Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pipipiaf

Marketing

Che porcheria! La mia camera e piena di maladetti scarafaggi!!!

Današnji bi dan bio sasvim prosječno... nezanimljiv... proveden većinom uz knjigu, da se nije dogodilo nešto što će 2. 6. poboldanim slovima upisati kao jedan od važnijih dana u ovoj rusofazi moga života. Hm... Da odmah riješimo sljedeće:
1. ne, nisam odlučila naći blizanca (po bogatstvu) Romana Abramoviča s, po mogućnošću, dva brata;
2. ne, nisam odlučila da je Petrograd - unatoč manama - grad u kojem ću odgajati svoju djecu; i
3. ne, nisam odlučila ostaviti se knjiga i posvetiti život odgoju mačaka i heklanju pulovera djeci iz susjedstva.

Da dove vengono tanti scarafaggi!
(iliti: Otkud li ovdje toliki žohari!)

I tako... Da ne podliježu samo veliki i važni mitovi svojoj demitologizaciji u ovo ludo post-postmodernističko doba, svjedoči i sljedeće: žohari - već spominjane na ovome blogu 'bube s nogama' - se, kaže mit, boje svjetla.

U Petrogradu traju bijele noći.
Žohari se boje dana.



Jednostavna bi udžbenička logika (koju ČAK NI JA nisam odbacila kao nelogičnu) povezala te dvije tvrdnje u jednu olakšavajuću: U Petrogradu nema no više žohara thumbup. Barem oku vidljivih. Wrong!

Demitologizirani mit dana: žohari se NE boje svjetla! Jednog sam takvog uhvatila svojim perifernim vidom, sjedeći na krevetu, čitajući, u SVOJOJ VLASTITOJ SOBI. Coolira on, šeće polako, mirne savjesti, s noge na nogu...

Tko? Što? Gdje? Kada? Pa, pobogu, Kako?! Zašto?!

Kako? Lako. Nije važno kako.

Zašto? Heh... Sa svrhom! ... kako bi me, naime, podsjetilo da je passe vjerovati da će LJEPOTA (tuge) SPASITI SVIJET. Neće rofl, neće rofl, HUMOR će ga spasitiwink. Dok ja naričem i pišem o suzama - zaboravljam da copyright nad smijehom kroz suze pripada Rusiji i - valjda drugi (ipak) znaju bolje od mene balavice - jedini primjenjiv u projektu nazvanom Surviving in Russia.

Stoga čitajte dalje. Slobodan-me-myself-and-I prijevod.

KAKO PREPOZNATI DA ŽIVITE ISPOD SVAKE GRANICE (DOPUSTIVE) BIJEDE? U 20 TOČAKA.

1. Već nekoliko mjeseci krpate jednu svoju mjesečnu potrošačku košaricu.
2. Do mjesta na kojem ćete provesti godišnji odmor ne putujete, nego hodate.
3. Susjedi hvale majonezu koju sami pripremate.
4. Znate gdje se prodaje jeftina svinjska mast.
5. Primjećujete da je sol poskupjela.
6. Užasno poskupjela.
7. Užas, kako je sol poskupjela!
8. Eksplodirala je leća vašeg televizora.
9. Filmove s videokazeta gledate kroz prozor, a plešete na muziku koju čujete kroz zidove.
10. Možete nabrojati 100 recepata od kruha i češnjaka.
11. Čini vam se da tehničarka u žitokombinatu TAKO PUNO ZARAĐUJE!
12. Žena se duri jer je susjed sakupio više flaša od vas.
13. Pokušavali ste se baviti exportom robe na svom starom biciklu.
14. Odlučili ste prodati stari obiteljski aluminij.
15. Vaš je sin u zatvoru, i tamo dooobro zarađuje.
16. Vaš vas hrčak gricka za doručak. Imate problema i s hranjenjem svojim žohara.
17. Vrane su vas istjerale iz kupaone.
18. Vaša odjeća je izašla iz mode, i vratila se u modu, i izašla iz mode, i vra...
19. Imate izdržljive čarape s debelim đonom.
20. Profesor ste kvantne mehanike ili filozofije na fakultetu.

E, sad... Ništa posebno, pomislit će te... Ali no i međutim:

Tako zivi VECINA Rusa. Ne samo oni koji su - svojom ili odlukom trenutnoga ideoloskoga sustava - postali drustveni marginalci. I ne samo alkoholicari. Bez obzira na legendarnu lakirovku stvarnosti, stjece se dojam da tako zivi VECINA.


U tome je kontekstu 20 točaka čisti, jednostavni i by the book smijeh kroz suze. Dooobro usvojena gogoljevska škola. Živi bili pa vidjeli kakva će se budućnost nasmiješiti Rusiji... Zasad ostaje samo smijeh kroz suze, a za onaj od uha do uha ipak treba imati:

malo manje filozofskog i malo više praktičnoga duha
malo manje iluzija i malo više (o)ček(iva)anja deziluzija (u niskom startu)
malo manje vjere u sudbinu i malo više sreću.

Che porcheria. La mia camera e piena di maladetti scarafaggi. (iliti: Kakva svinjarija. Moja soba puna je prokletih žohara.) I točka. Nema potrebe - nakon buđenja smisla za smijeh kroz suze - za uskličnike... povišene glasove, nervozu, bijes i očaj. Ostaje konstatacija.... da je moj od 2 i pol cm mila majka u odnosu na 9 cm - kakvim žohari mogu narasti... da nije dobro zlorabiti Gregora Samsu u banalnim kontekstima (v. zapis 26. 5.)... Ostaje konstatacija nakon koje se ide - laganim i smirenim korakom, i mirne savjesti, kako me (na)uči(o) moj sobni žohar - dalje. U nove izazove.

wave od pipi_piaf


Post je objavljen 02.06.2006. u 21:10 sati.