religije
Crkva se ne zalijeće, nego oprezno čeka.
Elvio Baccrini
biotehničar, dekan filozofskog fakulteta u Rijeci
Ne vidim zašto bi se ženama bez partnera onemogućilo roditeljstvo Mile Bogović
biskup gospićko -senjski
Umjetna oplodnja nije u skladu s crkvenim naukom.
- Crkva se ne zalijeće, nego oprezno čeka. Mislim da je tako i u slučaju umjetne oplodnje - rekao je don Grubišić. Njegov je osobni stav da parove koji žele imati djecu, a ne mogu začeti drugačije nego umjetnom oplodnjom, ne bi trebalo opterećivati teretom grijeha. - Što se tiče žena koje žive same, a žele imati dijete, tu je veći problem i nisam toliko siguran jer mislim da su djetetu u njegovu odrastanju i sazrijevanju potrebna oba roditelja - rekao je don Grubišić.
Novi zakon
Komentirajući dansko omogućavanje ženama bez partnera medicinski potpomognutu oplodnju, bivši ministar zdravstva prof. Andrija Hebrang naglašava da to nije u skladu s definicijom te medicinske metode.
- Kao liječnik, potpomognutu oplodnju smatram terapijskim postupkom kojim se liječe neplodni parovi. Kako je u spomenutom danskom primjeru riječ o zdravim ženama, ne vidim razloga da im se omogućava umjetna oplodnja - smatra Hebrang.
Tijekom njegova ministarskog mandata Vlada je 30. rujna 2004. godine podržala Prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Tada je bilo zamišljeno da umjetnu oplodnju mogu koristiti osobe koje žive u braku ili izvanbračnoj zajednici. Međutim, novi je zakon uključivao i mogućnost da “iznimno pravo na medicinski potpomognutu oplodnju ima i punoljetna i radno sposobna žena koja ne živi u braku ili u izvanbračnoj zajednici, a čije je ranije liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili je bezizgledno te koja je s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobna za roditeljsku brigu o djetetu”.
No, taj prijedlog nikad nije došao do Sabora jer je u međuvremenu “stavljen na led”. Andrija Hebrang potvrdio nam je da Nacrt zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji trenutačno uopće nije u prvom planu Vlade.
To, pak, već gotovo dvije godine stvara nedoumicu i kod liječnika i kod pacijenta, koji se sve češće obraćaju za pomoć klinikama za umjetnu oplodnju u susjednim zemljama, posebno u Sloveniji i Austriji. Naime, u Hrvatskoj je još na snazi zakon iz 1978. godine, ali se trenutačno ni postojeći zakonski propis u potpunosti ne provodi. Naime, afera s jajnim stanicama otprije dvije godine rezultirala je gašenjem dviju banaka sperme, one u Klinici za dijabetes “Vuk Vrhovac” i u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj. To je onemogućilo tzv. heteroinseminaciju pa žene čiji su muževi neplodni odlaze na umjetnu oplodnju u inozemstvo.
Pod strogom kontrolom
Da je situacija vrlo loša u vezi s umjetnom oplodnjom u Hrvatskoj potvrdio nam je i prof. dr. Velimir Šimunić iz klinike u Petrovoj. Dodaje da bi bilo nužno donijeti novi zakon koji bi regulirao medicinski potpomognutu oplodnju, a koji ne bi bio ni previše restriktivan ni preliberalan. Cijeli bi se proces te vrste oplodnje morao raditi pod strogom kontrolom Ministarstva zdravstva.
Šimunić naglašava da je jedno od temeljnih ljudskih prava pravo na liječenje bolesti, a neplodnost jest bolest koja se trenutačno u Hrvatskoj može liječiti samo ograničeno. Što se pak tiče pitanja koja se postavljaju vezano uz mogućnost pretjeranog broja djece od istog davatelja sperme, prof. dr. Šimunić naglašava da je to već riješeno i da o tome u svijetu postoje stroga pravila, po kojima se, primjerice, u malim zemljama poput Hrvatske spermom jednog davatelja može oploditi najviše tri žene, u onim nešto većim do pet, a u onim jako velikim pet do sedam. Jednako tako postoje pravila o odabiru donora sperme kako bi se isključile moguće genetske i neke druge bolesti.
11.500
cijena jednog postupka medicinski potpomognute oplodnje u Hrvatskoj
6000
cijena do koje žene same plaćaju nakon tri pokušaja postupak i lijekove
2000
cijena jednog postupka medicinski potpomognute oplodnje u Sloveniji
1200
broj liječenja neplodnosti koji se godišnje obavi u Hrvatskoj, a prije dvije godine bilo ih je 2000
U dvije godine broj umjetnih oplodnji gotovo prepolovljen
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plaća tri pokušaja medicinski potpomognute oplodnje u cijelosti, i to ženama do 38 godina života. Cijena jednog postupka je oko 11.500 kuna.
Nakon ta tri pokušaja žene same plaćaju dio postupka, i to lijekove u iznosu od oko 5000 do 6000 kuna. Zanimljivo je da je u posljednje dvije godine broj umjetnih oplodnji u Hrvatskoj gotovo prepolovljen jer su afere vezane uz tu djelatnost bitno smanjile povjerenje pacijentica prema domaćim klinikama.
Primjerice, u Klinici za ženske bolesti u Petrovoj godišnje se radi oko 350 do 360 postupaka, kao i u Klinici “Vuk Vrhovac”. U Klinici za ginekologiju u Općoj bolnici Sveti Duh radi se oko 150 postupaka, a između pedeset i sto u ginekološkim klinikama u Rijeci, Splitu i Osijeku. To znači da se godišnje obavi oko 1200 liječenja neplodnosti, a još prije dvije ili tri godine bilo ih je više od 2000. Na žalost, neki izvori govore da su glavne klinike za liječenje neplodnosti hrvatskim pacijenticama one u Mariboru i Ljubljani. Slovenski podaci govore da se godišnje na tim klinikama liječi oko 2000 hrvatskih pacijentica. Ne treba zanemariti i činjenicu da je u Sloveniji cijena jednog postupka oko 2000 eura.
Post je objavljen 09.06.2006. u 23:19 sati.