Moja cijela ideja sa Radio CD je bila zapravo pokretanje medija koji ce u tradicionalizmu urbane radio stanice razvaliti bubrezni sustav ruralnog primitivizma. Ruralno je na Balkanu uvijek imalo svoju marketinsku vrijednost tako da mi je u samome pocetku bilo vrlo tesko da "prodam" ovu ideju ljudima koji su trebali ubrizgati novac u zilu kucavicu toga radija i te cijele urbane ideje.
Cijela ta prica o Radio CD je zaceta u mojoj glavi u drugoj polovini 80tih za mojega aktivno-neaktivnog studiranja u gradu Zagrebu.
Bilo je to vrijeme velikih promjena i novinarstvo , ono tzv. "omladinsko", nosilo je u sebi potrebnu dozvu hrabrosti i svjezine da se stvari pocnu mijenjati i poprimati oblik necega sto bi prije svega trebalo zraciti kvalitetom i intelektualizmom...
U Ljubljani mediji poput MLADINE i RADIO STUDENTA, u Zagrebu RADIO 101, POLET, STUDENTSKI LIST i nesto kasnije OTV ( koji ce tijekom rata izgubiti tu kvalitetu i intelektualizam) a u Sarajevu to je bilo radjanje Omladinskog Programa II Programa Radio Sarajeva pod dirigentskom palicom Bore Kontica i definitivno proboj osvjezujucih l"Nasih Dana" .
Beograd je zapravo preko Radio 202 dosao do drugoga "magicnog broja" koji je imao i jos uvijek ima veliki pozitivni kulturoloski utjecaj na zbivanja u Beogradu;Radio B92.
Naravno, mladim ljudima je uvijek lakse da dizu revolucije i da mijenjaju nacin razmisljanja postojeceg establismenta...Naravno, cilj je mijenjanje establismenta ali i potreba da se u tom procesu ima dobra zajebancija.
Mrkih pogleda ,crnog pera i naostrenih radijskih lingvistickih jebaca koji su slijedili put novokomponirane ruralne ideologije, bilo je mnogo vise nego li nas "urbanista"... Omjer snaga je bio , a cini mi se iz ove moje americke distance, da je jos uvijek ostao mnogo povoljniji za papanluk ruralnog razmisljanja...
Neslaganje sa slozenim problemima drustvenog sustava koji se vrlo sablonski vezao za Socijalizam, te posve nespretno "upetljao" u nacionalisticki razdor epskih proporcija u godinama ratnim,imalo je za posljedicu da Radio CD postane medij u koji su se neki ljudi kleli a neki
pljuvali. Valjda je to tako, nema "sredine" kada je rat u pitanju.
U tim ratnim godinama postalo mi je jasno da se ljudi dijele na papke i one koji nisu papci. Papci su uglavnom bili vrlo vokalni i bez srama su mijenjali politicke stranke...
Preko noci zamijenili su ucionicu marksizma i crvene pionirske marame za nesto duze zelene marame te postajali Ambasadori u zemljama engleskog govornog podrucja a da nisu govorili niti rijec engleskog jezika. Preko noci su od uzoritih Titovih omladinaca postajali sahovski velemajstori crveno -bijelih kockica.
Preko noci su nepismeni postajali poete guslarskog zvuka sa cijom bukom su pokusali da prikriju krike onih koji su na dnevnoj bazi stradavali od njihovih topova, snajpera i noza.
Sve u svemu, malo je razloga,barem za moju malenkost, da se na taj prostor Balkana osvrce sa izvjesnom dozom nostalgije i sjete.
Grunf je u jednoj epizodi Alan Forda rekao: "Vrijeme prolazi jer vrijeme ne stoji".
Tako je to i sa Balkanom i koliko se god urbani karakteri sa tamosnjih prostora trudile da izmisle Masinu Za Putovanje Kroz Vrijeme to se nece moci ostvariti jer,bas kao sto rekoh, previse je papanluka.
Taj jebeni nacionalizam koji se nikako ne umiva u kulturi , arhitekturi, ljepoti okolisa,itd vidi jedinu sansu svoga opstanka u pranju ruku u
ljepljivoj tekucini koja nije voda vec krv.
Jadno i bijedno poricanje realnosti dovelo je do toga da cijeli Narodi na tamosnjim prostorima budu pod nekakvom masovnom hipnozom u kojoj poput mantre ponavljaju jednu te istu kovanicu:'Mi smo u pravu-Svi drugi su u krivu'.
Oni ce se danas vise baviti americkim imperijalizmom nego li vlastitim destruktivizmom koji im nanosi vise boli i patnje na dnevnoj bazi nego sto ce Bush i njegovi kroni nanjeti u narednih 100 godina.
Nije bez razloga da su ljudi na tamosnjim prostorima izasli sa kovanicom: "Samo neka mome susjedu crkne krava pa nije niti vazno sto ce meni izgorjeti i cijela stala".
(Nastavlja se)
Post je objavljen 20.05.2006. u 15:59 sati.