
Nosu me. Krvavog,jadnog,polumrtvog.. jedva disem..ali gledam..ocima..svojim tamnim krvavim ocima. Gledam kako mi niz lice kaplje krv..kap za kapi..tako crvene, a tako istinske..Padaju na tlo poput kise..sve brze i brze,sve vece i vece. Kap krvi..moje lice u toj kapi krvi..vidim se..Sav sam jadna izmucem..krvav..ali iskren,brutalan, hladan..gledam je dok pada..ta krvava kap pada..nestaje,nestaje na suhom tlu. Podizem pogled. Gledam je..u oci..te njene oci..tamne oci..bez rijeci..samo pogledi. Nisu nam potrebne rijeci..
Dolazimo. Mjesto po njenom ukusu..malo,mracno ali dovoljno za moj oporavak..samo Ona i ja..lijeci me,njeguje,miluje,gleda..Bol..bol,bol od koje ne mogu odmorit. Ona spava. Kraj mene..gledam je..samo gledam..To mi je dovoljno. Budi se..budi se na mojim gorostaskim prsima..gleda me..u oci. Samo pogledi,pogledi koji me lijece..moje krvava krila se oporavljaju nevidenom brzinom..bila su rasparana,slomljena a sad su srasla tako brzo..ojacala su..gledamo se satima..samo pogledi i nase misli koje ne iznosimo..jer znamo..znamo sto nosimo u dusi..priblizava mi se..ljubi me. Ona..ona miluje moje hladne usne..mice svijetli poljbac koji sam zadobio u mrtvoj smrti..uzvratio sam joj poljubac..poljubacem tame..zaboravljam na bol..moje rane sad nestaju i uzimam je..uzimam je ovdje..sebi..ustajem..sirim svoja ranjena krila..gledam je i ljubim..skidam je. I ona mene..samo ona,tama i ja..ta vecer,taj trenutak bio je ispunjen demonskim krikovima,hladnom krvlju,njenim poljupcima i uzdasima..u tami,zraku se osjetila vrucina,vrucina nasih tijela koja su gorjela..
Budim se..nema je..otisla je. Napustila me. Otisla je za njom..otisla je po ukradeni poljubac..jos sam veoma ranjen ali moram ju zaustavit..nije joj dorasla. Uzimam svoju tamnu macetu i odlazim po nju..usnio sam??Nemogoce! Ovdje nema sna..ali ja sam usnio..kako??kroz glavu mi prolaze slike..slike grupe ljudi koji izgovaraju moje ime..ime Abazaid..i On..tko je On..On mi je zapeo u oku..njegovo bradato,brutalno,barbarsko,kraljevsko,jedinstveno lice..njegova ostrica,njegova duga kosa..demoni koji su ga napadali ali bojali su ga se..demonima kojima je oduzimao duse veoma hladnao,bez osjecaja..taj borac,bradati kraljevski barbarin..U njegovoj krvi vidim nesto..u njegovom stilu borbe vidim dio sebe..osijecam ga..Ali zasto on? Tko je on? Zasto snovi?? Nije mi jasno ali to sad nije ni bitno..moram za njom..trebam je sustici..Svojim brzim korakom sam krenuo putem kojim me je vodila tama..trcim..osjetim da nesto ne valja..moram pozurit ali kako..krila! Poceo sam trcat bijesnim,ljutim,masovnim,gorostskim korakom,rastvorio svoja rasparana krila..bol..tupa bol hladnog vijetra na mojim krilima..vijetar koji mi para sivo-crna krila..ali bit cu brzi..letim i patim..moje demonsko-andeosko tijelo para zrak..Vidim je samu. U sumi. Nije sam,ona misli da je sama. Ja sam s njom. Silazim. Gleda me. U oci. Prilazi mi,grli me,ljubi..bez rijeci. Tada je vidjela u mojim ocima da jos nije vrijeme za osvetu iako je to žarko zeljela..zeljela je to svim svojim tamnim andeoskim tijelom i dusom..moja krla su krvarila..ta krv je bila istinska jer se prolila za nju..bol..opet..rastvaraju mi se leda..sva krvava..a ona me gleda,miluje mi lice,bradu i gleda me u oci..miluje mi usne,usta koje trpe bol..samo bol bez rijeci njen pogled..niz rame mi se slijeva krv kao mlaki mlaz vode..kap po kap topi suhu zemlju..moja krv..moja krv hrani zemlju a njeno srce i oci hranu moju grijesnu,tamnu dusu..krila mi se stapaju s tijelom..postaju jedno. Padam. Klecim. Gledam je. Daje mi snagu..podize me,baca ogrtac na mene i ljubi me..u usta,jezikom..dolazimo u tamu,u grad Palih andela..u grad zvan Abis..
Abis..ta prokleta velika vrata na ulazu..uzivam u njima..ulazimo u grad palih andela..odsjeli smo u nekoj krcmi..ona i ja. Sami. Odlazim. Ne pita me zasto. Samo odlazim i zna da cu doci. Da cu se vratit. Zna da nesto nevalja. Znam i ja. Odlazim u tamne ulice Abisa. Sam s plastem i macem u kricama. Netko me slijedi u toj maglovito,tamnoj noci..noci s ugusenim svijetlom. Odlazim u tamne hodnike Agaresove palace. Agaresa koji je vođa trideset i prve legije Palih andela,on koji simbolizira moc Istoka,koji proucava jezike..Dolazim u njegovu palacu jer je poznajem a i njega..Mir tisana..samo koraci, koraci koji mi dolazu s leda..pomalo,tiho..primam svoju macetu. Vadim je polako iz korica. Iz okreta sam zamahnuo macem..nisam pogodio njega ali sam razvalio poveci komad zid. Uspio je izbjeci moj prvi udarac..gledam ga u oci..te potkupljene oci. Moj bijes postaje sve veci. Krcem na njega. Brz je..dobro barat svojom ostricom. Zvukovi nasih maceva su bili prekrasni,beskrajni..u mrtvoj tisini samo on,ja i nasi smrtonosni krici mačeva.. Moj bijes se osijetio i zelio ga je mrtvim,bez glave. Uvidio sam da je veoma brz i da smislja kako me ubit,trazio je moju slabu tocku i pronasao ju je..ali tada kad sam vido u njegovim ocima srecu odmah sam mu je pokusao izbit iz glave. Cijelim tijelom,svom snagom,brzinom,macem krenu sam na njega. Krenuo sam na njega kao gladni vuk koji je zeljan bijele ovce. Mahao sam svojom macetom kao divljak,kao barbarin sto sam i bio. Moj mac na njegovom..brani se ali ja ne posustajem..krecem jos zesce masem,skacem ali mu ne mogu nista.. gledam ga i smije mi se. Cekam ga. Krece. Na mene ali tada se osudio na vlastitu propast. Moj skok,moj korak po zidu ga je prituko za suprotan zid uskg tamnog hodnika a moja ostrica maca je zavsila u njegovom vratu..vratu koji je krvavrio i puštao krvavi trag na mom macu. Gledam ga. Gledam njegov vrat kako mu se krv slijav niz moj macu,niz zid.. po cijelom macu tece njagova krv..polako ali tece. Stavljam svoju nogu na njegovo krvavo,mrtvo lice i vadim mac. Tada sam uvidio sliku koju je njegova krv ostavila na zidu..sliku labuda..sliku izdaje. Pogledao sam mu mrtve oci,to mrtvo lice i poceo mlatit sakama..izbacivo sam svoji istinaki,brutalni bijes na njegovom mrtvom,prodanom licu. Krvi je bilo svugdje a njavise po mojim rukama jer sam mu lubanju sjedinio s kamenim plocom. Moje lice je bilo krvavo,oci bijesne a njusio sam smrad. Smrad koji mi je namjesti Agares..
Lutao sam tamnim hodnicima..sam s malo svijetla. Trazio sam to prodano kopile. Izdao me taj prokleti Agares. Zbog njega su mi izginula braca i sam sam skoro izgubio glavu. Trazio sam ga u njegovoj palaci. Medutim naiso sam na dva strazara koji su me pokusali zaustavit. Prilazim im. Ne vidu mi lice. Polagano,hladno im prilazim. Vicu ali sad cu ih utihnuti. Vadu maceve i upozoravaju me. Ali tada sam maknuo kapuljacu s lica i izvadio svoj mac. Svojim prvim snaznim,bijesnim zamahom sam raspolovio jednog na pola. Moja ostrica mu se zabola negdje ispod cice i rasparala mu prsni kos te mu je prosla kroz tijelo..kroz to pokvareo demonsko tijelo. A drugi nije ni shvatio sto se dogada jer cim je mač izaso iz jednog tijela usao je u drugo. U njegovo..u njegov vrat Obezglavio sam ga. Stao sam brisuci krv s svog maca i gledao sto sam napravio. Pogledavao sam svoje remk-djelo koje sam napravio u jednom potezu. Ta krv bilo ju je svugdje. Ulazim u ta vrata..vrat koja su cuvali. Usao sam u njegov vrt. Ulazim i vučem mac za sobom. Po podu. Gledam ga. S leđa. U tom prirodnom bazenu punim vražica..vodopad koji se ulijevao u taj bazen bio je prekrasna..istinski,mlaki..zaletio sam se,skoknuo u bazen ispred njega. Pogledao ga u oci. Znao je. Podigao sam mac i zabio mu ga u lice. Da u lice. U to ruzno lice,pa u prsa,pa u trbuh. I na kraju sam mu odrubio glavu. Njegove vrazice su me samo gledale. Bila mu je jedna s lijeve a jedna s desne. Pogledao sam ih svojim bijesnim,zlim ocima. Podizu svoja gola tjelesa. Ali moj bijes mi neda da odu te ih primam za kosu. Oba dvije. Jedna u ljevu ruku a jedna u desnu. Njihove glave sam zaronio u vodu,vodu koja nije vise bila mlaka i bistra..voda koja je bila crvena,krvav..opirale su mi se pod vodom pa sam im izvadio glave..pogledale su se i zakucao sam im glave jednu u drugu..lubanje su im se lomile a iz nosa im je potekla krv..sad sam ih zaronio i nisu se vise opirale..Izlazim iz krvavog bazena..okrecem se sav krvav i bacam posljedni pogled na tu sliku..sliku mrtvog bazena..
Kisa je pocel bas kad sam izaso van. Dolazim do krcme gdje me je cekala moja bozica..moj andeo ali sad sam bio bijesan..vidilo se to u mojim ocima. Dolazim do krcmara i pitam za sobu. Broj 6..kaze mi. Dolazim a ona lezi gleda me. Sav mokar se skidam. Znam da je zelila tu osvetu ali sad cu joj dati nesto vise dat cu joj sebe..cijelog. Dobit ce sad i vise nego sto je mogla zamisliti. Dobit ce mene u potpunosti. Tamnog,divljeg,agresivnog.. znam da sam joj uskratio uzitak osvete ali cu se sad iskupit..pogrijesio sam oko osvete.Trebao sam je pustiti. Dolazim. Gledam me. U njenom pogledu vidim pomalo strah..ali mi se prepusta jer mi vjeruje. Skidam je zestoko. Skidam je i gledam u oci. I ona mene skida,prepusta mi se..sva..polezem je na krevet. Na metalni krevet..diram je agresivno,zestko,strastveno..krvavo..ne poznaje me ovakvog. Ulazim u nju.. vristi..vristi kao nikad do sad. Primam se za zeljezo iznad njene glave i gledam je. U oci. A ona me gleda uplaseno jer vidi moj bijes u mojim ocima..ali uziva..istinski uziva u meni..jer me voli,jer me zeli..nasa tijela su tada bila jedno..bili smo poput zvijeri i ona i ja..tako je vristala,skupa sa mnom da je dosao krcmar na vrata. Pokucao je. Tada me je razljutio. Otisao sam do vrata i nisam ih otvorio. Zakucao sam ruku kroz vrata primio ga za kosu i nabio mu glavu u vrata a zatim sam mu je zakuca na prelomljene daske kroz kojih mi je ruka izasla van..njegova glava je ostala tako na vratima kratko vrijeme jer mu se skupo s krvlju koja je cijedila niz vrata i radila lokvu krvi otkotrljala na pod..obrisao sam krvavu ruku u prsa a ona se ustala,pocela me ljubit,mazit,lizat svojim jezikom..lizala je krv na mojim prsima..to me palilo..moj bijes i moja strast tada su bili jedno..bio sam poput zivotinje. Opet sam je polegnuo na krevet..bio sam na njoj..a ona me je gledala i ljubila. Tolko smo vristali da su stakla popucala a od ljubavi koje smo vodila krevet se rastavio..pukle su metalne nozice ali nam nije bilo dosta htijeli smo jos..onako dok sam jos bio u njoj sam je podigao i malo zesce prislonio na vrata od wc-a koja su pukla i zabili smo se u ogledalo. Vrisla je. Bol..krv na njenim ledima nas nije omela htijeli smo jos..htijeli smo djecu,vođe,nasljednike tame..micem je od stakla a njena krv se meni slijeva niz ruku..ta topla krv..krv puna ljubavi,strasti,tame..nasa ljubav,nasa vika,urlanje se jos culo satima..sve dok nismo zaspali pokraj prozora na punoj mjesecini..

By:Abazaid
Post je objavljen 09.06.2006. u 20:57 sati.