Poznati stranac
Nakon što je nizom uloga ostvario uspešnu svetsku karijeru (samo je prošle godine u Americi snimio četiri filma), Rade Šerbedžija, taj do početka devedesetih godina najpopularniji i najzaposleniji hrvatski i jugoslovenski glumac, ponovo snima u Hrvatskoj. Posle pauze od sedamnaest godina igra glavnu ulogu u filmu Lukasa Nole „Pravo čudo“.
Ima li simbolike u naslovu filma, da li je „pravo čudo“ što posle toliko godina ponovo snimate u Hrvatskoj?
- Pravo da vam kažem, ne razmišljam više o svojoj glumačkoj sudbini u Hrvatskoj. Ja sam ionako već odavno „Stranac“ u ovome svijetu i životu.
O kakvom se filmu radi?
- To je priča o ocu i sinu i jednoj lijepoj mladoj pekarici i još jednoj nesretnici, te nekim čudnim ljudima na malom otoku u Jadranskom moru. Film o „čudima“ i o ljubavi kao o najvećem čudu.
Kako se osećate snimajući film u staroj sredini?
- Osjećam se dobro. Hodam kroz kadar kao neki prekaljeni samuraj i ponekad se i sam začudim koliko sam toga već nakupio svojim iskustvom. Trudim se da mladim glumcima ne izigravam nekakvog profesora glume. Srećem i neke stare filmske drugare sa kojima sam nekada davno snimao filmove po istim ovim zagrebačkim ulicama i stanovima i ne bez teškoća savladavamo obostranu nelagodu našeg ponovnog filmskog susreta. Sve u svemu, lijepo je, ali i pomalo tužno...
Nedavno ste kupili kuću u Los Anđelesu. Znači li to da sa porodicom nameravate trajno da se nastanite na Pacifiku?
- Ta je kuća samo privremeni stan. Kao što su sve moje kuće samo privremene stanice u mome nomadskom životu kojim živim posljednjih sedamnaest godina…
Vaša autobiografska knjiga „Do poslednjeg daha“ postigla je ogroman uspeh na prostorima čitave eks-Jugoslavije. Pišete li nastavak priče?
- Moja knjiga „Do posljednjeg daha“ napisana je u jednome dahu i bila je neka vrsta moje psihoterapije u kojoj sam bio i liječnik i pacijent. Sretan sam što sam je izbacio iz sebe. Kao da sam neki veliki teret skinuo s leđa. Spremam i nastavak priče pod naslovom „Green Card“ („Zelena karta“), u kojem govorim o stranome svijetu u kojem živim, snimam filmove, uzdižem djecu... Naravno, uvijek se misli vraćaju tamo odakle sam došao i tamo gdje ću se jednom vratiti kao „poznati stranac“.
Da li posećujete rodnu Liku? U kakvom je stanju vaša roditeljska kuća u Buniću?
- Moja rodna kuća u Lici ne postoji. Na mjestu gdje je nekada stajala, iznikla je šljiva. Poslije onoga velikoga rata (1941-1945) moj je otac sa svojim starim ocem sagradio novu kuću u blizini ceste. Ta je kuća bila jedno od mojih toplih ognjišta uz koje mi je moj djed Vujadin pričao priče. Najviše sam pamtio one iz njegovog pečalbarskog života u Americi, gdje je u blizini Las Vegasa godinama kopao u nekakvim rudnicima. Kao dijete dolazio sam u svoju Liku svako ljeto i jahao vrane i bijele konje po zelenim pašnjacima i proplancima. Lička krajina uvukla mi se duboko pod kožu i danas još živi u meni samo kroz krajinske pjesme kojima me je majka učila. Kuća uz cestu je zarasla u korov i nema više nikoga da sije i žanje polja neorana. Od sve rodbine još je tamo moj ujak Mito (vjerni sljedbenik Stipe Šuvara i član njegove Socijalističke partije), tetka Neđa, Stojanka, Danica... Sve osamljene sudbine u praznim selima. Odlučio sam ove jeseni graditi malu kamenu kuću tamo gdje je iznikla ona šljiva. Tamo gdje sam rođen. Moram samo naći način kako da sačuvam šljivu. Ma neka raste u svojoj kući, pod svojim krovom...
Da li će se vratiti u Liku vaš otac Dane, koji od početka devedesetih živi u Beogradu?
- Neće. Moj se otac ne može nigdje vratiti. Sve je to za njega umrlo, zajedno sa njegovom velikom revolucijom. Ima 93 godine. Ponekad otvori prozor svog malog beogradskog stana, zagleda se u neke daljine i pretvori u stih iz jedne moje davne pjesme: „... A stoji pogled... ravan... u liniji što siječe...“
Svojevremeno ste igrali Nikolu Teslu u TV seriji zagrebačke televizije. Ima li istine u priči da ćete se ponovo pojaviti u ulozi svog slavnog zemljaka?
- Postoji nekoliko filmskih projekata o Nikoli Tesli. U jednom mi nude da igram Vestinghausa. U drugom (dokumentarnom filmu) neka sam vrsta vodiča kroz tu priču. No, pravi svjetski film o Tesli tek čeka da se snimi. Pri tom ne umanjujem vrijednosti ni TV serije u kojoj sam ja igrao, ni filma u kojem je briljirao moj drugar Petar Božović.
Kakvi su planovi vašeg4 teatra „Ulysses“ za ovo leto?
- Teatar „Ulysses“ ovoga ljeta plovi šestu godinu. Igrat ćemo Hamleta, kralja Lira, Marat Sadea i druge naše predstave, osim Euripidove Medeje jer je glavna glumica Mira Furlan zauzeta snimanjem nove TV serije. Naša će nova predstava biti priča o Nikoli Tesli po scenariju Darka Lukića, koju će, nadam se, sjajno ispričati režiser Tomaž Pandur.
Mira Šuvar
Post je objavljen 08.06.2006. u 12:30 sati.